1 dl pirea od rajčica

5 dag slanine

10 dag luka

2 češnja češnjaka

1 žličica mljevene crvene paprike

40 dag riže

1 dl bijelog vina

1 žličica nasjeckanog peršina

1 litra temeljca

1 žlica maslaca

0,5 dl ulja

sol

papar

Postupak izrade:

Na vrućem ulju popržite meso izrezano na kockice, dodajte sitno nasjeckani luk, slaninu i češnjak. Kratko popržite, umiješajte pire od rajčica i pospite mljevenom paprikom. Pirjajte 30 minuta, podlijevajući po potrebi vodom, pa dodajte rižu i vino. Kuhajte dalje, dolijevajući po malo vruću vodu ili temeljac, sve dok riža ne omekša (oko 20-25 minuta ovisno o vrsti riže). Na kraju umješajte žlicu maslaca, pospite nasjeckanim peršinom, posolite i popaprite. Poslužite s ribanim sirom.

Dobar tek!

Tradicionalni janjeći rižoto                       foto:coolinarka

1,5 kg krumpira

1 glavica luka

1 dl ulja

1 žličica kadulje

sol

papar

Postupak izrade:

Meso dobro operite, posušite, posolite izvana i napravite nekoliko ureza u meso koje također posolite. Stavite meso u nauljenu posudu koju poklopite ili prekrijte folijom i pecite 60 minuta na 180°C. U međuvremenu očistite krumpir, narežite ga na četvrtine, posušite, nauljite, posolite, popaprite i pospite izmrvljenim listićima kadulje. Očistite luk, presijecite ga na pola i zajedno s krumpirima posložite oko mesa.

Meso okrenite, poklopite i pecite zajedno još oko 45-50 minuta.

Dobar tek!

Pečena svinjska koljenica

Svježe se mlijeko neće zgrušati ako se pomiješa s nekoliko kapi hrenova soka.

Maslac se može sačuvati ako se pomiješa mješavinom od 3 dkg soli, 1 dkg šećera i 1 dkg salitre (ova smjesa vrijedi za pola kg maslaca). Tako prepariran maslac drži se nekoliko mjeseci i na vrućini od preko 40° C.

Jaja se dugo drže ako ih domaćica stavi u vapneno mlijeko i čuva na hladnom mjestu (u podrumu).

Usred ljeta čuvali su svježe mlijeko tako da su ga stavili u posudu i prelili kiselim mlijekom. Kiselo mlijeko treba svakog drugog dana izmijeniti.

Jetra se čuvaju najbolje u mlijeku i spremaju na hladno mjesto.

O skladištenju namirnica smo već pisali, možete pogledati kako su naše bake skladištile ostale namirnice.

Kuhanje u glinenim posudama

U početku lonci su bili glineni. Vrijedni lončari izrađivali su ih i pekli. Natovarili bi puna kola lonaca i prodavali ih od sela do sela i u gradovima.

Obično tražili su mero za mero (miru za miru), što znači koliko je moglo stati pšenice ili kukuruza u lonac. Stari ljudi tvrdili su da je najbolje jelo kuhano u zemljanu loncu.

Ostaloga posuđa bilo je malo, bilo je jednostavno, a najčešće se rabila karnica, kronjska škudela, pijodina ili terina i bukaleti, a poslije pojavili su se pijati (tanjuri).

Krnica ili karnica bila je drveni tanjur za nalijevanje vode u brentu, a iz krnice se i jelo.

Kronjska najčešce nazivana i tavajola ili škudela bila je veća glinena zdjela iz koje je jela cijela obitelj. Ime je dobila po Kranjcima koji su te zdjele izrađivali i ukrašavali, te ih prodavali po sajmovima.

Pijodina ili terina izrađivala se od keramike, bila je još veća, i iz nje su jeli istodobno svi ukućani. Rabila se najčešće za salatu, ali i za drugu |ghranu, primjerice za palentu i krumpir.

i Pijodina ili kronjska škudela napunila bi se : hranom i stavila nasred stola, i iz nje bi jela cijela  obitelj drvenim žlicama. Poslije su se pojavile aluminijske žlice i vilice.

Iz bukaleta, bukare, bukalića i morkuša pilo se vino. Raznih su veličina, a izrađeni su od gline ili keramike.

Vijest o uspješnom projektu za razminiranje pri kojem se koriste pečele koje svojim iznimnim osjetilima mogu namirisati mine su objavljene na svim svjetskim poznatim portalima ali ne i u Hrvatskoj.

Navodimo samo neke od najpoznatijih svijetskih mediskih kuća koje su objavile obaj iznimno pohvalan i uspješan projekt:

The Journal: Herojske pčele pronalaze mine

Huffington post: Uspješno treniriranje pčela za pronalazak mina

Detroitnews.com : Zagreb, Croatia — Mirjana Filipovic uspješno istrenirala pčele za traženje mina

Vjest je objavljena u još mnogim utjecajnim medijima. Cijeli projekt potaknut i pokrenut od Mirjane Filipović nakon njezine tragedije je za sve moguće pohvale koje dobija po svijetu ali ne i u Hrvatskoj.

Ideja je bila da pčele počnu povezivati miris hrane s mirisom eksploziva’ – kazala je trenerica pčela Mateja Janeš Hrvatski znanstvenici uzgojili su posebnu vrstu pčela koja na daljinu pet kilometara može ‘namirisati’ mine zakopane u zemlji, a tu je vijest prenio i britanski dnevnik Daily Mail.

Pčele su hranjene šećerom pomješanim s aromom eksploziva, a stručnjaci su proveli nekoliko godina trenirajući ih i usavršavajući tehniku pronalaženja eksploziva.

- Ideja je bila da pčele počnu povezivati miris hrane s mirisom eksploziva – kazala je trenerica pčela, profesorica Mateja Janeš.

Hrvatska je još uvijek a 680 četvornih kilometara teritorija je prekriveno sa, procjenjuje se, oko 90 tisuća mina koje tamo stoje još od rata 90-ih kada se Hrvatska borila za neovisnost, piše Daily Mail.

- Sigurnije je, a one su brže od bilo kojeg psa. Druga prednost jest da kada ne rade, proizvode vrlo ukusan med – dodala je Janeš.

Projekt je započet 2007. godine na fakultetu Agronomije, a tada su pčele trenirali u velikom šatoru razapetom na livadi pokraj fakulteta.

6 žlica brašna

6 žlica krušnih mrvica

2 jaja 10 dag šunke

10 dag sira

4 kisela krastavca

ulje

sol

papar

Postupak izrade:

Lungiće uzdužno zasijecite te potucite batićem za meso. Šunku, sir i krastavce nasijecite na prutiće i nadjenite meso. Posolite i popaprite. Nadjevene lungiće savijte u rolade i panirajte: uvaljajte ih u brašno, jaja i mrvice te pecite u vrućem dubokom ulju (najbolje u fritezi) na umjerenoj temperaturi 15 minuta. Kada dobiju zlatnožutu boju sa svih strana, stavite ih na papirnati ubrus koji će upiti suvišnu masnoću.

Dobar tek!

Zagrebački odrezak

Kako je izgledao stari tradicionalni komin!

Posuđe u vremenima naših baka i prabaka nije bilo ovako jednostavno kuhanje kao u današnja vremena.  Brojne inox tave, lonci raznih oblika samo su jedan dio asortimana svake normalne današnje kužine ili kuhinje.

A što je sa tradicionalnom starom narodnom kužinom i starim posuđem kako je to izgledalo?

Kako su izgledali lonci u kojima se kuhalo generacijma i godinama prije modernih kućanskih aparata na našim područjima?

Nabrojat ću neke najčešće i one koje su bile svakodnevno korištene za pripremanje raznih jela te njihova tradicionalna stara pomagala.

Najbolje da krenemo s pečenjem koje se najviše koristilo.

Za pečenje kruha, krumpira i mesa rabila se črepnja izrađena od lima, okrugla oblika (krnji stožac), a uokolo imala je izbušene tri rupice za zrak.

Kava se pržila u brštulinu, malenome limenome valjku s dugačkom željeznom drškom i vratašcima kroz koja se ubacivala sirova kava. Brštulin bi se jednim krajem zakačio za kuku od komoštre, a kava se pržila okretanjem dugačke drške.

Da bi se ispekle ribe na žaru, koristile su se gradele slične roštilju, s četirima nožicama i dugačkom željeznom drškom. Za kuhanje hrane rabilo se posuđe, i to: laveč, uporić, kotlić, pinjata, štanjoda, teća, cura i lonci.

Laveč ili lavečić ovisno o veličini, bio je odgize (lijevana željeza), okrugla oblika s izbočenim dnom. Laveč je imao uše (uši) na kojima je bilo proveslo, polukružna željezna ručka, da se može objesiti o komoštru.

U laveču najčešće se kuhala palenta, ali i ostala hrana.

I uporić u obliku bačve bio je od lijevana željeza i težak. Dno uporića bilo je ravno, a zatvarao se hermetski. Poklopac uporića bio je od lijevana željeza u oblika kupole, a na vrhu imao je mali željezni čep koji je zbog velikoga pritiska vibrirao i ispuštao paru, pa se zato i nazivao uporićem, što znači mali parobrod. Uporić je imao proveslo na kome je visio na komoštri, a služio je za kuhanje mlijeka i juhe.

Kotol ili kotlić bio je izrađen od bakra s izbočenim dnom, imao je ručku za vješanje na komoštra, i služio je za kuhanje mlijeka i pravljenje sira.

Štanjoda od lijevana željeza bila je lakša od laveča i tanjih stijenki. Dno štanjode bilo je ravno, a poklopac od lijevana željeza. Koristila se za kuhanje maneštre, ali i ostale hrane. Pinjata je bila slična štanjodi, samo je bila laganija. Najčešće je izrađivana od aluminija, bačvasta oblika, s ravnim dnom. Kao i sve posuđe za kuhanje na ognjištu, imala je proveslo. Štanjoda je služila za kuhanje tjestenine i povrća.

Teća je bila od lijevana željeza raznih veličina, imala je tri noge da bi se ispod mogla staviti žeravica, te rep (dršku). Služila je za pripremanje brodeta i šuga ili zvaceta (gulaš), te za pečenje mesa.

Cura (tava) je bila izrađena od lima, okrugla oblika i raznih veličina s dugačkom drškom. Služila je za pripremanje jaja, krumpira i ribe. Poslije pojavile su se padeli (šerpenje) raznih veličina.

To je nešto od najčešće korištenog pribora za pripremu jela.

U nastavku vam donosim malenu galeriju slika …..

10 dag slanine

20 dag mrkve

10 dag korijena celera

1 glavica luka

3 češnja češnjaka

3 klinčića

5 dl crnog vina

5 dl temeljca

2 žlice maslaca

2 žličice šećera sol papar

Postupak izrade:

Ovo se jelo priprema dva dana. Jednu mrkvu, pola količine korijena celera i slaninu izrežite na dulje prutiće i nabodite u meso u kojem ste pretodno nožem s dužom oštricom napravili ureze. Tako pripremljeno meso posolite, popaprite i stavite jedan dan da se marinira u vino u koje ste dodali češnjak i klinčiće. Tijekom mariniranja meso nekoliko puta okrenite. Drugog dana izvadite meso iz marinade, ocijedite ga i prepržite na maslacu sa svih strana. Zatim ga izvadite iz posude, pa na istom maslacu popržite sitno nasjeckani luk, mrkvu i celer. Vratite meso u posudu, dodajte tekućinu u kojoj se meso mariniralo i dolijte toliko temeljca da meso bude potpuno prekriveno. Dodajte 2 žličice šećera i kuhajte na laganoj vatri oko 2 sata. Kada je meso dovoljno mekano, izvadite ga, nasijecite na 1 cm debele ploške, a umak propasirajte ili usitnite štapnim mikserom, te prelijte preko mesa.

Ako želite iskušati tradicionalnu dalmatinsku pašticadu predlažem da pogledate recept za dalmatinsku pašticadu.

Dobar tek!

Domaća pašticada

Dalmatinski pršut postaje zaštićena delicija, objavili su članovi istoimene udruge na godišnjoj skupštini u Vrgorcu.

Ministarstvo poljoprivrede nagradilo je dugogodišnji trud Udruge dalmatinski pršut koja je osnovana prije šest godina radi zaštite i promocije ovog proizvoda.

Tako je godinu dana prije ulaska u EU dalmatinski pršut i formalno pravno zaštićen pa se Udruga ubuduće može posvetiti brendiranju i promociji.

Nadzor proizvodnje i certificiranje pršuta radit će tvrtka Biotehnicon, a poznate su i specifikacije koje moraju biti ispunjene.

Svježi but treba biti veličine 11 kg te se treba držati na temperaturi od 1 do 4 stupnja Celzijeva. Sušiti se treba isključivo na drvu, odnosno na piljevini hrasta ili graba. Vrijeme dimljenja treba biti 45 dana, a od soljenja pa do završetka proizvodnje mora proći 12 mjeseci. Po završetku proizvodnje pršut treba imati najmanje 6,5 kg težine.

Dalmatinski pršut pod zaštićenih imenom, prema pisanju Slobodne Dalmacije, smije prodavati samo 17 proizvođača, a to su: Badanj-Komerc, Bel-CRO Trade, Dalmatino, Kulina, Mataš, M.I.Vajda, M.I.Braća Pivci, Mijukić, Opskrba, Petason, Voštane, Posedarje, Gradina, Puntica, Smjeli, Tommy i Delicije Marović.

Tako dobivena lužana voda koristila se u razne namjene, razrijeđena po potrebi.

U njoj se prao: šareni veš, pokućstvo i sve gdje je trebalo i šta je trebalo očistiti od masnoća, jer nije bilo deterđenta ni u prahu ni tekućeg.

Sa dobro razrijeđenom lužanom vodom, prale su se i glave, odnosno kosa, jer nije bilo šampona. Moralo se dobro paziti da ne dođe u oči.

I opet su svi u to vrijeme imali jake i bujne kose.

Iako su svi muškarci nosili kape, a žene udane – marame i nisu se nikad šišale, a kosu imale ,,ko ruka” da su ju jedva motale od dužine i teško sakrivale ispod marama oko glave.

Pranje s lugom ili pepelom