Povijest i razvoj Stočarstva u Slavoniji i Zagorju

Ako stočarstvo razmotrimo sa narodno-gospodskoga sta­novišta, tada neodgovara zahtjevom vremena i stvari ni kva­litativno ni kvantitivno. U obće gojitba i krmljenje stoke nije prema današnjim zahtjevom; u ostalom ti boljem je stanju na povećih imanjih, te znatno podpomaže svojimi proizvodi izvoznu trgovinu. U Krajini pako bori se stočarstvo s mnogimi mahnami, naime što je Krajišnik pohlepan da drži više marve no što ju može hraniti, i što marvu za posao nerabi prema mjeri njezinoga razvitka. Obilnimi sredstvi što vlada daje, nastoji se oko oplemenjivanja pasmina te time se je nadati da će vremenom stočarstvo i u Krajini na bolje krenuti. Po- sljednim narodnim popisom (31 pros. 1869) pobrojena je i do­maća marva;

Ako se usoredi ovaj popis s minulim od godine 1857, vidi se da je u Hrvatskoj i Slavoniji za to doba prirasao broj konja za 250, a ovaca za 146128 glava; dočim je usuprot pao broj goveda za 20330, koza za 809, a svinja za 170873 glave. U Krajini paka prirasao je od god. 1863 broj ovaca za 14000, usuprot pao je broj konja za 2000, goveda za 9500, koza za 16000, a svinja za 60000 glava. Ovo padanje marve, navla­stito goveda, ako su popisi točni, pripisati se ima čestim mar- vinskim bolestim, koje su za posljednjih deset godina zadale silni udarac gospodarstvu i stočarstvu. Manjak pako svinja pripisati se ima tomu, što se posljednji popis obavljao iza kako je klanje i razprodaja minula.

Konja dolazi na četvornu milju u Hrvatskoj i Slavo­niji 389, a u Krajini 266, a u obojih područjih 332 glave. Pasmina je u obce srednje veličine (16 šaka), široka vrata, ponajviše smedje boje, ali uztrajna i čvrsta. U krajevih uz Muru i Dravu dolaze konji od bolje ugarske pasmine, i tu se osobito nastoji oko gojitbe konja, jer trgovanje mladimi konji znatni prihod gospodarom daje. Uz medju tursku, osobito u gornjoj Krajini dolazi mala turska (bosanska) uztrajna pas­mina, koja je za gorovite priedjele sasvime prikladna. Konjar- stvo u belovarskoj županiji, gdje ima pastuha plemenite pas­mine, pa u brodskoj, gradiškoj, kao i II. banskoj pukovniji* uz iste je uvjete prilično napredovalo; odatle kao iz podravine uzimlju se konji za konjaničke remonte. Vlastelinske ždre- barnice, poimence, djakovačka, rumska, daruvarska i virovi­tička takodjer koristno djeluju na napredak konjarstva. Sa vla­dine strane pako svojski se nastoji u obih područjih izvrst- nimi glede struke i veličine izabranimi pastusi i podjeljiva­njem nagrade oko uzgoja plemenitijih konja.

Mazga i magaraca ima u primorju razmjerno ponaj­više, jer su od velike koristi narodu onoga krševitoga kraja za nošenje tovara.

Goveda dolazi na četvornu milju u Hrvatskoj i Sla­voniji 1029, u Krajini 764, a u obih područjih 976 glava. Pošto se krma neteži u većem obsegu, za to nije ni gove­darstvo prema današnjemu napredku stvari; zadovoljava svag­danjim potrebam seljaka i daje mu tegleću stoku. U bregovitih krajevih zapadne Hrvatske, osobito u gornjoj i u banskoj Kra­jini goveda sn maloga struka i neznatne pasmine. U bolje po­loženih krajevih, gdje sjenokoša više ima, bolje se goje goveda te su liepoga jakoga velikoga struka i plemenitije pasmine. U Slavoniji i dotičnoj Krajini razplodjena je ugarska i podolska pasmina; u Hrvatskoj, susjednoj Krajini i na omanjih imanjih dolaze bušaći. Vrh toga goji se u Hrvatskoj starija žuto-cr- venkasta pasmina, prelazeć mjestimice n muričku, dolnjo-šta- jersku i korušku, a prema Ugarskoj u ugarsku pasminu. Na većih imanjih goje se takodjer švicarske i tirolske krave. Sa strane krajiške uprave i obćina nastoji se oko napredka go­vedarstva držanjem i podjeljivanjem plemenitijih krava i bi­kova, imućnije obćine, navlastito u belovarskoj županiji i u gradiškoj pukovniji, drže vlastite bikove plemenite pasmine.

Ovaca broji na četvornu milju Hrvatska i Slavonija 966, Krajina 1148, a oba područja popriečno 1050 glava. Prema prostranstvu pašnjaka moglo bi ovčarstvo u ovih kra­jevih sjajne se budućnosti dovinuti. Ovce su ponajviše proste vrsti i krupne vune, koja se za domaću potrebu rabi. Najviše ih se u razmjerju goji u gornjoj Krajini, gdje je prostranih pašnjaka, drže se ponajviše radi klanja, a moglo bi ih se i više držati, te dale bi se oplemeniti. Vlastela pako drže ple­menitu španjolsku bagru, kojom se osobito Sriem odlikuje.

Koza dolazi na četvornu milju u Hrvatskoj i Slavoniji 77, u Krajini 233, a u obih područjih odsjekom 150 glava. Gojitba koza nastoji se što više stegnuti pošto su. koze šumar­stvu vrlo poškodne. Najviše ih se na hrvatskoj visočini goji radi koristi, koju u onih gorovitih krajevih pružaju narodu mesom i mliekom.

Svinja broji na četvornu milju Hrvatska i Slavonija 1101, Krajina 885, a oba područja odsjekom 1000 glava. Obilje šumske krme u prostranih šumah, pa kukuruz i buće u promak je gojitbi svinja, navlastito u Slavoniji i dotičnoj Krajini, gdje se svinjami u veliko trguje. Izmedju domaćih vrsti ima njekojih, koje su vrlo dobre i nadkriljuju englezke (york- i berkshirsku) pasmine. Najpretežnija je pasmina man- guiaca (bakonjska), sremska i turopoljska. Ova je grana stočarstva to po pasmini, to glede prostranstva, u razmjerju najznatnija.

Komentari