Ganga je način višeglasnoga pjevanja. Za prvi glas, tj. za prvoga pjevača, kaže se da „priginje“, „počinje“, a za ostalu dvojicu da „preuzimaju“.
Počinje uvijek glavni pjevač suspregnutim glasom, ubrzanim tempom. Najvažniju ulogu ima onaj tko započinje pjesmu. On određuje način pjevanja, temu, stihove, sadržaj. Svako selo ima svoj način pjevanja. Iskusan sluh narodnih pjevača prepoznaje te razlike.
Ganga se nekada pjevala u svako vrijeme, osim korizme. Sila, derneci i svatovi bili su najučestaliji povodi za izvođenje gange. Gangalo se i za vrijeme obavljanja svakodnevnih radova kao što su čupanje vune, žetva, branje i nizanje duhana te prilikom čuvanja stoke. U gangi ima stihova koji nemaju neku pjesničku i umjetničku vrijednost, ali se zato može naći i mnoštvo onih koji nose vrijedne i duboke poruke. Ganga je odraz teškoga načina života na ovom tvrdom kamenu.
Suvremena civilizacija odnosi u nepovrat mnoge vrijednosti duha. Ove pjesme spjevane iz srca ljudi svjedočanstvo su o narodu koji je u materijalnom siromaštvu težio visokim idealima duha.
O gangi smo već pisali malo detaljnije i možete pročitati:
Ganga u Imotskoj Krajni i okolici
httpv://www.youtube.com/watch?v=ZZIaP7mrXnc
