Povijest i kultura maslinarstva u našim krajevima

Maslina nosi latinsko ime Olea europaea L. i potječe s Bliskog istoka, a rasprostranjena je duž Sredozemlja. Maslina je kultivirana i u Južna Americi, Australiji, Japanu, no zbog sličnosti, ovaj će se rad baviti kulturom masline specifičnom za sredozemno područje.

Selekcijom i oplemenjivanjem Sirom svijeta uzgojeno je preko 300 sorti pitome masline koja se odlikuje većim listovima, većim i dužim plodovima te manje trnovitim granama u odnosu na divlju maslina Plod masline je sjemenka koja je bogata uljem. Sjemenke masline sadrže 40-60% ulja. Masline se po namjeni dijele na uljarice i stolne sorte. Uljarice su sitnije sorte čija sjemenka sadrži više ulja i koriste se za proizvodnju maslinova ulja, dok krupnije sorte sadrže manje ulja, pa se uglavnom upotrebljavaju u prehrani. Najveći dio sorti maslina u Hrvatsku donesen je iz Italije i Francuske. Najzastupljenija sorta je orkula ili oblica koja čini 80% sorti koje se uzgajaju u Hrvatskoj. Ona je otporna na niže temperature, a količina ulja u plodu je 21%. lako je bogata uljem, pa se ubraja u uljne sorte, orkula se upotrebljava i kao stolna sorta. U našim je krajevima još poznata i kao velika, orbula, pitoma, naša, domaća, krupnica. Sljedeća bitna sorta je sitnica ili drobnica koja je posebno zastupljena u starim maslinicima. Sitnica je oprašivač, a plod joj sadrži 20% ulja. U zadnje je vrijeme na našim područjima vidljiv unos stranih sorti maslina iz Italije, Francuske i Španjolske od kojih je najzastupljenija lecino.

Maslina je zimzeleno drvo koje može doseći visinu oko 10 do 20 m, no najčešće se uzgaja na visini od 2 do 5 m. Ukorjenjuje se plitko, a ubraja se u tvrdolisne biljke jer njeni listovi moraju izdržati suho i vruće podneblje. Upravo su zato listovi mali, duguljasti, kožasti i siromašni sokom kako bi se maksimalno spriječio gubitak vode preko površine, tj transpiracija. Cvjetovi masline su dvospolni i bijeli, te rastu u skupina-ma od 8 do 25 cvjetova tvoreći cvat koji se još naziva resa ili maca. Bitno je naglasiti da se iz samo 2-3% cvjetova razvija plod.

Maslina so uglavnom razmnožava vegetativno i to izdancima, reznkama ili gukama. kada iz starog stabla ili panja masline rastu izbojci koji mogu obnoviti krošnju i čitavo stablo, a mogu služiti i za sadnju, radi so o izdancima Reznice su mladice naezane na 10 do 15 cm dužine koje so presađuju kada se samo ukorijene. Guke su izrasline pri dnu debla koje su bogate rezervnom hranom i vrlo pogodne za razmnožavanje, te se odsijecaju od panja i sade. Da bi se cvjetni pupovi masline diferencirali u cvjetove, srednja dnevna temperatura od siječnja do ožujka trebala  biti Ispod 10 °C, a ako jo temperatura viša. maslina rano cvate. Cvjetovi se otvaraju u svibnju i lipnju i tada ih oprašuje vjetar.

Maslini odgovaraju staništa s puno svjetla i sunca, te s ljetnim nedostatkom oborina, Upravo se zato najveći dio svjetske proizvodnje maslina odvija u Sredozemlju čije klimatske specifičnosti, blage i kišne zime, te suha i vruća ljeta. Izuzetno odgovaraju maslini. Niska je temperatura ograničavajući faktor za uzgoj masline jer temperature niže od •7°c’ uzrokuju oštećenja biljke. Središnja godišnja temperatura u zoni uzgoja masline kreće se od 15 do 20 °C stupnjeva, maksimalno do 40 *C stupnjeva, zbog osjetljivosti na niske temperature maslina kod nas uspijeva samo u uskom obalnom području pod utjecajem mediteranske klime. Takoder, bitno jo napomenuti da masline uspijevaju na vapnenim, neutralnim ili slabo kiselim tlima koja su propusna za vodu. Maslina kod nas uglavnom uspijeva na otocima, te na području Ravnih kotara koji su pod izravnim utjecajem tople mediteranske klime s mora. Na tom području gornja granica visinske rasprostranjenosti masline je 100 do 150 m nadmorske visine.

U maslinicima maslina počinje rađati 4 do 5 godina nakon sadnje, a plodna je još najmanje 50 godina. Njena produktivnost potiče se racionalnim gnojenjem. Dugovječnost je još jedna specifičnost masline. Naime, stablo masline može Živjeti nekoliko stoljeća pa i više od tisuću godina.

Najčešći uzročnici bolesti masline su čađavica, paunovo oko, Septoria oteagina, Septoria oleae te bakterija pseudomonas savastanoi, a zdravlje masline ugrožavaju i brojni štetni kukci kao što ličinke maslinine muhe, gusjenice maslininog moljca, gusjenice margaronije lisne buhe te razni kukci kornjaši.

Povijest i značenje

Suprotno uobičajenom vjerovanju, maslina nije autohtona biljka na starom grčkom tlu, kao Sto ni korištenje maslinova ulja nije pratilo početke antičke civilizacije. Botaničari smatraju kako stablo masline potječe s juga Prednje Azije, no arheolozi i etnolozi ne nalaze potvrde o korištenju maslina na tom području. S druge strane postoje podaci da je maslina imala važno mjesto u vjerskim obredima Egipćana i Armenaca. Egipćani su maslinovo ulje koristili i kao lijek, ali i za rasvjetu, jelo, kozmetiku i spravljanje parfema. Zanimljivo je da dalje prema istoku nema spomena o maslini, tako da u sanskrtu uopće nema naziva za maslinu. Smatra se da se maslina kultivirala na području Sirije i Palestine i to već u III. i II. tisućljeću pr. K..

Maslinu su po zapadnoj obali Sredozemlja proširili Feničani i Grci koji su je dalje širili po južnoj Italiji i po Istočnoj jadranskoj obali, pa se maslina uskoro počinje uzgajati na čitavom području Sredozemlja na kojem je to bilo klimatski moguće.

Iako maslina izvorno nije grčka biljka, ona je raširena i kultivirana na grčkom tlu. Maslina je u Grčkoj posvećena božici Ateni, te predstavlja simbol mira, plodnosti, očišćenja, snage, pobjede i nagrade. Postoji priča da je maslina rođena iz Atenine svađe s Posejdonom zbog posjeda Atike, te da u sebi sadrži sve one simboličke vrijednosti koje se pripisuju Ateni. Naime, kada je Posejdon zabio svoj trozub u atičko tlo, otvorilo se vrelo morske vode, a iz koplja koje je Atena bacila na zemlju izrasla je maslina kao jedan od glavnih izvora blagostanja Atike. O važnosti maslinova ulja govori i podatak da su amfore s uljem darivane pobjednicima panatenejskih igara koje su se u čast božice Atene održavale svake četiri godine, a poznato je da su i pobjednici olimpijskih igara ovjenčani maslinovom grančicom. Maslinova grančica ujedno je i simbol svetog mira kojeg je za vrijeme trajanja igara trebalo uspostaviti kako bi natjecateljima mogao omogućiti siguran dolazak na igre i povratak domovima Još je jedna zanimljivost da se maslinovo ulje koristilo za njegu tijela u brojnim grčkim vježbalištima.

Maslina se spominje i u Starom i u Novom zavijetu te pretstavlja znak Božje milosti i simbol mira jer je Noi golubica donijela maslinovu grančicu kao znak završetka potopa. Upotreba maslinova ulau značajno se proširila upravo širenjem kršćanstva i to ne samo u svakodnevnoj upotrebi, već i u vjerskim obredima kao sto mi krštenje, potvrda i posljednja pomast.

I u islamu je maslina blagoslovljeno stablo je piedstavljalo os svijeta i simbol je univerzalnog čovjeku, proroka. Maslina je ujedno I simbol svjetlosti jer uljem napaja svjetiljke.

Kultura masline u Hrvatskoj

Maslina je jedna od bitnih karakteristika mediteranske kulture, u granica njene rasprostranjenosti ujedno predstavlja i guranicu Između mediteranske i dinarske kulture. Ona razdvaja prostor u kojem se koristi ulje biljnog podrijetla, od prostora čiji stanovnici koriste životinjsku mast. Zanimljivo je spomenuti da su stati Grci smatrali barbarskim korištenje masnoća životinjskog podrijetla čime su jasnu distancirali svoju kulturu, kulturu masline, od one koju su smatrali manje vrijednom, barbarskom.

Mediteran je u cijelom nizu kulturnih dobara prilično jedinstven kompleks, a hrvatska jadranska zona dio je tog kompleksa. kultura masline, specifična za mediteransko područje, kod nas predstavlja nastavljanje samo jedne od kultura baštinjenih od naroda koji su nekada obitavali na ovom području, te s vremenom postajali okosnica tradicijskog gospodarstva našeg primorja.

Podrijetlo maslina na istočnoj obali jadranskog mora veže se uz. grčku kolonizaciju koja intenzivnije počinje u IV stoljeću pr. K., a njeno brže širenje i važnost koju će poprimati posljedica je rimskog osvajanja. U to se doba Istra i Libumija, zbog pogodnih klimatskih i gospodarskih uvjeta, ali i zbog važnog geopolitičkog položaja, uzdižu na razinu najcjenjenijih proizvođača maslinova ulja. Tom medite ranskom kompleksu običaja i tehnika vezanih uz maslinarstvo na našem području pripadaju i elementi iz velike davnine kao što su tehnologijske naprave i rad oko maslina i tiještenja ulja. Mlinovi u gnjećenje maslina, kakve ih poznaje cijela jadranska zona, mogu se posve jednaki naći u starome Rimu, na rubovima Girčke, u južnoj Makedoniji, sjevernom rubu Afrike i dalje u mediteranskom prostoru. Ti zajednički elementi, kao što su tijesak za ulje, način branja i spremanja maslina te daljnji postupsi s njima su posljedica klimatskih i terenskih prilika.

Tadašnja proizvodnja maslinovu ulja sastojala se od tri osnovna postupka, mljevenju, tiještenja i prelijevanja. Masline su se nakon berbe pralo i spremale u skladište. Prerada maslina započinjala je razbijanjem ploda, a prvi iscjedak taložio  se u izdubljenu kamenu posudu. Zatim se u posebnom lijesku cijedilo ulje koje je izravno teklo u bazene podignute za tu svthu, Masu se stavljala u vreće od propusne tkanine, tiještila se više puta dok se nije potpuno iscijedila, a pri kraju tog postupka prelijevala se toplom vodom kako hi se izvuklo Što više ulja. U bazenima se ulje, pomiješano s vodom, taložilo te se onda u više navrata odvajalo kako bi se postala što veća Čistoća ulja. Nakon cijeđenju ulje se spremalo u velike keramičke posude koje su se ukapale u zemlju ili odmah u amfore.

Hrvati, koji su se doseljuju u ove krajeve, ovakav su tradicijski način i tehniku prerade upoznavali i preuzimali od starosjedilaca. U dugom razdoblju koje je uslijedilo odvijao se kulturni i gospodarski suživot iz kojega se s vremenom stvorio i osobiti slavensko-romanski amalgam koji će stoljećima prožimati tradiciju u uzgoju maslina, lako su osnovni principi uzgoju i prerade maslina jedinstveni za cijelo područje Mediterana, miješanje tradicija na našem području proizvelo je neke različitosti. Najviše je raznovrsnosti u terminologiji, Što proizlazi iz rasprostranjenja kulture maslina na području različitih dijalekata. Sama riječ maslina ima podrijetlo u riječi maslo koja je Slavenima označavala masnoću uopće, a iz riječi ulje, koja je starokršćanska prevedenica riječi oliva, izvedeni su drugi narodni nazivi za to stablo kao što su ulika, uljika, ulikva.

Korištenje maslinovog ulja

Korištenje maslinova ulja uglavnom se svodilo na kućnu upotrebu jer količine dobivenog ulja  nisu bile dovoljne za prodaju. Maslinovo ulje najviše se koristilo u pripremi salata: … za kuhanje ne, nego za salatu, za najviše … najviše pojidemo u liti s pomidorima. Znaš što su pomidori? Paradajz. Mislim to … nariže se pomidor, zaulji maslinovim uljem, uglavnom mi isključivo … ja, ja … kad bi muž zna’ da ja i kuham na njemu, onda ja ne znam što bi (smijeh), ja uvik na kraju topnem malo, ali poželjno je na kraju, jer ono ako se stavi da prokuha izgubi kvalitetu, jei… ono uništi njegovu kvalitetu, i tako jel’ . Kad se masline pripremaju za jelo onda se … orkule većinom prave za jisti, i to sve, same se mogu, samo se napravu, one se posolu i malo se u nji’ ulije ulja maslinovog, i onda malo stoje, jedno 8 dana stoje, u boce se uliju, i to… mislim… metnu se i posole se, i poslije… valja ih jisti, i more se ih metnuti, pa se malo ono ka’… ispeći, i onda se isto poulju i posolu, i onda se metne i to se more jist, a more se s kruvom jisti, mislim ono …on se ono kad bi se pravilo ulje, onda se ovaj … ono ispeci kruv na kominu pod pekom, od ‘šenice se ukuva, zdravije je bilo neg’sad ovi bili, i onda se ukuva, i onda malo … jedva dočekaj malo ulja u pijat i soli, i onda u ono urnači kruv. A na čemu ste ih pekli, kako ste ih pekli?

A more se metnit vako u kakvu … more se u kakvu posudu, tećicu, i onda se metne na žat, i ono se promiša, I to malo se popeku, a većinom se to… oni kad sazoru dozrijui, i poliju se kuvanom vodom, oparu se ono i onda se  i malo posolu.

Oper’ kosu i namazi lipo maslinovim uljem, sjaje se. Maslinovo ulje se koristilo i kao lijek, za zdravlje,** ali i za lumin … kad se pali, e lumin, lumin, to se pali Vako kad je… ova sad za mrtve kad bude, Sisvete, onda lumen se pali za mrtve. To se kupi… ulije se u čašu pola čaše vode, evo vidiš, ulije se po’ čaše vode, ja ulijem vode, a otprije se baš vino livalo, pola čaše vino, i ono drugo nadolije se ulje, i ovo se metne, i ovo se sad metne, na primjer, u čašu, i onda se zapali za svoje mrtve. Lumin mi zovemo žižak, lumin ići, žižci, kako ko zove… za mrtve, ovo se samo pali za mrtve, za Sisvete, i kad umre osoba, i to. tako.