Jurjevo ili Blagdan Sv. Jurja pjesme i običaji

Sv. Juraj je prvi proljetni blagdan, poslije Uskrsa, koji se slavi 23. travnja u čast kršćanskoga mučenika Sv. Jurja. Sv. Juraj je jedan od najvećih kršćanskih mučenika. Rodio se u 3. stoljeću u Palestini. Pobunio se protiv progona kršćana u vrijeme cara Dioklecijana. Zbog toga je bio zatočen i mučen, ali se nije htio odreći kršćanstva i pokloniti kipu Apolona, pa mu je po naredbi cara Dioklecijana odrubljena glava ( 23. travnja).

Legenda o Sv. Juraju

Prema legendi koja je nastala u 13. stoljeću Sv. Juraj je pobijedio strašnog zmaja i oslobodio stanovnike Silene davanja danka, koji je iznosio svaki dan dvije ovce.
Zaštitnik je vitezova, vojnika, konja, ratara i pastira. Jurjevo je u narodu shvaćan kao pravi početak proljeća, početak gospodarske godine, pobjeda svjetla nad tamom. U raznim mjestima i krajevima Jurjevo je obilježavano na razne načine: ukrašavanje blaga (vijenac od proljetnog bilja), povorke s trubama kroz selo, paljenje krjesova, rano ustajanje i kupanje i dr.
U našem kraju obilježavano je na sljedeći način. Pravljene su trube od kore vrbove grana. Kora se gulila nožem u zmijolikom obliku. To je bilo lako jer je drveće imalo „mrijezgu“, odnosno bilo u fazi pupanja. Nakon što bi zgulili vrbovu koru i savili je u obliku trube, te širi kraj pričvrstili iglicama trnja, pristupalo se izradi piska. On je izrađivan od tanke grane, nakon što se nožem zareže na potrebnom mjestu, a onda se uz pjesmu udaralo po grani da kora oslabi i lake se svuče. Nakon što bi se napravile trube, djeca su se okupljala i trubila kroz selo i oko štala, do duboko u noć a nastavljalo se rano ujutro. Trubljenje, paljenje krjesova, gatanje i dr. običaji imali su svrhu tjeranja uroka, vještica i demonskih sila. Jurjevski običaji označavali su pobjedu svjetlosti nad tamom, odnosno vječnu borbu dobra protiv zla.

Jurjevo je označavao i dan kada je prestajala ispaša blaga na poljima i livadama koja su bila predviđena sa kosidbu.

Noć uoči Jurjeva vlada strah od zlih čini, pa su se škropile kuće, zgrade i stoka posvećenom vodom. Na jurjevo žene ne rade ženske poslove: ne šiju, ne peru haljine i sl. Nekada su na Jurjevo, žene ujutro natirale koprivom vime kozi ili ovci koja se je izjalovila, pa je muzu kao da se je ojanjila odnosno okozila.

Ko se okupa prije sunca u rijeci ili koritu biće zdrav cijele godine i slavan junak. Kupali smo se i provlačili ispod česme, mada je trebalo skupiti hrabrosti i okupati se u ledenoj vodi, kakve su naše bile i još uvijek su.
U sjećanju je ostalo i bacanje nanula preko kuće. Ako se prsti od nanula okrenu u kuću, te se godine neće udati, a ako peta, onda hoće. Stavljao se i struk koprive u plot i na koju stranu ujutro taj struk bude okrenut, na tu će se stranu i udati. Hvatala se i “omaha” kapljice s mlinskog kola i tom se omahom umivalo kako bi se bilo ljepše…

Običaji i tradicija za Jurjevo ili Đurđevdan (*)

Na Đurđevdan devojke beru kitke-cveće. samo modre (plavo zatvoreno) se ne beru, a sve ostale se beru po livadama:obrten, zelotravka, kupina sa dva vrha, bela rada, naval, selin, vratika. Ovce se teru sa selin na Đurđevdan, a selin se odseče pa se kroz prsten protne selin, pa se kravajče omesi, da ima rupu, pa se u kravajče stavi prsten i selin i koja se prva ovca ojagnji, kroz taj se promuzuje,a za ovcu koja se prva ojagnji- od kitke(cveće) joj se napravi venac i stavi joj se na vrat. Kad se uvijaju venci, a to se najčešće radi u nekoj dolini (malom potočiću) pored neke livade i šume-koja je blizu sabirnog-svetovnog mesta za celo selo, onda su se i pevale pesme, a devojke dok su plele vence, su se zadirkivale i prskale jedna drugu.
Dok su devojke brale đurđevo cveće po rascvetanim livadama, pevale su se pesme:

“Zdravče momče, beru li te mome,
beru , mlade lepe devojke
đurđevo cveće, joj ubava mala momo.
x
Đurđevo cveće ubavo
Đurđa ga moma bereše
majki ga u skut vrljaše
tatko ga iz skut izvrlji
(na svaku reč se peva
oj ubava Đurđevo cveće

ili

„Zdravče momče, beru li te mome
Đurđa ga moma beraše
tatko ga niz skut izvrljaše
majka ga u skut vrljaše
Đurđo momo,moje cveće.“

(Zapis iz selo Gornji Dejan i mahalu Predanča 1978.godine, opština
Vlasotince, Srbija
Kazivači: Jelena Mladenović(oko 100 godina) s.G.Dejan i Marica
(Stojanović) Mladenović (1925.g) s.Predanča, Vlasotince, Srbija
Zabeležio: Miroslav Mladenović nastavnik OŠ “Karađorđe Petrović” s.
Kruševica, opština Vlasotince, Srbija)
Kada se uvijali venci onda se ovako pevalo:

“Zdravče venče
viju li te devojke
viju li te viju u venac.
Devojke lepo cveće kite
na glavu su me s njega zakitile.“

ZDRAVČETOVA PESMA

„Zavati se d’n ko junak
dal zemlju da preigra
i za drugi d’n da dođe.
Golubence vodu pije
nasred reke, na rastake,.
Videle ga mlade mome,
tekle dvile i kazale:
„zdravče venče, beru li te mome“
-beru, beru, iz korena ne vade..
Tri ga braše, tri kitke nabraše,
tri ga više, tri venca uviše.“
Zapis iz sela Kruševica i Donji Dejan,
x
„Zdravče venče, beru li te mome
beru, beru, iz koren ne vade.
Tri ga braše,tri kitke nabraše
tri ga ga više, tri venca uviše.
prvi venac za to vaklo jagnje
drugi venac za golemi kot’l
treći venac za bučku golemu“.

zapis 1994.godine, selo Šišava, kazivač:Stamenković Draginja(80.g), rođena 1914.godine
zabeležio: Kostić Jasmina i Miroslav Mladenović
CAVTELO CVEĆE ĐURĐEVSKO

-Cavtelo cveće đurđevsko,
Đurđa ga moma beraše,
Majki ga uskut turaše,
Majka ga iz skut vrljaše,
„Ni moje cveće, ni Đurđa.
Kad bila Đurđa moja,
Bilo i cveće moje.
sad neje Đurđa moja,
neje ni cveće moje“.