Boje kojima se boje materijali su najčešće kemijskog podrijetla, ali se može susresti s bojama koje se dobivaju iz različitih biljaka.
Koriste se dijelovi biljaka: kora, cvijet, korijen, lišće, plodovi.
Jedna od najčešće korištenih biljaka za dobivanje boja je broćika. Koriste se višegodišnji podanci ove biljke koji se samelju, sabiju u bačve, dobro zatvore i ostave 3 do 4 godine. Od broćike se dobiva alizarin koji se miješa s natrijevim hidrooksidom i dobije se lijepa ljubičasta boja.
Ako toj istoj mješavini dodamo kocelj, nastaje crvena boja. Broćika s lužinama tvori grimiznocrvenu boju.
Crveno drvo je naziv za više vrsta drveća iz kojih se vade crvene boje za bojenje tkanina. Najbolje je Petambuko drvo iz Brazila čijim se kuhanjem dobiva crvena otopina, a dodatkom vapna nastaje crveni talog koji se koristi kao boja.
Plavo drvo – kampeško drvo raste u Južnoj Americi. Kuhano u vodi daje tamnocrvenu otopinu koja pomiješana s kiselinama postaje svijelocrvena, a pomiješana s lužinama ljubičasta ili grimizna. i
Žuto drvo — je drvo bojadisarskog duda koje raste u Južnoj i Sjevernoj Americi.
Kuhanjem u vođi ostavlja žuti talog koji se miješa s koeeljem i upotrebljava za dobivanje žute boje.
Indigo ili čivit je biljka za dobivanje plave boje, a dolazi pod nazivom idigofera tinctoria. Biljka se žanje prije cvatnje, isiječe na komade i kiseli u vodi. Nastaje intenzivno vrenje koje završava za 12 -15 dana. Nastala tekućina se odvoji i miješa da što više dođe u doticaj sa zrakom. Nakon toga mješavina se ostavi i na dnu se spusti sitan talog indiga. Indigo je tamnomodre ili purpumoljubičaste boje, nema okusa ni mirisa, a kad se trlja dobiva bakreni sjaj.
Indiferentne je reakcije i nije topiv u vodi, alkoholu, kiselinama i alkalijama. Jedino je topiv u jakoj sumpornoj kiselini. Zbog ovih svojstava ne može se kao takav koristiti za bojenje pa se mora podvrgnuti kemijskoj reakciji oduzimanja kisika. Tada se pretvori u indigo bjelilo koje je topivo u alkalijskim mješavinama i tada je spreman za bojenje.
Indigo bjelilo se oksidacijom pretvori u indigo modrilo. Indigom se mogu bojiti vuna, svila, pamuk, a bojanjem dobivaju plavu boju kao more.
KURKULA – je biljka iz koje se dobiva žuta boja.
OZREJ – se koristi za dobivanje ljubičaste boje.
KVECITRON, SJEVERNOAMERIČKI HRAST I RAZNI LIŠAJEVI-se koriste za dobivanje boja.
Neka prirodna bojila mogu se dobiti i od životinja. Najčešće su to crvi koji žive na nekim vrstama kaktusa. Crvi se poliju vrućom vodom, zatim se osuše na suncu, samelju i od njih se dobije crveni prašak – karmin.
Karminom se boji vuna i svila u purpurnocrvenu boju.
Za bojenje vune i svile koriste se ista sredstva zato što su vuna i svila sličnog kemijskog sastava.
