Što bi bila kolijevka tradicionalnih običaja? Mjesto i ljudi koji kojima je tradicija i običaji još uvijek sastavni dio života. Koliko takvih mijesta imamo u lijepoj našoj? Ne previše, a najgore je od svega što se svakim danom broj tih mjesta smanjuje. Jedan od primjera tradicijske kolijevke je i Imotski, grad u Dalmatinskoj zagori poznat [...]
Mlada jedna brala duvan i diver s njon. Uranili oni rano, još ni abera nije bilo od svićanja. Jer mi kad bi bili, puno je bilo duvana, ustajemo u jedan sat i beremo. Jer kako je puno, deset tisuća, dvanest sabrat, ima tu posla. I dok sunce izađe, kad sunce izađe, unda ga prinosiš i nižeš i [...]
U XX. stoljeću ljudi su pričali raznovrsne priče o vilama. Vile su imale jednu magareću i jednu ljudsku nogu. Kosa im je bila duga i plava, a haljina duga i bijela. Igrale su kolo. Ta kola igrale su obično po nekim livadama ili na dugim velikim kamenim pločama. Po priči moje babe konj bi bijo svezan u štali [...]
Bilo je to prije Prvog svjetskog rata. Bijeda i glad bila je prevelika u ovom našem hercegovačkom kršu. Bilo je tako sušnih godina da bi i ono malo usjeva skoro izgorjelo od sunca. Nije bilo čatrnje u nikoga. Po vodu za piće išlo se burilima. To su bile drvene kace koje su žene prtile na leđa i u [...]
Bio jedan vrijedan čovjek. Imao konja Žerana. Bio je sive boje i skladno građen da se on ponosio njime. Znao je Iko nekada i popiti, ali je Žeran uvijek znao gdje Iko treba raditi čim bi ga upregao u kola i pošao u nekom pravcu. Znao se čak zaustaviti kod njegove parcele. Ranio je Iko i kasnio iz [...]
Na osobit su način zanimljive vile. U narodu postoje različite priče o tim„bajkovitim ljepoticama, gotovo uvijek s dugim bijelim, rjeđe plavim haljinama, dugih zlatnožutih počešljanih kosa, s modrim ili zelenim očima“ U nekima one su pomagale junacima, siromašnim djevojkama pri udaji, liječile bolesti i samo bi noću dolazile u selo. U drugima su znale činiti i zlo ako [...]
Moja mater kaže ona i sestra joj čuvale krave, koze, ovce, ovce zapravo. Kaže: “Ovce pasu, skoro će podne. Kad odjednon koda pjevaju cure gange, ono baš ječi glas, ona jeka. Mi pogledašmo, cure nikad ljepše, kaže nisi i’ nikad vidio kako su lijepe. Stoje ko, nije to vrh, sad bi reka ti koda je ravno [...]
Jeste ikada vidjeli dva Imotska jezera. Nazivaju ih još i dva Imotska bisera (plavo i crveno). Plavo Jezero je pristupačnije i ljeti kada ne presuši je popularna lokacija kupača Imotske krajne, dok Crveno Jezero odiše s misterijom i nepoznatom dubinom koja ni dan danas nije istražena. Donosimo vam jednu legendu o nastanku ta dva imotska [...]
Iako je Uskrs najveći katolički blagdan, ipak se u našem kraju ne slavi kao Božić i Sv. Ana. Vrijeme poslije Božića, a prije korizme naziva se mesoija (mesojede). To je zimsko razdoblje u kojem se sklapalo najviše brakova. Posljednji dan mesojije naziva se pokladni utorak. Za vrijeme poklada organizirale su se maškare, koje se u [...]
Na kamenu i za kamen zaraslo uokolo sakriti obzidani dolaca podno brda Osoja na staroj zaboravljenoj cesti prema Slivnu, ugnjizdilo se nekoliko zaselaka Podosoja. Popodnevni su subotnji sati, bilasa se zadnji snig na ladnoj padini Osoja, otkud nikidašnji božićni zvončići još zvoncaju nostalgiju u mislima ovdašnje čeljadi raseljene po svitu. Želja za ovu priču pade [...]
Na ulazu u Poljica, u osoju Ribeštine naslonjene na brdo Gradinu, u kraju zvanom Dubrava, smistili su se Šušnjari. Ime Dubrava je od davni vrimena kad je od Poljica do Blažića u Hršćevanima vjeverica mogla sa duba na dub doskakutat ne silazeći na zemlju. Priča se kako su sva veća dublja posikli mletački okupatori i [...]
U Poljicima između zaselaka Biloš i Peko na osunčanoj strani kamenite Gradine, zaselak je Lovrići čija čela kuća gledaju na prolićen prošarano Osoje. Ne odjekuje više zvoncanje zvona sa vratova jaraca pridvodnika niz kršon okruženo malo polje, nema stada, nema pisme pastirica. Sve je to nestalo negdi u priče o nikin davnin vrimenima ili more [...]
Lito vilovito, sunce žeže u time sa nebeskog modrog oka. Gospoina je za koji dan, pa je raseljena čeljad došla u zavičaj na odmor i pomolit se Gospi na Opačcu, usput pokazat rodbini i prijateljima kako su dobro i kako je dobro tamo di žive. Nema daljine koja se ne more privalit ni zaprike koja [...]
Pod brdon Babon u nizu zaselaka Podbablja, ukraj malog polja punog vinograda smistio se zaselak Podastrana. Misto ima više prezimena, a nas put vodi u Vujeviće koji u prosinačkom vrimenu rano utihnu u ladu brda Babe. Doci podno sela trpe prvi ovozimski mraz sa malo sniga koji se vlažan smrza po travi i lozini. Ni [...]
Nije laka stvar lutat po Imotskoj krajini i od pusti zaseoka odabrat oni o kome ćeš pisat. Tako san se ovi put nasumice zaputio ceston prema Splitu priko Krivodola i kad san s Berinovca pogleda na Lokvičiće razbacane po kamenitin brdima iznad Blata, skrenen desno uskin nizbrditin puton povirit šta ima tamo. Prolazin kroz centar [...]