Od zanatlija koji su najviše prodavali svoju robu i izvan Splita, a katkad i radili izvan grada, na prvom su mjestu zlatari.
Imena zlatara, kojih u to vrijeme ima dosta, pokazuju ne samo koliko je bio razvijen zlatarski obrt u Splitu već i to da su ti brojni zlatari radili ne samo za Split, nego mnogo više za svoje zaleđe. Mi ne možemo iz sačuvanog arhivskog materijala doznati ništa Što bi se odnosilo na one predmete zlatarskog obrta koji su se najviše i izrađivali i prodavali i u Splitu i u njegovu zaleđu jer se to prodavalo redovito na sajmovima ili u dućanima te se nije za tu prodaju sklapao nikakav ugovor, kako je to bilo kod naru« džaba krupnijeg značenja. Tu je u prvom redu nakit, prstenje, naušnice, broševi i slični predmeti zlatarskog obrta koji su bili potrebni ne samo knezovima, nego i drugim bogatijim ljudima.
Zlatara je u Splitu bilo uvijek. Mnogi su od njih prešli granice običnog zanata i stvorili radove znatne umjetničke vrijednosti. Radeći i za mletačke vladavine ne samo za splitske stanovnike, nego i za one iz bliže i dalje okolice, pa i za daleko zaieđe, Bosnu i Hercegovinu, splitski su zlatari uvelike pomagali ekonomici svoga grada.
Premda je mnogo njihovih radova propalo a za mnoga se djela i ne zna da su njihova, ipak su nam se neka sačuvala. Da su neka postojala, znamo iz popisa riznica i testamenata njihovih vlasnika. I danas je, a bila je još više prije nerazumnog moderniziranja u XVIII stoljeću, riznica splitske katedrale prava galerija umjetnina. Takvih popisa imamo i iz vremena pune autonomije, kao i iz mletačke ere vladanja u Dalmaciji.
Prema popisu što ga je sastavio 1497. godine po naređenju tadašnjeg splitskog kneza, u nazočnosti kaštelana i blagajnika Jerolima Raimunda i splitskog plemića Karla Martinoševića, rizničar Jerolim Cindro, nalazilo se tada u riznici splitske katedrale, među ostalim, i ovo:
»… jedan veliki kalež s patenom od pozlaćenog srebra, težak 31 i po unču; dva srebrna kaleža s pate-nama, teška 22 i po unće; jedan srebrni turibul, težak 47 unča; dva lakta srebra sa svojim kamenjem, teška 108 unča; jedna srebrna kupa teška 14 unča; jedan srebrni pokal za sveto ulje, težak 10 i po unča; jedan srebrni tabernakul, težak 26 unča; jedan srebrni lik sv. Marije, težak 80 unča; jedan srebrni veliki križ, težak 66 unča; jedan tabernakul sa dva anđela, težak 68 unča; jedan srebrni lik sv. Nikole, težak 88 unča; jedna kupa s relikvijama sv. Stasa, teška 51 unću; jedan lik sv. Ivana Krstitelja s relikvijama, srebrn, težak 60 unča; jedan lik sv. Vincencija s njegovim relikvijama, težak 54 unče; jedan lik sv. Amira s pastoralom 122 unče; dvije knjige s ukrašenim srebrnim koricama; srebrna glava sv. Dujma s jednom krunom, teška 86 unča; jedan srebrni križ 46 unča; četiri mala lika, deset prstiju i deset sandučića, 32 unče; jedan srebrni križ sa drškom i jabučicom, 56 unči; jedan mali srebrni križ, jedna golubica, jedan asperges i jedan mali lik, 31 unča; jedan veliki drveni križ optočen srebrom; jedanaest srebrnih apoštola; srebrna glava sv. Jakova apoštola s dvije noge, 44 unče; srebrna glava sv. Bartola, 20 unči; srebrna glava sv. Kuzme, teška 23 unče; srebrna glava sv. Damjana teška 15 unča; dva razbijena turibula, 101 unča: tri cesendela iz srebra, 66 unča; jedan pastoral u četiri dijela, 73 unče; tri srebrna križa, 114 unči; jedan srebrni križ, 87 unči; četiri kaleža sa četiri patene, 55 unči; četiri druga kaleža sa četiri patene, 67 unči; dva kaleža bez patena, 40 unči; jedan veliki kalež s patenom, težak 56 i po unči; jedan drugi veliki kalež s patenom, 47 unči; jedan safir vezan u zlato; dva velika kamena vezana u velike prstene; jedan zlatni križić…; jedan srebrni mali sandučić s izdignutim likovima (reljefnim) bez poklopca..jedna zlatna vaza masivna, teška 45 i po unča.. ,
Nema sumnje da među tolikim zlatarskim radovima ima običnih zanatskih izradba, ali ima i takvih u kojima je majstor prešao granice umjetničkih zanata. Ne može se utvrditi da nije među tolikim predmetima bilo i takvih koji su doneseni izvana ili naručeni kod vanjskih zlatara, ali ih je bez ikakve sumnje najveći dio izrađen u Splitu, o čemu imamo i dokaze. Tako su 1449. godine rizničari splitske katedrale Nikola Maričić i Zanko Nikolić naručili od zlatara Petra Girice srebrni tabemakul, i to prema vlastitom nacrtu. To je najvjerojatnije onaj tabemakul sa dva anđela koji se spominje u gornjem popisu iz 1497. godine, a spominje se i u popisu iz 1472. i 1493. godine,3170 a nema ga u popisu 1400. godine. Inače, Girica je živio u Splitu i tu imao svoje imanje i porodicu, a vjerojatno je i rođen u Splitu.
Splitski su zlatari mnogo puta živo sudjelovali u Životu svoga grada. Kao splitski pučani borili su se za ravnopravnost protiv vlastele. Oni su u svom gradu kupovali, prodavali i ostavljali svojim baštinicima imetak u oporukama, od kojih su nam se mnoge sačuvale. Oni su uzimali u zanat naučnike iz Splita i iz splitskog zaleđa i drugih mjesta dalmatinskih primorja, a po sačuvanim ugovorima se vidi kako su to činili.3171 Iz tih dokumenata možemo utvrditi mnoga imena splitskih zlatara u XV stoljeću, ali ne sva, nego samo ona čiji su nosioci sklapali pred notarom razne ugovore, i to ako su nam se njihove notarske knjige sačuvale.
Juraj Bogutov, Radivoj Voleković, Marko Vukaši-nović, Petar Kraninović, Marin Ravaković, Mate Jurjev, Milun, Ivan Radojević, Gruban Veručić, Vuk, Ratko Radoslavić, Blaž, Vukota Hrvatinić iz Poljica, Jakov Carević, Jakov Mihajlov, Marko, Stjepan Filipović, Ivan Filipović, Amir Franov, Miho Vuković, Martin, Jerc, Mihovil i dr., svi su radili u Splitu. Mnogi su od njih u ovom gradu izučili zlatarski zanat, kao Andrija kod Jakova Radojevića, Ivan Saganić i Niko Ivana Veljko-vić u Miha Vovića itd.
Osim Splićana zlatara i onih koji su se u Split doselili i postali njegovi građani, dolazili su povremeno i neki zlatari iz drugih mjesta koji su u Splitu radili ili primali u njemu narudžbe. Tu se spominje i Nikola Radaković iz Bara (de Antivaro) koji se naziva »zlatar građanin i stanovnik Splita« (civis et habitator Spalati). On je zaista boravio u Splitu 1444—1445. godine. Došao je iz Dubrovnika, a iz Splita pošao u Zadar.
Mnogi zlatari osim Što su izrađivali nakit, izvodili su i kvalitetnije radove ne samo za katedralu nego i za druge crkve i privatnike. Tako je 1444. godine Petar Petke vić načinio srebrni križ s raspetim Kristom, evanđeliste i svetačke likove. Vlatko Petka Sankovića izradio je 1450. godine srebrne pojaseve za ženu Štipana Grgurića iz Poljica i za kneza Pavla Vladanića iz Klisa. On je radio i za Petra Dražojevića.3172
Zacijelo je vrijedna umjetnina bio kalež što ga je izradio 1454. godine Nikola Florijev po narudžbi splitskih stanovnika Skifa de Nargni i brijača Andrije Mihajlova. Nije nam se sačuvao, ali imamo ugovor
0 narudžbi iz kojeg se vidi da se Nikola Florijev obavezao kako će biti pozlaćen, s podnožjem iskićenim lišćem i ukrasima u reljefu, a patena isto tako pozlaćena. U sredini u emajlu bit će izrađen Krist. Isto će tako biti izrađen i Čvor i podnožje kaleža i u emajlu urezani sveci i inicijali Ivana de Barbante. Taj Ivan de Barbante zapisao je tu svoju želju u testamentu odredio da se iz njegove ostavštine izradi takav kalež Drugom jednom zlataru, Jurju Petrovu, bio je naručen za bratovštinu crkve Gospe Zvonika jedan kalež.
Bilo je i splitskih zlatara koji su bez narudžbe, svojevoljno, poklanjali crkvama. To je učinio 1447. godine zlatar Vuk koji je ostavio oltaru sv. Amira pozlaćeni kalež Godine 1439. Nikola Alberti ostavio je neku svotu za izradu kaleža. To je isto učinio i njegov sin Janko Alberti 1492. godine kad je testamentom ostavio za kalež katedrali dvadeset dukata, a crkvi Sv. Jerolima ili Kirijaka na Marjanu pet dukata. Kalež, koji je Janko Alberti ostavio katedrali, sačuvan je. Na njegovu čvoru je šest medaljona u kojima su svetački likovi okruženi emajlom i Albertijev grb, a na podnožju je također šest medaljona sa svecima i simbolima evanđelista.
U crkvi Sv. Mande na podnožju Marjana nalazio se kalež koji joj je poklonila splitska obitelj Papalić. Kalež je vrlo lijep, izrađen u stilu kasne gotike, ali natpis na njemu izrađen je slovima renesansne kapitale. Prema tome, pripada kraju XV ili početku XVI stoljeća. Zlatar umjetnik se potpisao: ovo je izradio majstor Matij Dragonić iz Zadra (maistro Matio Dra-gonich da Zara fiecit). Danas se taj kalež nalazi u riznici katedrale. U isto vrijeme načinjen je i kalež sličnog stila koji je crkvi Sv. Duha poklonio svećenik Juraj Radunić
Kao što su zlatari iz ostalog našeg primorja radili u Splitu (npr. majstor Dragonić i drugi), radili su i splitski, kako smo to već rekli, i izvan Splita. Godine 1477. nalazimo u Splitu majstora Andriju Vukovića u kojega su iz Šibenika naručili kadionik
Osim zlatara, koje smo spomenuli a koji su radili u Splitu u XV stoljeću i nastavili u XVI, došli su i mladi: Ivan Blažev, Petar Mladinović, Jerolim Radun-čić, Petar Radmilović, Petar Pavičić, Jakov Tome Pive, Antun iz Brescije, Frano, Niko Golomido, Šimun Vuko-vić, Mato Blažić i Antun Blažić iz Splita koji je radio kao zlatar na Hvaru.
Da su mnogo radili i zarađivali, dokazuje bogatstvo nekih pojedinaca, među kojima je samo Petar Zakoče-vić sam izjavio da je svojim radom stekao mnogo pokretnog i nepokretnog imanja. Da je bio istaknuti zlatar, vidi se po tome što je odgojio u svojoj radionici Matu Radakovića, sina Vukaševa iz Velog Varoša, Marka i splitskog zlatara.
