Najpoznatiji portal u mojem mjestu, maloj mojoj općini Podbablje kontaktirao me za intervju o projektu narodni.NET.
Još jedno veliko Hvala Podbablje portalu i Darku Lončaru.
Da dalje ne dužim pročitajte ovaj veoma zanimljiv intervju…
Informatičar iz Ivanbegovine i urednik portala narodni.net i e-podstanar.com, Ante Popić, otkriva nam: što to ruralnim mjestima može vratiti bolji život, otkud mu toliko ljubavi prema starim običajima i tradiciji, te na koje sve probleme nailazi mlad čovjek pri useljenju u velikom gradu ?
Mlad zaljubljenik u narodne običaje, predaje, tradiciju. Otkud tolika ljubav prema tome ?
– Ljubavi ili želji za istraživanjem tradicije i naših narodnih običaja, najveću ulogu odigralo je preseljenje u grad i upoznavanje s puno urbanijom sredinom od Imotskog i moje Ivanbegovine. Točnije, prevelika modernizacija i užurbanost me potaknula da se s sjetom prisjetim svojeg sela, prijateljskih susjeda i društvenih dječjih igara iz djetinjstva.U djetinjstvu sam se i sam upoznao s nekim od tradicionalnih običaja, o kojima danas pišem i pokušavam ih približiti svojim čitateljima. Prva ideja bila je opisati i zabilježiti naše stare društvene igre koje smo igrali kao djeca na selu, a iz tog je nastalo nešto puno veće.
Koliko se danas njeguje tradicija ?
– Pa, u zadnje vrijeme primjećujem kako sve više ljudi zanima naša tradicija i naši tradicionalni običaji. Nije ni čudno, postali smo dio jedne velike europske obitelji, gdje svi ostali vrlo aktivno njeguju svoje porijeklo i tradiciju, a mi po tom pitanju ne poduzimamo ništa. Najbolji nam je primjer izvorno hrvatski proizvodi pri ulasku u EU.
Informacije o starijim vrijednostima pronalazite kod ljudi. O čemu ljudi najviše pričaju ?
– Najviše se priča o nekadašnjem druženju i međusobnoj pomoći, bilo kod susjeda ili kod prijatelja. Većina starijih sugovornika s osmijehom se prisjeti svog djetinjstva, iz kojeg najviše pamti pjesmu koja je bila sastavni dio svakodnevnice, pjevalo se u svim prigodama u poslu i u veselju.
Na jednom mjestu navodi se kako ste uspjeli povezati ne spojivo, stare običaje i moderni Internet. Jeste li pokretanjem portala uspjeli u nekim svojim naumima ?
– Mislim da sam dosta uspješno spojio ove dvije, pomalo različite stvari. Internet kao najveći “protivnik”, onih svih vanjskih društvenih igara, seli nas u neki virtualni svijet i time ona stara druženja postaju još udaljenija. Moja ideja je svim ovim novijim generacijama prikazati nekadašnji način života i samim time običaje i tradiciju sačuvati od zaborava.
Koji su običaji ostali, a koji otišli u zaborav u Vašoj Ivanbegovini ?
– Svoju Ivanbegovinu ostavio sam prije jednog desetljeća s puno više tradicionalnih običaja i puno više dječjih društvenih igara, ali za razliku od ostalih sredina, u Ivanbegovini se dosta njeguju tradicija i običaji. Posebno možemo naglasiti ovo blagdansko vrijeme koje je prepuno tradicionalnih stvari i vrlo uspješno se čuva od zaborava.
Kakvu su to tradiciju, pa i običaje imali našli stari nekad u božićno vrijeme ?
– Božićni običaji i božićno vrijeme je najbogatije tradicijom i druženjem, ne znam što posebno naglasiti, možda posipanje slame po kući, paljenje badnjaka ili meni osobno najljepše, odlazak na polnoćku s upaljenim svijećama, gdje bi susjedi dočekivali jedni druge i tako zajedno uz svjetlost svijeća i pjesmu odlazili na polnoćku.
Mislite li da je današnjoj mladeži zanimljiv život njihovih roditelja i predaka ?
– Možda, ali zaista rijetkima, no nije ni zamjeriti. I samom mi je tako bilo u ranijem djetinjstvu, a tek pri selidbi u grad se probudila ta neka sjeta i zanimanje za one običaje i način života naših predaka.
Vama se osobno nekako najviše sviđa taj život naših djedova. Postoji neki jak razlog tomu ?
– Posebnog razloga nema. Zanimljiva mi je ta nekadašnja svakodnevnica, znam da je bila teška, ali je bila ispunjena smijehom, pjesmom i veseljem. Druženja navečer bez televizora i računala, pričanje raznih zanimljivih priča i danas već zaboravljeni poslovi koji su bili od životne važnosti u to vrijeme.
Zašto je pomaganje susjedima uz veselje i pjesmu danas nezamislivo ?
-. Prije su ljudi imali svojih proizvoda poput: brašna, meda, pa su uvijek dijelili jedni drugima. Ako ste ikada pomogli nekom starijem koji drži do tradicije, nikad niste išli kući praznih ruku (od jabuka, badema ili što se već ima). Danas svi gledaju materijalnu dobit i korist, pa je pomoć i pomaganje jednostavno zaboravljeno.
Koje prednosti nosi selo za razliku od grada i kako bi Vi pokušali vratiti nekakav bolji život ruralnim sredinama ?
– O tomu sam baš aktivno razmišljao prije nekoliko mjeseci, točnije na praznik rada u Splitu. Sve novine i internet portale preplavile su slike ljudi koji se guraju i bore za svoju porciju graha na Marjanu, vrlo ružan prizor. Tako nešto na selu nije moguće, barem na selu ima graha i ostalih poljoprivrednih kultura u izobilju, uz vrlo malo truda u svojem vrtu imate povrća za cijelu godinu. I to je ono što je velika prednost sela nad gradom. U selu i u gradu ima siromašnih, ali samo u gradu može biti toliko siromašnih da nemaju za jelo. I baš to mora biti ono što će pokrenuti naše selo, proizvodnja visokokvalitetne hrane.
U jednoj emisiji rekli ste kako jedino ekološki uzgoj malog i srednjeg poduzetništva može spasiti hrvatsko selo ?
– Selo nema drugog puta osim proizvodnje, a u današnje vrijeme genetski modificirane hrane i velikih industrijskih farmi, ekološki uzgoj postaje sve cjenjeniji i tu svoje mjesto mogu pronaći malena seoska gospodarstva, sa svojim iznimno kvalitetnim proizvodima. Mislim da ste i sami nekada kušali npr. domaće pile i ono iz trgovačkog lanca, a takva je razlika sa svim namirnicama. Jednostavno, treba omogućiti seljacima da svoje kvalitetne proizvode plasiraju na tržište.
Od studentskih dana ste podstanar u Splitu, promijenili ste nekoliko stanova. Jeste li uspjeli napokon legalizirati svoj boravak i je li Split doista „ siva zona“, za sve studente koji se odluče unajmiti stan ?
– Da, podstanarstvo je jedan od velikih utega kojeg dobiju mladi ljudi pri odlasku na fakultet ili posao u neki drugi grad. Prijava podstanara je vrlo vruća tema, u Splitu je još uvijek veliki dio podstanara koji nemaju ugovor o stanovanju, pa tako i osnovna podstanarska prava. Kada pitate za ugovor, stanodavac vam jednostavno pokaže vrata ili u boljem slučaju podigne najam. Moje podstanarske muke su završile, ali ipak svakodnevno savjetujem ljude u njihovim problemima jer znam da se nemaju kome javiti za podstanarska pitanja i podstanarske probleme.
Je li skupo živjeti u Splitu ?
– Jednostavno rečeno, da! Split je turistički grad, pa tako ima i turističke cijene cijelu godinu. Ovo doba dugogodišnje recesije se osjeti i gradom šetaju sve zabrinutija lica.
Koliko ste zahvaljujući svom drugom portalu, uspjeli u naumi olakšati mladim ljudima lakši studentski život ?
– Mislim da sam dosta pomogao mladima koji dolaze u veće gradove na fakultete ili na posao prilikom traženja stambenog prostora. Najteže je shvatiti da morate ići iz stana, a tek ste u njega doselili. Pri traženju stana treba misliti na puno stvari. Ako još stan nađete preko agencije, tu je i dodatni trošak jedne stanarine, a nekoliko stotina eura u današnje vrijeme je dosta novca, pa je bolje još jednom razmisliti je li to mjesto gdje želite živjeti ?
„ Tuđi čovik nikad neće znati, što to veže dalmatinske ljude“, kaže pjesma pokojnog Tomislava Ivčića ? Veže li Ante, doista dalmatinska pjesma ljude ?
– Naravno da pjesma veže ljude, najbolji primjer za to je naša klapska pjesma koja se još od davnina uvijek zapjeva uz dobro društvo i dobru dalmatinsku hranu.
Za kraj, koju biste poruku poslali onima, koji bi nekim svojim političkim potezima živnuli hrvatsko selo ?
– Nikad nisam bio pretjerano aktivan u politici zbog vlastitih egzistencijalnih problema u gradu, a pomalo i zbog nevjerice u političko bolje sutra, koje je samo od izbora do izbora. Moje mišljenje je da Podbablje, pa tako i Ivanbegovina uz proizvodnju malih gospodarstava koju bi krasila kvaliteta, a ne kvantiteta može tražiti svoj opstanak. Političari bi zasigurno trebali biti podobniji ulaganjima naših sumještana iz inozemstva u naš kraj, na zadovoljstvo svih, znači otvaranje novih radnih mjesta i pokretanje proizvodnje.
Link na članak… Ante Popić intervju za Podbablje portal
Izvor fotografije: www.narodni.net
Razgovarao: Darko Lončar
