Koromač je najbliži rođak anisa. kumina, kima.,, i neizbježan mediteranski začin koji ćete naći baš u svim izvedbama
mediteranske kuhinje, ali i u globalno rasprostranjenoj kineskoj kuhinji I Qdje je neizbježan sastojak pet začina – te u Srednjoj Europi gdje je, primjerice, prisutan kao dodatak pri kiseljenju povrća i za pripremu nekih tradicionalnih vrsta crnog i raženog kruha.
Kao i većina mediteranskih aromatičnih trava i začina, koromač ima dugu povijest uz koju su vezana mnoga vjerovanja i različite primjene. Za stare je Grke bio simbol pobjede i uspjeha, pa i samo ime maratho zacijelo dolazi od Maratonskog polja. Karlo Veliki je, kao i većina Franaka, vjerovao da koromač čuva od zlih duhova pa ga je, vele pisani izvori, svake večeri gurao u ključanicu svoje spavaće sobe.
Od sušenih sjemenki koromača na Kreti su pak radili jaki čaj koji se potom miješao s jogurtom i medom, a dobivenom smjesom koristili su se kao kozmetičkom noćnom maskom ljepote. Diljem Sredozemlja vjerovalo se i da koromač pomaže dojiljama da sačuvaju mlijeko, pomiješan s kaduljom bio je i ostao efikasan protiv grčeva, a kao čaj i udomaćen način rješavanja neugodnih bubrežnih kamenaca.
Koromač se bere od siječnja do travnja, a sjemenke se skupljaju u ljeto. Kao i sve mediteransko aromatično bilje i koromač se veoma jednostavno suši i čuva. Svježe izdanke-listove valja složiti na pamučnu krpu i pustiti da odleže dok se ne osuše na razmjerno hladnom i mračnome mjestu. Kanite li pak lišće i narezani korijen koromača sačuvati u hladnjaku, valja ih prije pohrane dobro natopiti u toploj vodi.
Koromaču je pravi gastronomski dom – Sredozemlje. Na jugu Francuske njime gotovo obvezni začinjaju pečenu perad i meso te ribu s gradela, a neizbježan je sastojak znanih „provansalskih trava” {herbes ću Provence).
I Talijani koromač rabe kao glavni sastojak mnogih umaka kojima se zalijeva pečeno i kuhano meso ili pašta, njime začinjaju smjesu za seljačke kobasice, a u kombinaciji s timijanom i origanom, koromačem se koriste i za mariniranje ribe i povrća. Ovo zadnje je obično spremljeno kao ukusni antipasti – zalogajčići koji čine predjela od mariniranih tikvica, balancana, fažoleta…
Na jugu Italije veoma je popularan i rižot od koromača. Vrlo je ukusan i zanimljiv, a pripravlja se jednostavno, kao i svaki rižot. Dakle, prije nego što se doda riža, na maslinovom se ulju na lagano zažuti malo češnjaka, na sitno rezana poma, koromač, sol i papar te malko i obično tek prstohvat i timijana. Sve se kratko propirja pa kada dodate rižu, zalijte nekim temeljcem ili vodom.
Koromač ima intenzivan okus i s njime valja biti oprezan, no kao univerzalan začin ima mnoge primjene. Koristi se, primjerice, i za „skidanje” okusa masnoće kod murina i jegulja, ali i ribe iz uzgajališta koja i bilo da je riječ o komarčama ili lubinima „porcijašima” – mnoge odbijaju upravo naglašenom masnoćom. Koromač taj okus može uspješno ukloniti. Ribu jednostavno valja I bez obzira peče li se na gradelama ili u pećnici – s gornje strane prekriti svježim koromačem koji će tijekom pečenja sigurno ukloniti neželjen – mnogima tako odbojan – okus masnoće i ribi dati blagu i nježnu aromu.
