Budući da je istoga dana Crkva slavila i Isusovo krštenje u rijeci Jordanu, u spomen na taj događaj blagosliva se navečer, uoči toga dana voda. U mnogim je govorima blagdansko ime motivirano tim običajem, pa se dan 6. siječnja naziva i Vodokršće.
Blagdan Sveta tri kralja je početni dan godine kada svećenici vrše blagoslov kuća. Svećenik, osim blagoslova i bilježenja početnih slova Sveta tri kralja bilježi na vrata i broj nove godine.
Negdje je običaj da svećenik na dovratak toga dana posvećenom kredom ispisuje godinu i imena triju kraljeva te nacrta trutove noge.
Domaćica, kada svećenik s ministrantima posveti kuću te kad oni odlaze, iznese iz sobe božićno drvo. Toga dana se u crkvi blagoslovi voda. Zatim se sveta voda u bocama nosi kući pa se njome poškropi kuća, staja, vrt, polje, pčelinjak itd.
Nekada su u slavoniji momci i mladi oženjeni ljudi poslijepodne na Tri kralja stavili na konje ćilim (tepih) i sjeli na njih, ponijevši na polje bocu napunjenu svetom vodom kojom su posvetili svoje njive i vinograde. U vratima štale posvetili su uže od stoke. U Santovu su posvetili pšenicu u nadi da će dobro uroditi i da će godina biti berićetna. Pored crkve se palila vatra pa se komadić žara nosilo kući da bi se kućno ognjište sačuvalo. Vatra se i danas sveti, a paljenje vatre palo je u zaborav.
Majke su svoje sinove u povodu odlaska u vojsku škropile svetom vodom. Također, svećenik posveti i stanove, ali ne samo svećenik, već i ukućani, koji svetom vodom posvete kuću i kočake gje se nalazila stoka.
Danas Sveta tri kralja proslavit valja. Ujutro se je umivalo u hladnoj vodi kao i na Novu godinu. Tog se dana rasprema i božićni stol, a ništa sa stola se ne baca. To se prije ne smije učiniti jer bi značilo nesreću za kuću i ukućane. Kukuruz sa stola pohranio se s kokošima da dobro nesu jaja. U crkvi se posvetila voda, sol, kreda i tamjan. Uoči blagdana djevojke su s obližnjeg bunara vodom napunile tri bačve, oko 200 litara, što je svećenik posvetio te su od posvećene vode nosile kući po jednu kanticu. Domaćica je u blagoslovljenu vodu stavila grančicu ružmarina ili jelke te svetom vodom posvetila stan, štalu, obore i sve uglove dvorišta da ne uđe nečista sila i da se stoka zaštiti od kuge. Ta se voda nalila i u bunar. Svetom vodom poškropili su plug, sijeno, kukuruz i obrok stoke. Sijeno se davalo konjima da budu zdravi, a takvim plugom uzorana zemlja davala je obilan rod. Domaćin je ophodio njive pa je usjeve poškropio svetom vodom. U svakoj je kući bila svetiljka u kojoj se držala sveta voda, a ona se tijekom cijele godina rabila protiv raznih oboljenja. Ako je netko od ukućana obolio, umivali su ga tom vodom koja nije nestajala iz posude, a služila je i za odagnanje nečiste sile.
Kada je dijete bilo urečeno vračilja bacala je vuglence (varačara je bacala žeravice), tada se u nenačetu vodu nalilo nekoliko kapi svete vode. S nekoliko kapi svete vode na čelu bolesnika palcem bi se načinio križ radi ozdravljenja, a uz to se kazivalo: U ime Oca, Sina i Duha Svetoga, amen. Obično se izmolilo tri Očenaša te se žeravica bacala u vodu. Ako je netko patio od glavobolje, tada bi popio nekoliko gutljaja svete vode da ga bolest mine. U Najčešće je u svakoj kući pokraj ulaznih vrata bila svetelnica sa svetom vodom, a tko je stupio u kuću taj se s njom prekrižil.
Kada je netko u kući umro, tada se iz svetelnice uzimalo par kapi svete vode pa se njome posvetila raka (lijes). Svećenik je na sprevod (sprovod) donosio svetu vodu koju bi stavio na mrtvački kovčeg.