The post Jeste čuli za kokošiji Badnjak? Zanimljiv blagdanski običaj za kokošiji Badnjak. appeared first on Narodni.NET.

što se tiče samoga Badnjeg dana, njegovo je značenje u tom da se posti, sijeku badnjaci, čisti kuća i priprema jelo, ali pravoga blagdanskoga veselja nema dok se ne spusti sumrak i dok se badnjaci ne počnu unositi u kuću.

Nekadašnja priprema kuće i okućnice za Badnjak

Kakva je god kuća, malena i čađava, običaj je da se na Badnji dan temeljito očisti i uredi. Taj posao obično obično obave djevojke i mlade nevjeste, jer se one moraju i najviše sramiti ako u kući i pred kućom nije potpuno čistoća i red. Tako se najprije čisti stojna kuća od čađe, luga i prašine. Iznese se lug iz kuta i dobro omete šopa, očisti se lisa od čađe i kuća se dobro izmete i uredi. Isto tako ostružu se i očiste stvari u kući: drveni stoci, sinija, hambar, naćve i čanjci, bronzini i kotluše, kašike i bukare. Sve se to opere u vrućoj vodi i lugu i tako čisto postavi na svoje mjesto. Također se očiste i operu vrata kuće, pendžeri i zidovi se obijele, a omete se avlija (dvor) i obor ispred kuće, tako da u blagdanske dane izgleda čista kuća i njezin okoliš.

U nekim selima još je običaj da se kuće i torovi okite.

The post Badnjak, stari zaboravljeni običaji i poslovi za Badnjak appeared first on Narodni.NET.

To dete otrgne vragu lanca! A onu kuću, u kojoj se posti, obiđe zlo i vražja sila. To dete je premorilo ga (vraga), i nije kepeš dojt u nu kuću.

Govorilo se: pred Tri kralja su postila naša deca. I onda naši su stari kazali da zato postiju jel onda haždaji naraste lanac. Haždaja (zvijer) je svezana da deca ne poste, onda bi ona potrgala lanca i bi celog sveta progutala.

Dijete je postilo sve do pojave prve zvijezde na nebu, a poslije je moglojesti. Tom je prigodom djetetu darovana jabuka, jaje, a poslije i novac.

Negdje još blagdan Sveta Tri Kralja nazivaju Tri ferale. Taj danje post za svakoga.

I životinje su postile, a pod stoku nije se stavljala slama.

Božićna slama na kojoj se spavalo, na Tri kralja, iznosi se van. Slamu koja je bila na stolu domaćice stavljaju pod kokoši da bolje nesu jaja. Iz slame se pravi pojas kojim se vežu snopovi da bi bolje rodilo polje, a sjemenje s božičnog stola čuva se i na pretuletije (proljeće) se pomiješa s ostalim sjemenjem, najčešće zobi, da ono bolje urodi.

Običaji i tradicija na Sveta Tri Kralja

The post Običaji i tradicija na blagdan Sveta Tri kralja appeared first on Narodni.NET.

Ime Lucija potječe od latinske riječi lux, lucis – što znači svjetlo, te ona na neki način naviješta veliko svjetlo božićne noći.

Blagdan Svete Lucije duboko je ukorjenjen u hrvatskim narodnim običajima (počevši od sijanja pšenice, darivanja djece..), a koliko je ova svetica draga Hrvatima govori i činjenica da je od milja nazivaju svetom Lucom.

Život svete Lucije isprepleten je mnogim legendama i danas ne možemo sa sigurnošću procijeniti što je od toga zaista istinito.

Prema jednoj od legendi, kada je saznala za bolest svoje majke Eutihije, odlučila je 304. godine hodočastiti u Cataniju, na grob svete Agate, koja joj se ukazala u snu i nagovijestila njezino mučeništvo. Lucija je tu činjenicu prihvatila, odlučila je svoje imanje razdijeliti siromašnima i posvetiti se duhovnom životu. Odlučila je prekinuti s dotadašnjim načinom života, raskinula je i zaruke. Međutim, njezin zaručnik za takav potez nije imao razumijevanja, te ju je prijavio vlastima kao kršćanku.

Izvješća o Lucijinom mučeništvu nam govore da je bila ponižavana i mučena kako bi se odrekla svoje vjere. Pošto je šest snažnih muškaraca i šest volova nisu uspjeli pomaknuti s mjesta i baciti među bludnice, pokušavali su joj nauditi vatrom i vrelom smolom. Nikakve muke i boli nisu je pokolebali, tek je jedan od vojnika ubodom u vrat dovršio njezin ovozemaljski život.

Prema drugoj legendi sama si je iskopala oči i poslala ih onome neželjenom proscu, a Majka Božja zauzvrat ju je obdarila ljepšim očima.

U tradiciji narodne i crkvene pobožnosti svetu Luciju vrlo često umjetnici prikazuju  kao nebesku iscjeliteljicu očiju, s pladnjom i parom očiju na njemu, a prepoznajemo je još po bodežu i rani na vratu te po uljanici (svjetiljci) u ruci, što se povezuje sa značenjem njezina imena (let. lux – svjetlo).

Prigodni običaji koji se vežu uz blagdan svete Lucije

• Blagdan Sv. Lucije duboko je ukorjenjen u hrvatskim narodnim običajima. U prošlosti u Slavoniji,  Dalmaciji i na otocima djeca se nisu darivala na Dan svetog Nikole, već na Dan svete Lucije. Dakle, evo još jedne prilike za poklon, ukoliko vam je sveti Nikola donio samo šibu! Tradicionalno, na njen su se dan darivala djecu voćem, slatkišima ili suhim smokvama ostavljenim u čarapama, pod jastukom ili najčešće papučama, a taj običaj se sačuvao sve do danas.

• Tradicionalno se na dan svete Lucije sije božićna pšenica, koja je simbol obnove života i plodnosti. Iako danas sijanje pšenice nema ono izvorno značenje, u nama budi sjećanje na djetinjstvo, radost zbog nadloazećih blagdana, jača obiteljske vrijednosti i povezanost… U sijanju pšenice posebno uživaju djeca, a ovisno o uzrastu, dijete će s posebnom pažnjom pratiti rast pšenice. Prema pučkom vjerovanju, što je pšenica gušća godina će biti bolja, rodnija, bogatija… Nakon Božića ne bacajte pšenicu već njome nahranite ptičice.

• Kao što smo već spomenuli, blagdan Svete Lucije slavi se 13. prosinca, točno dvanaest dana prije Božića. Te dane narod naziva »Lucijini dani«. Običaj je da se prati i zapisuje vrijeme kroz dvanaest dana (simbolika dvanaest mjeseci) od Lucije do Božića. Pučka predaja kaže da će sljedeće godine biti u pojedinom mjesecu takvo vrijeme, kakvo je u odgovarajući dan od sv. Lucije do Božića. Tako npr., ako prvi Lucijin dan bude kišan i tmuran, takav će biti čitav mjesec siječanj, i tako sve po redu: svaki Lucijin dan vremenski odgovara svakom mjesecu u idućoj godini.

Više o Lucijinu kalendaru smo već pisali, u narodnu se najčešće naziva i Narodna      (pučka)  meteorogija, brojanice ili Lucijin kalendar.

• Te dane se također posebno gatalo o udaji. Toga su dana neudane djevojke na jedanaest papirića ispisale imena momaka za udaju, a dvanaesti su ostavile prazan. Svakog su dana po jedan neotvoreni papirić bacale u vatru. Zadnji su papirić na Božić odmotale, pa ako je bio prazan, znale su da se neće udati, a ako je na njemu bilo ime, sljedeće će se godine udati baš za tog momka.

Blagdana Svete Lucije (Luce) u Dalmaciji

Blagdan Sv. Luce osobito se štuje u Dubrovniku, gdje ima poseban oltar u crkvi svetoga Vlaha. Podsjetimo se da je nekadašnja crkva sv. Lucije bila sagrađena na istočnome uglu današnjeg južnog vrta isusovačkog samostana. Nakon uništenja u velikom potresu 1667.godine, oltar sv. Lucije prenesen je u crkvu sv. Vlaha, gdje se i danas nalazi.

Kripta splitske katedrale sv. Duje posvećena je svetoj Luci, svetici i kršćanskoj mučenici koja se spominje kao jedna od posljednjih žrtava progona u vrijeme cara Dioklecijana, a umrla je mučeničkom smrću 304. godine.

Na sam blagdan održava se blagoslov izvora u kripti koja je cijeli dan otvorena za pobožnost i uzimanje blagoslovljene vode kojom vjernici peru oči uz molitve svetoj Luci da im sačuva ili popravi vid. Ispred kripte pale svijeće, pa je uistinu lijep prizor vidjeti vjernike kako u tišini mole uz svjetlost svijeća, osobito kad padne mrak.

Zagovor svete Lucije posebice zazivaju oni koji imaju zdravstvenih problema s očim, pa evo jedne prigodne molitve:

Molitva svetoj Luciji za zdravlje očiju

Sveta Lucijo, čije divno ime znači svjetlost,
svjetlošću vjere koju ti je Bog darovao
povećaj i sačuvaj Njegovo svjetlo u mojoj duši
da mogu izbjeći zlo,
biti revan u izvršenju dobrih djela
i prezirati tako jako sljepoću i tamu zla i grijeha.
Pridobij za mene svojim posredovanjem kod Boga
savršen vid za moje tjelesne oči
i milost da ih koristim za još veće štovanje i slavljenje Boga
i spasenje duša.
Sveta Lucijo, djevice i mučenice,
čuj moje molitve i uslišaj moje molbe.

Amen

The post Blagdan Svete Lucije i prigodni običaji appeared first on Narodni.NET.

U sijanju pšenice posebno uživaju djeca! Ovisno o uzrastu, dijete će s posebnom pažnjom pratiti klijanje i rast pšenice, zato dragi roditelji ne zaboravite uključiti svoje najmlađe ukućane.

Pšenica se može posijati na više načina, a na vama je da odlučite koja vam je najinteresantniji:

Prvi korak je svakako pronaći odgovarajuću posudu u koju ćete posijati pšenicu.

Najpraktičnije su plitke posude kao npr. tanjurić ili posudica bilo kakvog oblika ( nešto u čemu će pšenica najljepše izgledati kada izraste te bude ukrašavala vaš dom).

1. U odgovarajuću posudicu na vaticu (blaznicu) – na dno posude posložite sloj blaznica ili tanak sloj vate natopljen vodom. Na vaticu se polože zrna pšenice, toliko da se napravi sloj debljine 1-2 cm. Ovo je ujedno i najčešće korišten način sijanja pšenice, na koji i mi doma sijemo pšenicu.
2. U posudice sa rahlom zemljom – dobro je na dno teglice staviti drenažu (krupnije kamenčiće kako bi suvišna vlaga i tekućina mogla otjecati), potom sloj zemlje, sloj zrnja pšenice pa završiti tankim slojem zemlje.

Bez obzira za koji se način odlučili, posudu je potrebno držati blizu izvora topline i svjetlosti (najbolje uz prozor) te joj osigurati svakodnevno vlaženje – najbolje bi bilo samo poprskati pšenicu.

Savjet više:

*Namočite pšenicu u mlakoj vodi noć prije sijanja, kako bi nabubrila i kasnije uspiješno klijala. Sljedećeg dana je ocijedite i malo prosušite te je spremna za sijanje.

*Po želji u sredini ostavite malo prostora za stavljanje svijeće.

*Pripazite da ne pretjerujete sa zaljevanjem pšenice jer bi se zrna mogla upljesniti ili sagnjijati, a kasnije ako pretjeramo sa vodom pšenica požuti.

Da bi izgledala lijepo na Badnju večer, pšenica se podrezuje i ukrasi prigodnom svijećom, crvenom trakom ili hrvatskom trobojnicom. Za Božić pšenica tradicionalno ukrašava božićni stol, dok tijekom božićnog vremena stoji pod borom ili uz jaslice.

Prema narodnom vjerovanju, što je pšenica gušća godina će biti bolja, rodnija, bogatija…

Nakon Božića ne bacajte pšenicu već njome nahranite ptičice, jer se ništa iz tog svetog doba nebi trebalo baciti.

The post Kako posijati najljepšu božićnu pšenicu? appeared first on Narodni.NET.

Naročito su božični derneci bili značajni za momke i djevojke, jer su jedino na njima imali priliku da se zajednički provedu i zamjeraju, a od toga dana počinjale su ženidbe i udaje koje su trajale do Poklada.

I dok bi se završila misa, čitav puk bi izišao na seosku cestu i prostor oko crkve i otpočela bi se zajednički piti rakija u soprama. Tu bi se pilo, mezilo i pjevalo. Svi zajedno, stariji i mlađarija.

Običaj bacanja jabuka na svetog Stipana

Tada bi otpočelo bacanje jabuka, što je bio veoma zanimljiv običaj.

Cure i mlađe žene prije i svastike bacale su se jabukama u svoje momke, svake i zetove. To je bio znak ljubavi i osobitog prijateljstva.

Kad bi jedna djevojka bacila nakićenu jabuku svomu momku, onda bi je momak uzeo i znao da mu ona na taj način želi iskazati svoju ljubav.

Nakićena jabuka izgledala je ovako:

Kroz veliku jabuku provučen je konac s dva kraka i na svaki je nanizano razno suho voće pomješano s kockama šećera i nekim papirnatim ukrasom, a na krajevima privezano nekoliko pataka kao zlato žutoga duhana. To su se zvale grotulje koje su bile dugačke do jednoga metra.

Tradicionalna potvrda za udaju i ženidbu

Ako je cura bacila momku grotulju pred svim prisutnim, onda bi za nju bila velika uvreda ako joj on ne bi uzvratio bacanje jabuke ili naranče. To je bio znak da se djevojka ne treba više uzdati u toga momka. Međutim, ako joj on baci veliku i nagrizenu jabuku, onda je ona dobila dokaz pred svima koji je okružuju da je momak voli i da će je oženiti.

Dobivene okićene jabuke — grotulje momci, mladi zetovi i svaci objesili bi o sebi kao neki dragocjeni dar i tako šetali kroz puk dok bi se patke duhana skoro dodirivale zemlje.

Muškarci su se na taj način isticali u puku i ponosili, a osobito oni iz bogatijih kuća.

The post Običaji i tradicija za svetog Stipana, običaj bacanja jabuka appeared first on Narodni.NET.

Od davnina je Božićni stol simbol raskoši i izobilja. Kako je izgledao Božićni stol prije ovih naših modernih supermarketa? Pokušat ću opisat u par rečenica najbitnije stvari nekadašnjeg Božićnog stola.

Tradicionalna pečenka na Božićnom stolu

I u najsiromašnijem domaćinstvu običaj je da se na Badnji dan zakolje svinja ili bilo koja domaća životinja, kako bi se osjetilo što bolje da je Božić pred vratima i da ima svježega mesa dovoljno pa da ga ne dijeli domaćin kuće, nego da se uzima sa sinije (stola) i jede koliko god tko želi.

Božićni kulen i kuhanje Božićnog kulena

Osim toga, na Božić mora biti kulena i divenica, što se ubraja u najveće poslastice.

Tako je u mnogim kućama običaj da se na badnju večer pristavi kulen u bronzin (lonac) da se vari.

Pod njega se samo stavi kukuruz u zrnu ili neko drugo žito.

Kulen se jede na Božić ujutro kao najveća počast.

The post Kako je izgledalo izobilje Božićnog stola naših baka i djedova appeared first on Narodni.NET.

U crkvu se išlo zajednički u grupama i preko deset kilometara udaljenosti. Iz svih zaseoka u rano jutro orilo se putmčko pjevanje koje je svaki put počinjalo s dugim ooooo — ooooo, a završavalo
se sa eee eee he — hejjj.

Dok bi jedan završavao putničko pjevanje, preuzimao bi drugi, treći, a zatim svi po redu koliko ih ima. Tako bi se s pjesmom i veseljem cijeli puk jedne župe slijevao u jednu veliku rijeku i pristizalo
k crkvi.

Na Božić su održavane od starine tri mise koje su trajale preko sat i pol. U nekim selima nije do u najnovije vrijeme održavana ponoćka nego zornica.
Počimala bi obično u sedam sati ujutro.

Uza svaku misu pjevalo se Zdravo Tjelo Isusovo i božićna pjesma:

»U se vrime godišta.«

Zajednički je pjevao cijeli puk tako da je ta božićna pjesma zbližavala i povezivala ljude i ulijevala radost u njihova srca.

The post Tradicionlani odlazak na misu u dalmaciji i hercegovini appeared first on Narodni.NET.

Tradicionlano čestitarenje u vrijeme blagdana

Prva osoba koja dođe u jednu kuću da čestita Božić naziva se polaznik. Istina, u nekim selima ne spominje se polaznik, ali se u svakoj obitelji pridaje velika važnost baš onoj osobi koja dođe
prva u kuću na čestitanje. Inače je običaj da gotovo svi muškarci naliju boce rakije i napune džepove raznim voćem i odlaze prije zore u komšiluk da obiđu sve kuće i čestitaju Božić. Tko dođe čestitati komšiji, zove ga ispred kuće po imenu, a tek kad se netko javi, ulazi u kuću, pozdravlja i čestita, a domaćica ga posiplje ječmom i pšenicom, što znači da preko cijele godine u toj kući
bude žita. Cim sjednu, nastaje Obostrano čašćenje i nazdravljanje.

Onaj tko je došao da čestita, časteći svojom rakijom svu čeljad, djeci daje suho voće, a domaćici jabuku ili naranču.

Domaćin istodobno nudi svoju rakiju i nazdravlja:

»Zdrav komšija i svi u kući koliko vas ima!«

»Živio u zdravlju i veselju, da Bog da nas i dogodine posjetio i zdrav bio !«

»Živjela svi u kuci mnogo lita !«

Kad se čestita u jednoj obitelji i počasti, odlazi se u drugu i tako redom. Ni najsiromašnija kuća ne smije se zaobići u komšiluku, jer Božić je rijetka prilika da se briše razlika između bogatih i siromašnih. Svi slave jednoga Kralja pred kojim su jednaki.
To čestitanje traje sve do potpunoga svanuća. Tada se svi skupe u kući i zajednički objeduju te se spremaju u crkvu.

The post Stari zaboravljeni običaj čestitanja blagdana susjedima i komšijama appeared first on Narodni.NET.

Ipak, vrhunac božične proslave bio je uvijek prvi dan Božića — Porođenje Isusa.

Na Božić, prije zore, ustaju sva kućna čeljad i jedni drugim a čestitaju ovako:

»Na Dobro ti došao Božić i sveto Porođenje Isusovo!«

Odgovor:

» I s tobom Bog da zajedno!«

Tom prigodom svi se rukuju, a u nekim selima se i ljube. Kad su svi čestitali jedni drugima i posjedali oko ognjišta, započinje zajednička jutarnja molitva. Posebno se u molitvi preporučuje svetom i slavnom Porođenju Isusovu da svima donese obilje zdravlja, veselja i napretka u kudi.

Običaji mladih i djece za Božić

Poslije molitve pije se prava crna kava, domaća rakija loza i mezi se razino voće i kolači. Djeca i mladež unose posebnu živost u toplo obiteljsko ozračje u domu. Oni se istinski raduju Božiću.

Djeca dobivaju od starijih razno voće:
orahe, suhe smokve, rogače, jabuke i šećer.

Momci i djevojke željno iščekuju božične derneke.
U kojoj kući nema djece ni mladeži, tu nema pravoga ni velikoga božičnoga veselja.

The post Tradicionalni Božićni običaji u zagorja i hercegovine appeared first on Narodni.NET.