U prvoj polovici međuratnog razdoblja posljednja su počivališta velike većine preminulih Splićana bila na groblju Sustipan, za koje se s usvajanjem standardnoga književnog jezika počeo rabiti i naziv Sustjepan. To je groblje uređeno 1825. godine, na poluotočiću tada udaljenom od grada, uz mjesto nekadašnjeg ranosrednjovjekovnoga samostana Sv. Stjepana pod borovima. Veliki broj pokopa tada su [...]
U ljetnim su mjesecima u životu Splićana, osobito onih mlađe dobi, glavna odredišta bila kupališta. Najpoznatije splitsko kupalište je ono u uvali Bačvice. Prvo kupalište u toj uvali otvoreno je 1891. godine, a nazivalo se Kupalište Košćina. Vlasnik mu je bio Ivan Košćina. Bilo je to drveno kupalište, podignuto na stupovima na sredini uvale. Istočni [...]
Prijašnji Split je imao čak pet tržnica. Glavnu tržnicu, koju su onda, kao i danas, Splićani običavali jednostavno nazivati Pazar, zatim tržnicu voća, ribarnicu, tržnicu drva, pijeska i žala te tržnicu sijena i slame. Pazar se smjestio na otvorenom prostoru uz crkvu Sv. Dominika, između Hrvojeve ulice i željezničkoga prosjeka, u blizini željezničke stanice i [...]
Prve kinopredstave Splićani su mogli vidjeti početkom XX. stoljeća prigodom povremenih gostovanja putujućih kinooperatera. Prvi stalni kinematograf u Splitu otvorio je Josip (Bepo) Karaman, inače vlasnik poznate splitske papimice, uoči Božića 1907. godine. Bepo Karaman i prije toga je prikazivao povremene kinopredstave. Počeo ih je prikazivati još u ljeto 1906., kada se udružio s putujućim [...]
Nakon što je 1881. godine izgorio Teatro Bajamonti, izgrađen 1859. na sjevernoj strani Prokurativa, tadašnja je narodnjačka općinska uprava forsirala gradnju kazališta na općinskom zemljištu. Općinsko kazalište podignuto je 1891 .-1893. na Dobrome kod Bašćuna i crkve Gospe od Zdravlja. Pred zgradom je uređen mali park s ribnjakom. S obje strane ulaza u kazališnu zgradu bio [...]
Svojevrsna okupljališta s prosvjetnom ulogom bile su čitaonice. U njima se čitalo novine i knjige, razgovaralo i komentiralo. Najpoznatija je Narodna čitaonica na Rivi, osnovana 1862. godine kao Slavljanska narodna čitaonica. U međuratnom razdoblju preimenovana u Jugoslavensku čitaonicu. No, u to vrijeme njezina važnost više nije bila tako velika kao prije, u vrijeme narodnoga preporoda [...]
Važna središta nekadašnjeg javnoga života bile su brijačnice. Kao i u kavanama, i u brijačnicama su se nalazile novine na nosačima od bambusa pa su mušterije, čekajući red, mogle pročitati tisak. U brijačnicama se često vodio živi razgovor, komentirala politička zbivanja, lokalne teme i sportski događaji. Brijačnice su obično imale stalne mušterije i njihove su [...]
Istaknutu ulogu u javnom životu grada imale su kavane, napose glavna kavana na Narodnom trgu. Običavalo se nazivati je imenima vlasnika, pa je prije Prvoga svjetskog rata nazivana Caffe Troccoli, a zatim Panahoff. Ti su se nazivi znali još dugo rabili, iako je nakon Prvoga svjetskog rata kavana bila u rukama drugih vlasnika i zakupnika. [...]
Trg koji Splićani običavaju nazivati Pjaca jedan je od najstarijih gradskih trgova uobličen još u kasnom srednjem vijeku. Dugo je nosio naziv Trg Svetog Lovre ili Plo-kata Svetog Lovre. Početkom XIX. stoljeća nazivan je Trg oružja ili Piazza d’armi. Godine 1849. preimenovanje u Gospodski trg ili Piazza dei Signori, a godine 1912. u Narodni trg. [...]
Javni život Splita, kao i drugih mediteranskih gradova, obilježava život na otvorenim prostorima gotovo tijekom cijele godine. Na otvorenom se sjedilo, šetalo, susretalo druge ljude, razgovaralo, komentiralo i ogovaralo. U jednoj propagandnoj knjižici iz 1928. godine ugođaj splitskoga života na otvorenom, koji je bio osobito intenzivan u večernjim satima za toplih mjeseci opisao je Niko [...]
Među pokretima kojima je cilj bilo uređenje i poljepšanje Splita, po dugotrajnim nastojanjima i postignutim rezultatima izdvaja se rad na uređenju i pošumljavanju brda Marjan. Nekadašnja bjelogorična šuma na tom brdu postupno je uništavana te je od XVII. stoljeća brdo koje je dominiralo nad vizurom grada bilo golo. Pokret za uređenje i pošumljavanje Maijana započeo [...]
Među nastojanjima splitske općinske uprave za uređenje grada i uljuđenje građana svakako valja izdvojiti uvođenje običaja koji je nazvan Dan čistoće. Taj je dan prvi put održan 2. lipnja 1919. Uoči njegova održavanja općinski načelnik Ivo Tartaglia izdao je proglas pozivajući građane neka toga dana očiste nogostupe, ulice, stanove, dućane i spremišta. Običaj je uveden [...]
Stanovanje je umnogome odražavalo socijalne i imovinske razlike među stanovnicima. Dok je srednji sloj i oni imućniji, ako nisu novije kuće podigli krajem XIX. i početkom XX. stoljeća, nastojao u međuratnom razdoblju podići nove kuće ili barem doći do stana u novim kućama koje je podizala općina ili privatnici, dotle su siromašni stanovnici ili oni [...]
Istražujući način života u Splitu za vrijeme naših djedova i pradjedova nezaobilazno mijesto koje pokazuje način života i kulturu življenja je i sami stambeni prostor ljudi. Uvjeti stanovanja građana međuratnoga Splita bili su vrlo različiti, a ovisili su 0 imovinskim prilikama i statusu pojedinih osoba. Kretali su se od privatnih vila ili mnogosobnih stanova sa svim [...]
Hazardne su igre bile zabranjene prema austrijskim zakonima, a zatim i prema Kaznenom zakoniku Kraljevine Jugoslavije. Za taj je prijestup bila predviđena kazna zatvora do jedne godine. Novčanim se kaznama uz to kažnjavalo i vlasnika kavane ili krčme u kojoj su igrači na sreću uhvaćeni na djelu. Vijesti o intervencijama redarstva zbog hazarda bile su [...]