SVETI ANTUN PUSTINJAK , odnosno sveti Antun Opat Pustinjak nekoć je uživao veliku čast a bio je zaštitnik bolesnih ljudi i bolesne stoke,
Diljem Europe Štuje se sveti Antun Pustinjak, koji se u neki krajevima naziva zimski sveti Antun, za razliku od svetog Antu Padovanskog, čiji imendan i svetkovina pada na ljetne dane (13. lipnja). Sv. Antun Opat Pustinjak u Istri vezanje uz zaštitu životinja i bolesti životinja.
Sv. Antun Opat Pustinjak u Istri vezan je uz zaštitu životinjskih bolesti i oboljenja. U ikonografskim predstavama sv. Antun pokraj svoje noge i praščića, kojem visi zvončić oko vrata. Narod smatra zaštitnikom od životinjske bolesti i bolesti koje se prenose sa životinja na ljude.
Štovanje obredne zasebnosti opata Antuna zimskog, nakon potiskivanja redovnika monaha, pobožan puk je u mnogim mjestima prenio na Ijetnjeg Svetog Antuna.
U Baču su, u nekadašnjem kardinalskom središtu, o srednjovjekovnoj kapeli Svetog Antuna Pustinjaka vodili skrb bosanski franjevaci. Kapela je za cijelo vrijeme osmanlijske vlasti ostala netaknuta. U njoj su tražili ozdravljenje ne samo katolici, već i oboljeli Turci. Prema legendi kapelu je dao izgraditi neki turski paša nakon što je njegova sina izliječio jedan redovnik od očne mrene. Kapela i danas ima kultnu ulogu. Katolici vjernici ovamo hodočaste na blagdane oba sveca, i to utorkom.
Svetac je zaštitnik stoke, dok ljude čuva od kožne bolesti. Njegov prepoznatljivi znak je svinja (ona je ujedno i znak kušnje). Nekoć su neka sela u Europi, odnosno neke obitelji, u znaku zahvalnosti redovnicima antunovcima davali godišnje po jednu svinju. Svinje su se posebno držale i pitomile. Svinjama su oko vrata vezani praporci, a kada je zvonce zazvonilo, puk je smatralo da će glas zvončića odagnati razne zle duhove i epidemiju. Takve svinje s praporcima oko vrata mogle su se napasati gdje su samo htjele. Kada su svinje bile već udebljane, klane su na imendan svetog Antuna Pustinjaka. Redovnici su svinjskim pečenicama i kuhanim mesompočastili siromahe. U srednjem vijeku, naime, red sv. Antuna, odnosno antunovaca, u Njemačkoj je dobio, budući da se istaknuo u liječenju bolesti, povlasticu da svinje iz redovitog uzgoja svoga reda, mogu slobodno lutati ulicama i jesti otpatke. Da to ne bi iskoristili drugi i među njihove tjerali svoje svinje, oni su, kao znak raspoznavanja, svojim svinjama stavljali oko vrata vrpcu sa zvončićima.
Znak sveca je križ oblika T, odnosno, on se još naziva i egipatskim križem Antuna, koji, ako je posvećen, zaštićuje od epidemije, kožnih oboljenja i ujeda zmija.
Sveti Antun Pustinjak je od starih vremena zaštitnik domaće stoke. U raznim krajevima Italije i Njemačke na njegov imendan posveti se štala i stoka. Ova obredna praksa je cvjetala i u srednjovjekovnoj Ugarskoj. U vrijeme obnove vjere pala je u zaborav.
Tog dana posveti se rogata stoka. Svećenik u društvu ministranta, nakon svete mise, na kolima ili u slučaju snijega na saonicama gdje se pored ceste improvizirana mjesta, gdje su postavljeni stolovi, pripremljeni kao manji oltar – blagosloviti stoku. Stol se pokrije bijelim stolnjakom, u šalice metne se soli, jabuka i bijeli luk. Svećenik dijeli blagoslov na četiri strane svijeta s ciljem da sv. Antun zaštiti stoku, mještane i budući rod na poljima. Vjernici po povratku svoji kućama razrežu jabuku i podijele je među članovima obitelji te pojedu. Bijeli luk se stavlja u jelo, dok se sol daje stoci. Za vrijeme blagoslova štalska vrata široko otvore.
Sveti Antun Pustinjak naziva se i Ognjenim. On je zaštitnik bolesnika od vrućice.Toga dana nisu radili već su se molili svecu. Takva vrućica ima karakter: na trbuhu djeteta javlja se crveni i plavi krug. Čije je dijete oboljelo od te bolesti taj se je zavjetovao.
Sveti Antun Pustinjak općenito je poznat kao pomagač bolesnika. Da bi se pridobila njegova naklonjenost tog dana u njegovu čast održana je slava, te prije blagdana kroz više tjedana, utorkom, se postilo.Nekoć prije imendana sveca uzastopna tri utorka, postom pripremali za blagdan. Na dan ognjenog sveca ukućanice ne posuđuju kokošja jaja, jer bi, prema vjerovanju, vatra Ognjenog Antuna istjerala ukućane iz stana. Stariji mještani kazuju da taj dan svećenici ne vole, pošto im je sveti opat zabranio ženidbu.