Začini i mirodije poboljšavaju jelo. čine ga ukusnijim, a djeluju veoma povoljno i na probavu. Rekosmo da je izbor začina i mirodija veoma važan, jer svaki začin i svaka mirodija ne pristaju svakome jelu. Ima, doduše, slučajeva da neki narodi upotrebljavaju neke začine i mirodije za pripremanje istog jela, a drugi ih narodi ne uzimaju Hi uzimaju nešto drugo. To je, dakle, pitanje okusa i tradicije. Mi, na primjer, začinjamo zelenu salatu solju, octom i uljem. Prema austrijskoj kuhinji dodaje se još malo šećera ili vlasca. Englezi začinjaju zelenu salatu vrlo malo (nešto octa i soli) ili uopće nikako.

Začini i mirodije dijele se na domaće i strane. Prema okusu mogu biti blagi ili oštri (ljuti), a prema mirisu jače ili manje aromatični. Začini i mirodije ponajviše nisu hranjivi, sadrže aromatične tvari i daju jelima karakterističan okus i miris. Nećemo pogriješiti ako kažemo da je sol najvažniji i najmasovniji začin. Bez soli bi nam teško prijali meso, kruh, povrće. Sol se, osim toga, u velikim količinama upotrebljava i kao sredstvo za konzerviranje mesa, kupusa, repe, riba, a isto tako i u industriji. Drugi je važan začin ocat. Najbolji je i najzdraviji vinski ocat, a zatim slijedi voćni.

Luk

Luk ide u red najpoznatijih domaćih začina u kuharstvu. Ima mnogo vrsta i razlikuju se po obliku, boji i oštrini (ljutosti). Upotrebljava se u kuhanju juha, mesnih jela, priloga, salata, marinada, umaka, variva itd. Mladi se luk jede uz odojak, janjetinu, ražnjiće, ćevapčiće, sir i vrhnje i dr.

Češnjak

Češnjak se upotrebljava u manjim količinama zbog svog oštrog mirisa i okusa. Češnjak je zdrav. Upotrebljava se u kuharstvu kod kuhanja nekih juha, nekih pečenja, morskih riba, nekih variva i salata.

Peršun (peršin)

Peršun  ima široku upotrebu u kuhanju juha, mesa, riba, variva i salata. Upotrebljavaju se lišće i korijen peršuna. Peršunovo lišće služi također kao ukras za neka jela.

Celer

Celer  ima sličnu upotrebu kao peršun, pa se koristi za prigotavljanja nekih juha, mesnih jela, a kuhan daje odličnu salatu.

Vlasac

Vlasac ima intenzivniji miris od peršuna i naginje mirisu luka. Upotrebljavaju se stabljike za juhe, za salate, variva, jela od jaja, za paštete i dr.

K u m i n

K u m i n  je dragocjena mirodija, jer se upotrebljava u kuhar-stvu (za začinjanje juha, mesnih jela, salata, variva i dr.), u pekarstvu (kruh s kuminom) i u proizvodnji likera (Kiimmel).

Mažuran (ružmarin)

Mažuran se upotrebljava za začinjanje nekih juha, variva 1 umaka, te u kobasičarstvu.

Lovor

Lovor sadrži prijatnu gorčinu, pa se upotrebljava za neke juhe, tamne umake, marinade, neka variva, neka riblja jela i dr.

Borovica

Borovica je gorka okusa, a upotrebljava se za začinjanje nekih mesnih jela te u proizvodnji nekih žestokih pića (borovička, gin).

Senf ili gorušica

Senf ili gorušica (slačica) jest industrijski začin. Na tržište se isporučuje u različitim varijantama, već prema tomu je li više ili manje ljut, odnosno sadrži li još neke dodatke. Upotrebljava se za začinjanje nekih umaka, kao dodatak nekim kobasicama i mesnim jelima.

Kopar

Kopar je aromatičan i upotrebljava se za konzerviranje krastavaca, zatim za prigotavljanje nekih umaka, salata, variva i dr.

Estragon

Estragon ima okus poput pelina i upotrebljava se za konzerviranje krastavaca, u kuharstvu za razne umake i neka mesna jela.

Timijan (majčina dušica)

Timijan (majčina dušica)  jest traženi začin za začinjanje, nekih juha, umaka, jela od rajčice, mesnih i ribljih jela.

Paprika

Paprika je jedna od najčešćih mirodija u našoj kuhinji. Njezina je upotreba veoma široka. Samljeven prah ploda paprike može biti više ili manje ljut, pa prema tome postoji pet vrsta paprike u prahu (od jedne do pet zvijezda na omotu). Upotrebljava se za začinjanje nekih mesnih jela, jela od peradi, juha, variva, salata, zatim u kobasičarstvu i sirarstvu.

Komorač

Komorač je mirodija nalik kopru. Daje jelu prijatan okus. Mnogo se upotrebljava u talijanskoj kuhinji.

Šafran

Šafran  ima ponešto gorak okus, pa se upotrebljava uz druge dodatke za prigotavljanje nekih umaka, mesnih jela, variva itd.

Kapre

Kapre su odličan dodatak jelima, a služe i kao ukras u kuharstvu. Upotrebljava se kod prigotavljanja nekih pikantnih umaka, ribljih jela itd.

Limun

Limun  je uobičajen začin za mnoga jela, primjerice za umake, neka mesna jela, riblja jela, salate, variva, u slastičarstvu za miješana pića. Upotrebljavaju se limunov sok i naribana kora.

A n i s

A n i s je mirodija sladunjava mirisa i okusa. Upotrebljava se mnogo u slastičarstvu, u proizvodnji likera a nekih vrsta peciva •i kruha. Ands uspijeva u južnoj Evropi, a neka posebna vrst (zvjezdoliki anis) u zemljama Dalekog istoka.

Muškatov orah

Muškatov orah upotrebljava se nariban za slatka jela, za neke krem juhe i neke umake. Muškatov orah ima intenzivan i ugodan miris. Dolazi iz tropskih krajeva Amerike i s Dalekog istoka.

Ingver (đumbir)

Ingver (đumbir) je osušen i konzerviran korijen. Upotrebljava se u slastičarstvu. Dolazi na naše tržište iz tropskih krajeva (Jamaika, Daleki istok).

Vanilija

Vanilija  ide u red najtraženijih mirodija u slastičarstvu. Ima veoma ugodan miris i prijatan okus. U promet dolazi kao osušena mahuna ili u obliku praha pomiješanog sa šećerom. Upotrebljava se također u proizvodnji sladoleda.

Klinčić

Klinčić dolazi na naše tržište iz istočne Afrike i s otoka Indijskog oceana. Klinčić sadrži mnogo aromatičnog ulja, pa se upotrebljava za kuhanje kompota, kuhanog vina i slatkih jela.

Cimet

Cimet  dolazi na tržište u obliku kore i praha. Najbolji cimet dolazi s otoka Šri Lanka, a slabije vrste iz Indonezije, Indije i Južne Kine. Upotrebljava se mnogo za prigotavljanje slatkih jela, kuhanog vina i dr.

Papar

Papar potječe iz Indije. Ima ljut okus i miris. Papar je jedna od najpoznatijih mirodija u kuharstvu. Upotrebljava se kao zrno (crni i bijeli papar) i kao prah. Njime se začdnjaju juhe, umaci, variva i mesna jela; štoviše, ima i kolača koji se začinjavaju paprom (paprenjaci i dr.)

Piment

Piment dolazi iz Centralne Amerike. Taj se začin upotrebljava osobito u proizvodnji kobasica. Veoma je aromatičan poput klinčića i ljut gotovo kao papar.

Osim nabrojenih začina i mirodija imamo priličan broj industrijskih začina, pa ih i naša prehrambena industrija proizvodi, npr. vegeta i slični proizvodi.

4 žlice brašna

1 dl ulja

1 limun

10 dag luka

10 dag mrkve

20 dag rajčica

1 žličica nasjeckanog peršina

1 grančica ružmarina

2 dl bijelog vina

2 dl temeljca sol

Postupak izrade:

Janjetinu isjecite na komade, operite, posolite i prelijte limunovim sokom. Ostavite je na hladnom 30 minuta pa posušite papirnatim ubrusom. Uvaljajte komade janjetine u brašno i pržite na vrućem ulju da ravnomjerno požute sa svih strana. Zatim dodajte oguljene i nasjeckane rajčice, narezani luk, mrkvu, ružmarin i peršin. Prelijte vinom i poklopljeno pirjajte oko 90 minuta podlijevajući toplom vodom ili temeljcem dok meso ne omekša.

Poslužite s palentom ili domaćom tjesteninom.

Dobar tek!

Janjetina na primorski

Jel moguće da Hrvatska mora našu tradicionalno proizvedenu hranu mjenjati za ovu industriski proizvedenu punu bakterija i raznih nepoznatih kemiskih spojeva.

Gen miostatin manipulira se GM tehnologijom koju je razvio zloglasni Monsanto na svojoj soji, te uz pomoć ionako prisutnog nekontroliranog rasta mišićne mase samo istu dodatno potiče. Tijelo ne prepoznaje potrebu za prestankom stvaranja mišića, pa je gen izoliran i danas se koristi kao dodatak za još naprednije vrste goveda.

Godinama kruže priče o genetskoj manipulaciji stoke i pilića, odnosno utjecaju na njihov uzgoj putem steroida i kemijskih supstanci koje razvoj usmjeravaju ka ‘djelotvornijem iskorištavanju najbitnijih resursa’, kako za mutantske životinje tepa korporativni PR. Svi znaju za brazilske i američke piliće s ogromnim prsima zbog kojih se ne mogu niti kretati, a najnovija ideja su tzv. ‘frankenkrave’, gigantska goveda s pojačanim mišićima.

Genetski inženjering nije isto što i selektivni uzgoj

National Geographic ovih dana je prikazao dokumentarni film o ‘superkravama’, koje bi u budućnosti trebale donositi ‘super odreske’ na fast food kioscima. U njih se unosi gen koji dozvoljava defekt iliti mutaciju mišićnog tkiva, pa se dobiva efekt ‘dvostrukih mišića’. Sorta Belgian Blue poznata je kao spoj Shorthorna i Charolaisa s početka 19. stoljeća s čime se ističe kao vrlo snažna i mesnata križana vrsta.

Kroz godine su se izdvajali samo najsnažniji izdanci obje vrste da bi se kao konačni rezultat dobio najsnažniji potomak. No, National Geographic se kroz uradak koristio poznatim spinovima i današnji genetski inženjering vješto prikriva u tom ‘selektivnom uzgoju’, iako ova dva principa nemaju nikakve poveznice jer je jedan kemijski, a drugi selekcijski pristup.

Defektni gen krivac za supermišićava goveda

‘Sve je u usmjerenom seksu. Farmeri su stvorili Belgian Blue selekcijom krava i bikova s najvećim mišićnim masama i međusobnim parenjem, te su kao ishod dobili bika težine jedne tone.’ Danas je takav način uzgoja privukao i genetski inženjering, pa se unatoč selektivnom parenju otkrivaju i novi načini manipulacije. Genetski defekt ove sorte izazvan neprirodnim križanjima stvorio je gen neprekidnog rasta mišića. Takva mutacija dozvoljava takve nevjerojatne veličine.

Taj gen nazvan miostatin manipulira se GM tehnologijom koju je razvio zloglasni Monsanto na svojoj soji, te uz pomoć ionako prisutnog nekontroliranog rasta mišićne mase samo istu dodatno potiče. Tijelo ne prepoznaje potrebu za prestankom stvaranja mišića, pa je gen izoliran i danas se koristi kao dodatak za još naprednije vrste goveda.

Budućnost u mutantskim životinjama

Znanost je tako spojila selektivni uzgoj i genetsko modificiranje, a dodatni osigurač je umjetna oplodnja. ‘Da bi se osiguralo kopiranje defektnog gena na daljnje naraštaje, seksualni odnosi goveda Belgian Blue zamijenjeni su tehnološkom umjetnom oplodnjom’, kažu u dokumentarcu. Na taj ćemo način, zaključuju, dobiti gigantska goveda koja će dodatno ‘obogatiti ponudu prehrambene industrije’. Kritičari sve nazivaju ‘frankenkravama’.

Kako smo već ranije čuli i za piliće sa super prsima od 70% ukupne tjelesne mase, kao i brojne druge genetske modifikacije, neće nas previše čuditi ukoliko u budućnosti vidimo životinje u uzgoju s višestrukim udovima, povećanim organima ili gigantskih proporcija. Konzumerizam očigledno odlazi u laboratorijskom smjeru, a kako krajnji korisnici kupci nemaju nekih prevelikih problema s takvim postupcima, onda i jedemo ono što zapravo zaslužujemo.

GMO utjecaj na životinje

Američki primjer proizvodnje kemijski dobivene GMO hrane!

 

http://www.youtube.com/watch?v=w6wxsrKKfBY

Izvor: Dnevno.hr

Ovo je jedan okvirni naputak kako da izradite sirup od ljekovitih biljaka.

Prelijte 600 ml kipuće vode preko 1.25 kg mekanoga smeđeg šećera i miješajte na laganoj vatri dok se sav šećer ne otopi i mješavina ne prokuha. Imate li kakvu biljnu tinkturu, možete umiješati 1 dio tinkture na 3 dijela sirupa takva mješavina ima neograničen vijek trajanja. Ako ste namakanjem ili ukuhavanjem pripravili čaj, dodajte 325 g šečera u 600 ml čaja te zagrijavajte dok se sav šećer ne otopi.

Rashladite pa spremite u hladionik. U načelu, djeci dajte žličicu sirupa 3-4 puta na dan kod kroničnih tegoba, a dvostruko kod akutnih.

Pripremanje sirupa od ljekovitih biljaka

1 dl pirea od rajčica

5 dag slanine

10 dag luka

2 češnja češnjaka

1 žličica mljevene crvene paprike

40 dag riže

1 dl bijelog vina

1 žličica nasjeckanog peršina

1 litra temeljca

1 žlica maslaca

0,5 dl ulja

sol

papar

Postupak izrade:

Na vrućem ulju popržite meso izrezano na kockice, dodajte sitno nasjeckani luk, slaninu i češnjak. Kratko popržite, umiješajte pire od rajčica i pospite mljevenom paprikom. Pirjajte 30 minuta, podlijevajući po potrebi vodom, pa dodajte rižu i vino. Kuhajte dalje, dolijevajući po malo vruću vodu ili temeljac, sve dok riža ne omekša (oko 20-25 minuta ovisno o vrsti riže). Na kraju umješajte žlicu maslaca, pospite nasjeckanim peršinom, posolite i popaprite. Poslužite s ribanim sirom.

Dobar tek!

Tradicionalni janjeći rižoto                       foto:coolinarka

1,5 kg krumpira

1 glavica luka

1 dl ulja

1 žličica kadulje

sol

papar

Postupak izrade:

Meso dobro operite, posušite, posolite izvana i napravite nekoliko ureza u meso koje također posolite. Stavite meso u nauljenu posudu koju poklopite ili prekrijte folijom i pecite 60 minuta na 180°C. U međuvremenu očistite krumpir, narežite ga na četvrtine, posušite, nauljite, posolite, popaprite i pospite izmrvljenim listićima kadulje. Očistite luk, presijecite ga na pola i zajedno s krumpirima posložite oko mesa.

Meso okrenite, poklopite i pecite zajedno još oko 45-50 minuta.

Dobar tek!

Pečena svinjska koljenica

Svježe se mlijeko neće zgrušati ako se pomiješa s nekoliko kapi hrenova soka.

Maslac se može sačuvati ako se pomiješa mješavinom od 3 dkg soli, 1 dkg šećera i 1 dkg salitre (ova smjesa vrijedi za pola kg maslaca). Tako prepariran maslac drži se nekoliko mjeseci i na vrućini od preko 40° C.

Jaja se dugo drže ako ih domaćica stavi u vapneno mlijeko i čuva na hladnom mjestu (u podrumu).

Usred ljeta čuvali su svježe mlijeko tako da su ga stavili u posudu i prelili kiselim mlijekom. Kiselo mlijeko treba svakog drugog dana izmijeniti.

Jetra se čuvaju najbolje u mlijeku i spremaju na hladno mjesto.

O skladištenju namirnica smo već pisali, možete pogledati kako su naše bake skladištile ostale namirnice.

Kuhanje u glinenim posudama

U početku lonci su bili glineni. Vrijedni lončari izrađivali su ih i pekli. Natovarili bi puna kola lonaca i prodavali ih od sela do sela i u gradovima.

Obično tražili su mero za mero (miru za miru), što znači koliko je moglo stati pšenice ili kukuruza u lonac. Stari ljudi tvrdili su da je najbolje jelo kuhano u zemljanu loncu.

Ostaloga posuđa bilo je malo, bilo je jednostavno, a najčešće se rabila karnica, kronjska škudela, pijodina ili terina i bukaleti, a poslije pojavili su se pijati (tanjuri).

Krnica ili karnica bila je drveni tanjur za nalijevanje vode u brentu, a iz krnice se i jelo.

Kronjska najčešce nazivana i tavajola ili škudela bila je veća glinena zdjela iz koje je jela cijela obitelj. Ime je dobila po Kranjcima koji su te zdjele izrađivali i ukrašavali, te ih prodavali po sajmovima.

Pijodina ili terina izrađivala se od keramike, bila je još veća, i iz nje su jeli istodobno svi ukućani. Rabila se najčešće za salatu, ali i za drugu |ghranu, primjerice za palentu i krumpir.

i Pijodina ili kronjska škudela napunila bi se : hranom i stavila nasred stola, i iz nje bi jela cijela  obitelj drvenim žlicama. Poslije su se pojavile aluminijske žlice i vilice.

Iz bukaleta, bukare, bukalića i morkuša pilo se vino. Raznih su veličina, a izrađeni su od gline ili keramike.

Vijest o uspješnom projektu za razminiranje pri kojem se koriste pečele koje svojim iznimnim osjetilima mogu namirisati mine su objavljene na svim svjetskim poznatim portalima ali ne i u Hrvatskoj.

Navodimo samo neke od najpoznatijih svijetskih mediskih kuća koje su objavile obaj iznimno pohvalan i uspješan projekt:

The Journal: Herojske pčele pronalaze mine

Huffington post: Uspješno treniriranje pčela za pronalazak mina

Detroitnews.com : Zagreb, Croatia — Mirjana Filipovic uspješno istrenirala pčele za traženje mina

Vjest je objavljena u još mnogim utjecajnim medijima. Cijeli projekt potaknut i pokrenut od Mirjane Filipović nakon njezine tragedije je za sve moguće pohvale koje dobija po svijetu ali ne i u Hrvatskoj.

Ideja je bila da pčele počnu povezivati miris hrane s mirisom eksploziva’ – kazala je trenerica pčela Mateja Janeš Hrvatski znanstvenici uzgojili su posebnu vrstu pčela koja na daljinu pet kilometara može ‘namirisati’ mine zakopane u zemlji, a tu je vijest prenio i britanski dnevnik Daily Mail.

Pčele su hranjene šećerom pomješanim s aromom eksploziva, a stručnjaci su proveli nekoliko godina trenirajući ih i usavršavajući tehniku pronalaženja eksploziva.

- Ideja je bila da pčele počnu povezivati miris hrane s mirisom eksploziva – kazala je trenerica pčela, profesorica Mateja Janeš.

Hrvatska je još uvijek a 680 četvornih kilometara teritorija je prekriveno sa, procjenjuje se, oko 90 tisuća mina koje tamo stoje još od rata 90-ih kada se Hrvatska borila za neovisnost, piše Daily Mail.

- Sigurnije je, a one su brže od bilo kojeg psa. Druga prednost jest da kada ne rade, proizvode vrlo ukusan med – dodala je Janeš.

Projekt je započet 2007. godine na fakultetu Agronomije, a tada su pčele trenirali u velikom šatoru razapetom na livadi pokraj fakulteta.

6 žlica brašna

6 žlica krušnih mrvica

2 jaja 10 dag šunke

10 dag sira

4 kisela krastavca

ulje

sol

papar

Postupak izrade:

Lungiće uzdužno zasijecite te potucite batićem za meso. Šunku, sir i krastavce nasijecite na prutiće i nadjenite meso. Posolite i popaprite. Nadjevene lungiće savijte u rolade i panirajte: uvaljajte ih u brašno, jaja i mrvice te pecite u vrućem dubokom ulju (najbolje u fritezi) na umjerenoj temperaturi 15 minuta. Kada dobiju zlatnožutu boju sa svih strana, stavite ih na papirnati ubrus koji će upiti suvišnu masnoću.

Dobar tek!

Zagrebački odrezak