Društveni život, tj. način zabavljanja i opuštanja u časovima dokolice, čini važnu komponentu sveopćega dnevnog života jednog kraja ili grada. Odražava njegove materijalne mogućnosti, razinu njegove civilizacije i kulture, te invenciju njegova stanovništva pri olakšavanju svakidašnjice. Splićani su već prema svojim sklonostima »za glendu i smij« sigurno nastojali naći što više mogućnosti i prilika da se zabave i bar malo zaborave svakodnevnu borbu za život.
Blagdani i beskrajne ceremonije s barokno odjevenim knezom i njegovim pomoćnicima, zatim nadbiskup i svećenstvo u sjajnim odorama stvarale su same po sebi svečana raspoloženja na gradskim ulicama i trgovima, pogotovo u danima dolaska novog kneza, posjeta generalnog providura, ustoličenja novog nadbiskupa, velikih crkvenih blagdana, procesija i si. Bogate gozbe, vesele priredbe i plesovi u plemićkim salonima u njihovim elegantno uređenim kućama u gradu, manjim »casinima« u blizini grada i većim kućama na zemljišnim imanjima, kao i onima bogatijih građana bile su vjerojatno vrlo česte. U manjim sobama tih zdanja odvijali su se intelektualni razgovori i pretresale prilike i događaji u gradu. To je doba kada se i u Veneciji za ugodne i prisne razgovore napuštaju veliki saloni pretrpani baroknim namještajem i odlazi se u manje sobe s vrlo ukusnim i laganim rokoko namještajem koji više odgovara lakoći konverzacije.
Na otvorenom prostoru izvode se viteški turniri, alke, regate i igraju balote. U kućama se igra bili jar, šah, tombola, a pogotovo karte koje su bile prava zaraza tog doba. Kazališni život je dosta razvijen, koliko su to dopuštale same prilike, a obrtnici nalaze razonodu u moreški i pastirskom kolu zvanom čerkjata (»cerchiata«). I puk ima svoje zabave: balote, karte, omiljeno kolo i pjesmu praćenu narodnim glazbalima. Na prelima se prepričavaju stari događaji i junaštva, ali se istodobno i mladi bolje upoznavaju radi stupanja u brak.
U doba žetve i jematve u Splitu je vladala posebna živost, osobito u predgrađima. Sva su predgrađa mirisala maštom i mladim vinom, i kako Ka-vanjin kaže, mlade žene su poigravale, veseleći se obilju plodova, a ni starice nisu mogle odoljeti mladom vinu i obilno su ga pile:
A starice na kominu,
Uz bukaru ciela pića,
pokle site dobro pinu,
pivaju Marka Kraljevića,
pa kad vidu dno bukari,
jedva otidu na rusari.
Na žalost, do nas je o svemu tome doprlo malo vijesti. Vjerojatno da je do sada otkriveno malu takvih izvora na osnovi kojih bi mogli upoznati sve one detalje Koji upotpunjuju sliku života Splićana u 18. st. Ipak, j na osnovi tako malobrojnih i rasutih fragmenata pokušali smo dati zaokruženu sliku tog života u nekoliko manjih cjelina.
