U nas je duboko ukorijenjena proslava Prvog svibnja, praznika rada, koji zapravo ima simboličko značenje u obrani radništva, no manje je poznata i crkvena proslava spomendana Josipa Radnika, čiji je dan u kalendar crkvene i liturgijske godine papa uveo 1955. godine. No, u povijesti je često crkva radnike i sve ljude skromnih životinih uvjeta pozivala na Josipa radnika kao uzora. Uvodeći ovaj blagdan Papa Pio XII. želio je potaknuti radnike na ‘tiho i vjerno posvećivanje svagdanjega rada’.

Uz prvi svibnja u petrinjskom je kraju zabilježen običaj koji je danas posve iščezao. Tada bi naime, mladići ubirali stručkove proljetnog cvijeća, a najčešće jorgovane, tulipane i slično te njime kitili plotove i prozore kuća u kojima je djevojka koja im se sviđa. Ovo je, dakako, imponiralo i djevojkama te su se nakon prvog svibnja obično rasplamsavale ljubavne iskre, odnosno mladić i djevojka išli bi u šetnju uz pratnju roditelja, zajedno bi išli na razna proštenja te sudjelovali u poslovima na njivi.

Uz ovaj običaj vezano je i to da su se smjeli djevojkama udvarati samo momci iz istog dijela grada. Događalo se i to da su neki hrabriji momci iz drugog dijela grada dolazili djevojci, predmetu svog obožavanja u dio grada u kojem oni ne žive te joj okitili ogradu i prozore. Međutim, često su bili uhvaćeni te izvrgnuti sramoti, odnosno na leđa su im natovarene poljoprivredne alatke i praćeni su do svojih kuća uz ismijavanje i ruganje.

U Petrinji se na dan Prvi svibnja u prošlosti pjevalo ovako:

Danas je Prvi maj,
mi molimo malo fraj,
da idemo u šumicu cvijeća brati
našoj učiteljici darovati.

Hrastovica je zasigurno jedno od najpoznatijih sela u petrinjskoj okolici. I ondje se u prošlosti veselo i razigrano obilježavao Prvi svibnja, a svi običaju danas su ondje sasvim zamrli. Naime, dan uoči Prvog svibnja mladići iz sela bi se susreli i raspravljali o tome na kojem će mjestu paliti krijes. Moralo je to biti dobro mjesto, mjesto s kojeg se vidi cijela Hrastovica. Momci su se okupljali kraj poznatog izvora Bartolovca, s kojeg mnogi seljani, ali i Petrinjci i dan danas dolaze uzeti vode na piće. Kada padne noć, momci bi odlazili u obližnju šumu i ondje uzimali grane s drveća, mlade grane graba i bukve. S tim bi granama okitili izvor Bartolovac, u znak života. Kako su kitili, tako su i pjevali razne pjesme.

Od suhog granja bi, pak složili drva za krijes te oko ponoći, ususret Prvom svibnju i zapalili krijes. Uz ovo se guštala dobra rakija i vino. Kada krijes dogori, momci odlaze po selu krasti cvijeće, najčešće jorgovane i tulipane. Ovim bi cvijećem darovali i kitili djevojke koje im se sviđaju. Ukoliko bi djevojka odbila cvijeće, momak bi joj, ljutit i povrijeđen, donosio – kukuruzovinu ili koprivu.

Također, budući se pravila buka i skika, momci i djevojke uvijek bi se nekome zamjerili i zato dobili ‘jezikovu juhu’, međutim nisu ostali dužni – tada bi potajice do izvora Bartolovca odnijeli plug ili kakvu drugu alatku pa neka ih gazda ujutro, kada se probudi, traži.

Nažalost, mnogo od ovih zanimljivih i lijepih običaja prepušteno je tek sjećanju koje stare bake, a prosječnom puku mnogo su jasniji u sjećanju sljedeći stihovi pjevani Prvog svibnja:

Podignimo u vis čela,
mi heroji rada svog.
Naša zemlja bit će sretna,
da nam živi, živi rad!

The post Prvi svibnja – blagdan Josipa radnika ili Praznik rada appeared first on Narodni.NET.