Da bi se dobila svila potrebna je suradnja leptira, drveta zvanog dud, gusjenice Bombix mori i čovjeka.
Prirodna svila se dobiva uzgojem dudovog svilca. Najviše se uzgaja u Aziji i Africi.
Vlakno prirodne svile dobiva se iz čahure ili kukona koji nastaje učahurivanjem gusjenice dudovog svilca.
Dudov svilac ima jednogodišnji životni ciklus u kojem prolazi 4 stadija.
1. stadij – drvo dud privlači leptira koji leže jaja na lišće.
2. stadij – iz jaja izlaze gusjenice koje se hrane dudovim lišćem oko pet tjedana kada potpuno narastu. Gusjenice žive oko 35 dana, a potom se začahure.
3. stadij – omatanje gusjenice vlastitim izlučivanjem dviju niti iz otvora na glavi. Oplitanjem niti oko sebe ona se začahuri u duguljasti tobolac pod nazivom kokon. Čahurenje traje 3-4 dana.
4. stadij – čovjek stupa u akciju i izlaže kokone vrućoj pari dok gusjenica u čahuri ne ugine. Nakon toga se kokoni suše. Prije njihove uporabe za proizvodnju svile stavljaju se u posude s toplom vodom u kojoj se rastvara površinski dio – lika od niti. Zatim se pristupa odmotavanju niti. Jedna čahura daje 3 – 4 sirove svilene niti duljine 700 do 900 metara, a u prosjeku je to 3500 – 4000 m svilene niti.
Svila se smatra najvrednijim prirodnim vlaknom, a u staroj Kini se plaćalo svilenim kokonima.
Svila je kraljica vlakana, a najpoznatija je indijska svila. Odjevni predmeti izrađeni od svile su udobni pri dodiru, prozračni i poželjni. Zbog visokih zahtjeva uzgoja dudovog svilca i prerade svile, ova sirovina je sve rijeđa i sve skupocjenija.
