Oranje zemlje s volovima
Zemlja se najčešće orala sa dva vola. Vlasnik bi ih tjerao, a netko drugi držao bi plug. Za oranje dolaca gdje je zemlja krševita koristio se jednostavan drveni plug bez kotača, s ponekim željeznim dijelovima. Bio je sličan drvenoj gredi na kraju zakrivljenoj, i to je bio najstariji drveni plug.
Za oranje njiva i redova u vinogradu rabio se drveni plug s dvama drvenim kotačima. Poslije pojavio se željezni plug koji se sastojao od para kotača, crtala u obliku noža na sredini pluga kojim se rezalo korijenje i lemeša kojim se orala zemlja. Plug je imao i dvije jake ručke. Za čišćenje zemlje s pluga koristila se vodka (željezna alatka na drvenoj dršci) .
Nekada zubatice (drljače) su bile drvene, izrađene u obliku slova A, s donje strane imale su željezne klinove pomoću kojih se sitnila zemlja. Najčešće zubaticu bi vukla dva vola nakon što bi se pšenica ili kukuruz posijali ručno, a na njoj bi se vozila do dva težaka da bi je čim više opteretili. Tako bi zubatica sitnila zemlju i ujedno vukla na kraj reda korov.
Nekadašnji alat za obrađivanje zemlje i drugi ručni alat
Svako domaćinstvo posjedovalo je razno vardenje (alat) i pribor. Za kopanje zemlje rabili su se: saponi, saponići, saponele, (razne motike) i vonjga (štihača), a za sječu boška (šume) koristila se: sekira (sjekira), šagon (dugačka ručna pila s dvjema ručkama) i šaget (mala ručna pila).
Za čišćenje drva i za sječu tanjega drveća rabili su se: kuser, kuserica, kuserić, mesečić, maršon i rankon.
Za kopanje kanala i kamenja rabio se: križor ili pikon, štrpača, lopata, puntarol, željezna palica, punta, batić, bat, mačeta i maca.
Škarpelj (sjekač) se rabio za rezanje tankoga lima, a za nabijanje obruča na bačvi koristio se pagon, posebni čekić s utorom, te mačeta ili batić.
Za zabijanje čavala rabio se posebni čekić šamoča, a njime su se mogli vaditi i čavli.
Kosu je trebalo često skljepat (oštriti), za to su se koristila železa sastavljena od batića za koso i babice na kojoj se tuklo. Kosa se sastoji od kose i kosišća (drške), te reclja (ručke). Uz kosu rabio se i toribolac (drvena ili metalna posuda s vodom koju bi kosac zadjenuo za pas iza leđa kada bi kosio). U tonbolcu se nalazilo krpenoperilo kojim bi se vlažila kosa i brus.
Sijeno ručno košeno grabilo se drvenim grabljama, vilama i lancinama. Vile su imale tri drvena ili željezna brka (šiljka), koristile su se samo za sijeno ili slamu lancine su imale četiri brka, a koristile su se za sijeno, slamu i gnoj.
Za izradu lesa (ograda) i seljačkih kola, rabile su se: teslico, nožač i raspo (tesarski alat i strugača za drvo), a ako je trebalo bušiti rupe, koristili su se svedri (ručna svrdla) raznih veličina i promjera.
Zidari su koristili martelino (zidarski čekić), pijonbin (visak), kacijolu (zidarska žlica), livel (razulja), frator ili fratacin (daska za žbuku), kagaru (alatka slična motki za ručno miješanje žbuke), te drveni cent i njakvice za nošenje kamenja i žbuke.
Stajski gnoj nosio se u čmerima (nosila), a nosila bi ih dva težaka.
Klješća i pinca dvije su vrste kliješta za vađenje čavala i vezivanje žice. Za obrezivanje loze koristile su se skori od trs (škare), a za šišanje ovaca rabile su se posebno oštre skori za vosce strić.
Štrigalj sličan metalnoj četki, služio je za čišćenje ili četkanje krava i volova.
Kućni alat i kućne potrepštine
Vrijedne domaćice mjesile su tijesto na penjarolu (daska tijesto), a rabile su pafdjunko (valjak za tijesto), straguljo (metalno strugalo), malu dasku za chigat (dizanje) tijesta i sito za prosijavanje brašna.
Pšenica ili grah prosijavali su kroz rešeto izrađeno od bruli (riječna trava, šaš). Domaćice su za kuhanje rabile penjarico, kacijol, pakljunaču, kuharice i ostalo.
Za brijanje muškarci su koristili britvo brivolno i pinel (četku).
Skoro svako seosko domaćinstvo imalo je brusnico, drvenu posudu s vodom na kojoj je bilo brusno kolo. Brusnica je služila za oštrenje noževa, sjekira, kosera i ostalog.
