Neki čovjek držao kozu i magarca.
Koza bila zavidna magarcu na obilju hrane i govorila mu da se on neizmjerno mnogo muči sada dok melje, a drugi put jer nosi teret. Stoga ga stane svjetovati neka se pričini da je uzet i neka se surva u neki jarak i tako dođe do odmora.
On povjeruje tome, i kako je pao, ozlijedi se. Gospodar pozove liječnika i zamoli ga da pomogne.
On mu kaže da kozina pluća uzme kao lijek i tako ga ozdravi. Zakolju, dakle, kozu i ozdrave magarca.
Tko god protiv drugoga lukavstvo smišlja, postaje začetnik svoga zla.
