Nakon što se kamen prevezao na mjesto buduće gradnje tražili su majstori. Kazivači su riječima nije to svaki čovik zidal objašnjavali kako su umijeće građenja posjedovali pojedinci. Majstori koji su zidali kuće obično su bili samouki ljudi koji su se, više od ostalih, putili u taj posao. Njihovo znanje i iskustvo, stečeno bez školovanja, kazivači su opisivali riječima: majstori bez kvalifikacija samouki, oni su se putili u to, ali bez škole.
Kazivač dodaje: Bilo je priučenih majstora, slabi majstor ali puti se, nešto se razumije, nije to bio stručan, ko sada,baš pravi majstor. Ukoliko su majstori bili iz sela, uvijek je to bio onaj koji je malo više s otim radija. U takvim slučajevima majstore se nije plaćalo, već im se, kao i ostalim seljanima okupljenima radi ispomoći oko gradnje kuće, oduživalo na isti način pomaganjem. Tako su kazivačice objašnjavale: jedan drugom pomuga, nije tu niko nikom plaća, mi njima, jedni drugima ti ćeš pomoći meni ja ću tebi. Ovakvo udruživanje seljana radi međusobne pomoći bilo je uobičajeno kod gradnje kuće i gospodarskih poslova.
Zabilježeno je korištenje izraza zajam, zajmili se i moba s objašnjenjem: više ljudi, to ti je moba. Kazivači su naveli da se znalo reći: sutra moram ići u mobu; idem u mobu ; idemo vidit što moba radi .
Prilikom gradnje pazilo se na položaj iorijentaciju stambenih građevina. Kazivači su naglašavali da je bura ponekad rušila krovove pa se prilikom gradnje razmišljalo o položaju koji je u zavjetrini kako bi zgrade bile manje izložene udarima bure. Zabilježeno je da su svi išli ispod brda te, prema mogućnostima, kuće ukopavali u zemlju .
Ulaz u kuću okretao se od bure prema istoku ili prema jugu što su kazivači potvrdili vlastitim primjerima. Pojedini su isticali da je teško bilo osigurati zaklon zbog nedostatka prirodnih uvjeta koji bi to omogućavali.
Prije početka gradnje gazda kuće davao je upute o željenom broju prostorija prema čemu su majstori određivali količinu potrebnog materijala te širinu kuće . Prema tome su vršili mjerenja metrom te postavljali špak, zidarski konac koji je označavao položaj zida i osiguravao ravninu.
Pri gradnji zidova razlikovale su se dvije osnovne tehnike: u suvo-zid i maltom/ u maltu.
U suvozid ili suvozid podrazumijeva tehniku gradnje kameonom bez vezivnog materijala što su kazivači opisivali rječima: kamen bez cementa a i kreča , usuvo. Korištenjem izraza u suvozid kazivači su naglašavali nestabilnost i lošiju kvalitetu tako izgrađenih građevina. U suvozid su se obično gradile skromnije prizemne stambene zgrade građene tijekom prve polovice 20. stoljeća, a najviše zgrade za životinje te zidovi između kuća. Za suhozid se upotrebljavao kamen manje kvalitete, nerijetko neobrađen te prikupljen prilikom krčenja parcele. Za temelje zida osiguravalo se veće i pravilnije kamenje, a pri gradnji zida pazilo se da se kamenje slaže na način da jednan drugog vata. Ako jedan drugog ne uvati onda će se to odvaliti odma. Zbog osiguranja stabilnosti zidovi su se gradili široki barem pola metra. Kazivačica navodi kako su zidovi jare za životinje, građeni kamenom na suvozid, bili nestabilni te se pri jačoj grmljavini ponekad urušavali zbog čega se gradnja nekoliko puta ponavljala.
Gradnja maltom podrazumijeva gradnju vezivnim materijalom. Malta nastajala je miješanjem pržine (pijeska), klaka (kreča, vapna) i vode. Kazivači su se, bez iznimke, žalili na kvalitetu pržine, posebno nedovoljnu čvrstoću. Nerijetko se u razgovorima naglašavalo da su stare kamene kuće u pržinu zidane te da se, unatoč dodavanju cimenta, malta mogla prstima iskopat. Kazivač navodi primjer prizemnice koja se urušila te lošu kvalitetu gradnje opisuje: (…) nije u suho, ali jadna malta, da možeš prstima kopat, nije usuvo ali isto ka i usuvo. Upravo su zbog toga kazivači nerijetko izraz suvozid koristili i za zidanje ovakvim, nedovoljno čvrstim vezivnim sredstvom. Malti je bilo poželjno dodati cimen(a)t, ali su kazivači isticali da se koristio ovisno o financijskim mogućnosti, obično vrlo rijetko.
Gradnja zida počinjala je postavljanjem kantuna na ćoškove. Potom se naizmjence slagalo veće i manje kamenje te škalj (sitni kamen) . (…) metneš kamen pa metneš te maite, onda drugi kamen da prione jedno uza drugo onda iznutra.
