SVETI JOSIP, tesar iz Nazareta, bio je Marijin zaručnik i skrbnik malog Isusa.
Njegovo ime je veoma popularno u mađarskih Hrvata. Ono se javlja u ovim oblicima: Josa, Joso, Jocika, Joza, Joka, Jokan, Joca, Jozina, Jozip, Jozo, Jozina, Joka, Joška, Joške, Joško, Jozef, Joza, Jozip, Jožo, Joco
Prezimena izvedena iz imena Josip su: Jozić, Jozin, Jozipović
No u srednjem vijeku sveti Josip nije bio u takvoj velikoj mjeri slavlj« kao kasnije i u naše dane. Tomu ima i više razloga, naime, božićni blagdani i tradicija prvenstveno vezani uz Mariju i Isusa. Pokorni Josij skromno se je povukao u tamni kut betlehemske štalice. Naime, Crkva je smatrala da ne bi misterij Josipa jednostavniji vjernici krivo shvatili, stoga iz srednjovjekovne sakralne umjetnosti malte ne u potpunosti manjkaju prikazi u kojima se uveličava njegova osoba. Razni kodeksi pišu o njemu samo jezgrovito i šturo.
Izuzev sporadičnih inicijacija u ožitvorenju kulta svetog Josipa prednjačili su franjevci. Papa Siksto IV., koji je u papinsku stolicu podignut iz redova franjevaca, imendan sveca službeno je promovirao blagdanom. Nakon papinskog odobrenja i drugi redovi uzimaju učešće u proširenju kulta svetog Josipa. U tomu je najzaslužnija bila sveta Terezija Velika.
Svetom Josipu se puk obraća radi sretne smrti. Franjevac O. Marijan Jaić u molitveniku Vijenac priopćuje:
Molitva sv. Josipu za sretnu smrt
O sveti Josipe! od svih Patrijarha najsretniji i od Boga darovi osobitimi najobilatije nadieljeni svetce, tebi je ta najveća milost darovana, da si mogao medju Isusovom i Marijom veselo umirati i tvoju svetu dušu u ruke Bogu prikazati; molim te ponizno, o moj otče, i odvjetnice osobiti! pomozi me, s predragim Isusom i Marijom, navlastito na mojem samrtnom času, ter mi, što najbolje želim, izprosi: da se ja mogu smrti dobro pripraviti, pravedno izpoviediti, bogoljubno pričestiti, djelo Vjere, Uhvanja i Ljubavi i svršeno pokajanje za griehe ponoviti; u gorućoj Ijubvi božjoj u istih rukuh Isusa i Marije svoju dušu Bogu blaženo izručiti, bogoljubno govoreći ili barem skrušenim srdcem uzdišući; u ruke naše živuć i umiruć preporučujem dušu moju. ISUSE, MARIJO, JOSIPE! Amen.
U Istočnoj Crkvi poznato je da je štovanje Svetog Josipa bilo vrlo rano. Na Zapadu je štovanje sv. Josipa poznato oko 850. godine u Reinchenau, a kasnije su ga osobito promicali sv. Bernard iz Clairevauxa, sv. Terezija Avilska, sv. Franjo Saleški, Ivan Gerson, Franjevci i papa Siksto IV, koji je uveo blagdan sv. Josipa obveznim za svu Crkvu. U sjevernim krajevima Hrvatske štovanje su mu širili isusovci, a Hrvatski sabor na svom zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. godine proglasio ga je zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva. Svijest o tome da nam je zaštitnik nije osobito zaživjela, ali su naši biskupi na svom zasjedanju u Splitu 1972. godine rekli “da je odluka Hrvatskog sabora iz 1687. god. i sada na snazi, jer Sabor nije imao u vidu apstraktno Hrvatsko kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nadživljulje sve peripetije oko svoga suvereniteta…” Nacionalno svetište sv. Josipa je u Karlovcu na Dubovcu.
Sv. Josip je zaštitnik bolesnika i umirućih i uzor obiteljskog života te kako se služi Isusu spasitelju čovjeka.
Sveti Josip Blagdan i običaji
