Kazani za rakiju i lonci i danas su u svakodnevnoj upotrebi. Nekoliko generacija prije nas nisu se lonci i kotlovi za rakiju mogli kupovatu u trgovinama i marketima, izrađivali su se ručno a majstori od tog zanata bili su daleko cijenjeni i poštivani. Kazanđije i lončari zanat i potrebno znanje nasljeđivali su od svojih starih kao i potreban alat za izradu ovih svakodnevnih korisnih pomagala.
Kazani za rakiju i kazanđije
Kazanđije su pravili rakijske bakrene kazane za peći rakiju. Nisu kazani bili na kolicima, nego se uzida peć, nasadi kazan u jednoj prostoriji koja se zvala „pecara”.
Pravili su i kotluše (kotlove) od bakra, ali i kotliće i verige koje se metnu ispod ođaka di se kuvalo jelo. Sve stare kuće od Marije Terezije (još i danas) imale su otvoreni ođak za kuvanje, ali i svaka kuća u svom dvorištu u jednoj zgradi imala je otvoreni veliki ođak di se sušilo „suho meso“. Nisu bile pušnice, a ođak je i bolji!
Lonci i lončarski zanat
Lončari su izrađivali tegle, ćupove i uopće zemljano posuđe, a zvali su ih glineni ili zemljani majstori.
Nastanak lonaca i ostalog posuđa od gline
Pravili su sve vrste proizvoda za upotrebu u kući: kalenice za cvijeće, lonce i zdjele, tanjure za jelo, tegle za kiselit mlijeko, ćupove za pekmez, koršove sa – rupom i rupicom – za nosit vodu, bukare i sve vrste ostaloga posuđa.
