Valentinovo ili dan zaljubljenih, kako je nastalo i tko je bio utemeljitelj tj Sveti Valentin.
Koji su tradicionalni običaji kod nas vezani za Valentinovo i blagdan Svetog Valentina?
I dali je postojalo Valentinovo u našoj tradicionalnoj kulturi?
Malo sam istraživao i rezultate tog istraživanja te običaja na setog Valentina i Valentinova kod nas pročitajte u daljnjema tekstu.
SVETI VALENT, odnosno SVETI BALINT u Italiji bio je starokršćanski mučenik. Ime Balint potječe od latinskog imena Valentin.
Riječ je o svecu čije je štovanje među zapadnim kršćanima vrlo prošireno, premda su povijesni izvori o toj osobi više nego oskudni, te se uglavnom temelje na legendama. Podaci su do te mjere nepouzdani da čak nije moguće ustvrditi je li riječ o jednoj ili čak o dvjema povijesnim osobama. Naime, pretpostavlja se da se vremenom u puku ujedinilo štovanje dvaju sveca imenjaka, iz istoga doba, kao jedne osobe. Jedan je od njih svećenik Valentin koji je pastoralno djelovao u Rimu. No zbog svoje kršćanske vjere, za vrijeme vladavine Klaudija II. Gotskoga, u drugoj polovici 3. stoljeća, bio je mučen i ubijen. Ostao je poznat po čudesnom ozdravljenju djevojčice. Drugi Valent bio je biskup u Temiju u Italiji, također je ubijen zbog kršćanske vjere, a također je poznat po čudesnom ozdravljenju djeteta. Prema drugim izvorima to su dvije različite osobe.Sveca negdje nazivaju sveti Falatin. UJoš poznat je kao sveti Valent, u ostalim krajevima sveti Valentin.
Slika svetog Valentina čuva se u crkvi svetog Augustina u Pečuhu.Prema legendi iz Semartina sveti Falatin ozdravio je oboljele od padavice, stoga su takovi bolesnici na taj dan postili: jedino su pili vodu. A kada se je na nebu pojavila prva zvijezda tada su mogli slobodno prizalogajiti.
Dobar dio Hrvata tog dana poste. Dnevno se samo jednom jede, a kuha se bez masti. Vjernici se u crkvi mole i pričeste. Ako je netko srčani bolesnik tada u pomoć prizivlje svetog Valenta.
Hrvati kazuju:
Sveti Valent je od nevolje, tj. čuva od bolesti.
Negdje vezuju se zabrane, naime kao i na druge manje blagdane, tj. svečace nije bilo dozvoljeno ženama presti ni krečiti stan.
U nekim hrvatskim selima djeca su ujutro ustala i bila su još bosa, njihovi su ih roditelji 14. veljače na Valentinovo slali po crljene čizmice, tj. crvene čizmice, kazivajući
idite, preko mosta bude Valentin crvenečizmice dijelit!
Uistinu, vrijeme je tog dana još neizvjesno, naime zima može biti i oštra, ali se dan sveca smatra, kao prvi proljetni dan.
Negdje se vjeruje da ptice tada održavaju pir, a vrapci se tog dana počinju pariti i nositi svoja gnijezda. Smatra se da je tog dana najbolje postaviti kvočku na jaja, jer takva kvočka koja je posađena na dan ptica dobro će sjediti i izliječi će se svi pilići.
Zapaža se kakvo je vrijeme, te pogađa se po njemu. Kazuje se : Ako vrapci tog dana cvrkuću, uskoro će stići proljeće.
I u ostalim krajevima Hrvatske dan svetog Valenta smatra se danom ptičjeg pira. Na istarskom i kvarnerskom području poslovica glasi :
Sveti Valentin, na svakom trnu je pir.
U novije vrijeme se na našim prostorima Valentinovo udomaćuje kao dan zaljubljenih mladih. Taj je običaj prihvaćen tek u posljednjih godina, a uvezen je iz SAD-a i dijela zapadne Europe gdje se blagdan slavi kao blagdan mladih, zaručenih, zaljubljenih, uz koje je vezano izmjenjivanje darova.
