S ovom serijom članaka obrađujemo tradiciju uzgoja vinove loze na našim područjima.
Prvi članak je o samim početcima i definiciji tko je se bavio uzgojem vinove loze na našim područjima kroz prošlost. Tj kako je sve krenulo.: Početci i uzgoj vinove loze
Drugi članak je o sadnji, obradi i zaštiti loze: Sadnja, uzgoj i zaštita vinograda
Sljedi Berba grožđa
Berba i obrada
Budući da grožđe ne sazri svake godine u isto vrijeme, berba ne može uvijek biti istog datuma, no u pravilu je potkraj rujna. Pripreme počinju dvadesetak dana prije, uređivanjem posuda i pribora. Na posudama se popravljaju obruči i u njih se ulijeva voda, da bi rasušene dužice nabrekle i ponovno brtvile. U tu su svrhu u nekim kontinentalnim dijelovima hrvatskih vinogorja nalijevali vruću vodu u koju su dodali lišće breskve i komade buće. U krajevima uz more za to se koristila morska voda, pa su uoči berbe rive danima bile prepune bačava napunjenih morskom vodom. U to doba godine, ovaj je prizor i danas čest, iako s manjim brojem bačava, što zbog općenito smanjene proizvodnje vina u seoskim domaćinstvima, što zbog uvođenja posuda od inox-čelika.
Negdje se priprema svodila samo na pranje pitkom ili morskom vodom, a drugdje su, kako u kontinentalnoj Hrvatskoj tako i u primorskoj, svake tri do četiri godine s njihovih unutrašnjih stijenki čistili kamenac. Tamo gdje postoje vinogradarske zgrade, cijeli se proces prerade grožđa u vino i daljnje njegovanje vina odvijao u vinogradu. Grožđe se sakuplja u kacu u kojoj se prutom, na čijem su kraju ostavljeni ostaci skraćenih bočnih grana, bobicama kida kožica. Stariji se vinogradari sjećaju da se to nekad radilo i gaženjem. U pravilu se mošt dobiven prije tiještenja, kao i onaj nakon tiještenja, zajedno ulijevao u bačvu da provre. Oni koji su odvojeno brali pojedine vrste grožđa, bijelo su grožđe odmah tiještili, crveno su ostavljali u bačvi približno tri, a crno i više od tjedan dana.
U primorju se cijeli proces prerade odvija kod kuće u posebnim zgradama ili u posebnim prostorijama u prizemlju stambene zgrade. Prerada započinje gaženjem grožđa ako ono već nije obavljeno u vinogradu odmah nakon berbe. Gazi se bosim nogama izravno u kaci ili u ljevkastoj napravi pravokutna oblika s rešetkastim dnom, postavljenoj na kacu, tako da s moštom u kacu propadaju i zdrobljene bobice i peteljke. Oni koji su željeli proizvesti stanovitu količinu kvalitetnijega vina, odmah su odlijevali tako istisnut mošt, dok su drugi tu masu ostavljali u kaci. U kaci se tada mošt ostavljao znatno duže (8,15, 21 dan), dok ne završi prva faza vrenja. Vrenje vinogradar kontrolira osluškivanjem i, kad zaključi da se masa umirila, pretače mošt u bačvu gdje se nastavlja tzv tiho vrenje. Vrlo se često nakon tiještenja na trop nalijevala voda i sve se u kaci ostavljalo stanovito vrijeme da provri. Tako se dobivalo vino lošije kvalitete, koje se nije prodavalo već su ga pili ukućani i težaci.
Tiještenje grožđa
Tijesak je u tradicijskoj preradi grožđa u primorskoj Hrvatskoj u primjeni samo mjestimično, dok je u cijeloj kontinentalnoj redovit.
U prošlosti se grožđe u cijeloj Hrvatskoj gazilo. U krajevima koji su upotrebljavali tijesak grožđe se nakon gaženja još tiještilo. Vino od mošta istisnutog gaženjem smatralo se kvalitetnijim od onoga dobivenog tiještenjem. U pravilu su se ostavljale manje količine ovakvog najkvalitetnijeg vina, dok se ostatak pomiješao.
Vinogradarska arhitektura
Budući da su vinogradi često udaljeni od naselja, vrlo su davno vinogradari uočili prednosti vinogradarskih zgrada koje im u vrijeme radova služe kao zaklon od nevremena, spremište za alat, posude i pribor, i kao prostori za preradu grožđa i skladištenje vina. U tom je smislu sjeverozapadni dio kontinentalnih vinogorja najdosljedniji, kao područje u kojem svaki vinogradar u vinogradu ima svoju zgradu. Ona je isključivo vinogradarski prostor u kojem se odlaže alat za obradu vinograda, posuđe i pribor, tu se vinogradar odmara u vrijeme radova, obavlja preradu grožđa i njegovanje vina. Taj je prostor i od znatne društvene važnosti za muški dio zajednice i u njemu se provodi većina slobodnoga vremena. To je jednoprostoma zgrada od drvenih greda, u daljoj prošlosti pokrivena slamom, a poslije crijepom. Do prije nekoliko desetljeća ovdje nije bilo nikakva namještaja uz bačve se sjedilo na donesenom panju, okrenutoj posudi, pragu ili na temeljnoj gredi. Nakon Drugoga svjetskog rata unosi se jednostavan namještaj, stolovi s ukriženim nogama i stolci, koje je najčešće izradio sam vlasnik.
U primorskim vinogradima tipičnih vinogradarskih zgrada nema. Doduše, i u vinogradima, kao i na ostalim poljoprivrednim površinama, susrest ćemo karakterističnu poljsku kućicu od suhozida. To su obično jednoprostome građevine čija je jedina funkcija, sklonište od nevremena za ljude i sitniju stoku (ovce), te spremište jednostavnijeg alata.
