Mjesto Kali na otoku Ugljanu, smješteno tek nekoliko kilometara istočnije od trajektnog pristaništa Preko, danas je dobro povezano s gradom Zadrom i ostatkom kopna. Može se reći da su mjesta na otoku Ugljanu odavno izronila iz prokletstva otočne izoliranosti koja ih je godinama i stoljećima prije izgradnje modernih plovila osuđivala na život u siromaštvu škrte dalmatinske zemlje.

Zahvaljujući tom siromaštvu otočna su se mjesta okrenula moru i njegovim plodovima, izgrađujući tako bogatu tradiciju ribarstva koja i danas određuje životne tijekove na ovom prostoru. No, dok je more ostalo važna karika života, povezivanje otoka s kopnom promijenilo je ovisnost egzistencije o škrtoj otočnoj zemlji, a samim tim i običaje stanovnika, u velikoj mjeri određene načinom života. To je jedan od razloga što stariji načini obilježavanja blagdana više ne postoje, a zamijenile su ih nove, modeme i gotovo globalisdčke proslave.

Stari običaji Kaljana, pa tako i uskrsni običaji, u velikoj su mjeri bili određeni njihovom izoliranošću i siromaštvom, pa se s novim promjenama u životu otoka nisu nikako mogli očuvati.

U vrijeme djetinjstva i mladosti moje bake, koja mi je u velikoj mjeri pomogla pri izradi ovoga rada, život u Kalima bio je uistinu bitno drugačiji. Pričajući o uskrsnim običajima svoga rodnog mjesta baka je zašla u prepričavanje događaja iz djetinjstva, atmosfere koja je vladala u to vrijeme, a napose ushićenja koje je prožimalo dane oko Uskrsa. Premda su mi se u početku činili nevažnima, nakon određenog vremena shvatila sam da su popratni elementi važni za razumijevanje događaja o kojima priča, zapravo osnova iz koje su izrastali razni načini proslave Uskrsa.

Veliki tjedan bio je čitav obilježen blagdanskim duhom koji se budio Cvjetnicom i nije nestajao sve do kraja tjedna, tj. do Uskrsa. Cvjetnica se nije kao u nekim drugim mjestima obilježavala umivanjem u cvijeću, nego je započinjala odlaskom na misu s granama maslina posebno pripremljenima za tu prigodu. U Kalima je, naime, bio prisutan otočni običaj pletenja maslina i njihova sastavljanja u križ na čijem su se presjecištu umetali cvjetovi ciklama, u ovom mjestu poznatije pod imenom ruminka. Nastavak Velikog tjedna obilježen je nemrsom, a u petak i postom. Velikim četvrtkom započinje razdoblje posebno svečane atmosfere. Na taj su se dan vezivala zvona crkve pa ona u trodnevnom razdoblju od četvrtka do subote nisu zvonila. Umjesto zvona početak svete mise u četvrtak, službu Velikog petaka i subotu najavljivala je velika grupa djece, njih pedeset do sto, koja je prolazila tri puta oko mjesta i stvarala buku tzv. krčalima, drvenim “glazbalima” ručne izrade, sastavljenim od nazubljenog koluta koji se okreće i drvene letvice postavljene tako da udara o zupce koluta i proizvodi karakteristično klaparanje. Djeca iz mjesta kretala su se u velikim skupinama i proizvodila nevjerojatno glasan zvuk koji je uistinu dostojno zamjenjivao zvuk zvona i pozivao mještane na misu, a završetak svakog kruga bio je obilježen prigodnom pjesmicom:

Muži žene kokoše pečene

Hote dica kod svetog Lovrica

Ovo je prvi

 

Crkveni obredi Velikog Četvrtka i Velikog petka slični su onima iz drugih hrvatskih mijesta i gradova primjerice obred  pranja nogu dvanaestorici izabranih na Veliki Četvrtak ili svečana procesi ja oko crkve s feralima u večernjim satima Velikog petka.

Subota je obilježena pravljenjem pogana i na čiji se kraj umetalo jaje. Običaj bojenja jaja u mnogim domaćinstvima nije ni postojao jer je siromaštvo uvjetovalo nedostatak ove namirnice, ali bogatije su obitelji bojale jaja uz pomoć crvenog luka (kapule). Siromaštvo je, također, uvjetovalo oskudan popis jela koja su se nosila na blagoslov u nedjeljno jutro, Moja baka prisjeća kako su u njenoj obitelji, ali i u mnogim drugim obiteljima sličnog životnog standarda, na blagoslov odnošene jedino pogače, dok se meso, jaja, sol, mladi luk i druge namirnice, zbog nedostatka zaliha ili običaja nisu blagoslivljale« Uskrsno je jutro započinjalo đoručkovanjem blagoslovljene pogače koju je ranom zorom na blagoslov odnijelo najčešće najmanje žensko dijete ili majka. Nakon toga slijedio je. odlazak na misu te svečani ručak, najobilniji u siromašnoj godini.

Uskrsno je popodne bilo prožeto vrhuncem blagdanskog uzbuđenja i obilježavalo ga je međusobno druženje starih i mladih mještana. No, dok su stariji uživali u čestitanju najvažnijeg kršćanskoga blagdana, djeca i mladi zabavljali su se maštovitim narodnim igrama. Na nekoj Široj kali ili većem prostoru nalik na trg palila se od smilja i suhog drva uskrsna vatra, koleda, koju hrabriji momci i djevojke preskaču u želji za Ženidbom, odnosno udajom, Završetkom uskrsnog tjedna i samog Uskrsa u Kalima su završavali i svi običaji vezani uz ovaj blagdan. Postupno se gasilo uzbuđenje svečarskog ugođaja i otočani su se vraćali svom svakodnevnom mukotrpnom životu.

Na temelju pričanja svoje bake, poglavito iz, ushita kojim i danas govori i danima Uskrsa, mogu zaključiti da su narodni običaji ne samo definirane Činjenice pučkog života, nego i odraz duha jednog vremena. Gubitkom toga duha, one radosti koja je pratila svaki pa i najmanji ritual, gube se i istinski narodni običaji. Mi, stanovnici modernog doba, u proučavanje običaja trebamo krenuti od cjeline života ljudi koji te običaje njeguju ili su ih njegovali, te ćemo u tom slučaju otkriti brojne istine ne samo prošlosti naših predaka, nego i vlastite sadašnjosti i budućnosti.

Tradicionalni Uskrsni običaji na otoku Ugljanu

Teks napisala: Martina Vidaić

The post Uskrs i Uskrsni običaji na otoku Ugljanu i okolici appeared first on Narodni.NET.

Otok Iž jedan je od otoka zadarskog arhipelaga. Površinom relativno velik, a brojem stanovnika jako oskudan. Svega je dvjestotinjak starosjedilaca koji tijekom cijele godine tu žive te nebrojeno turista koji tijekom ljeta dolaze. Otok je to velike tradicije pa tako i zapamćenih uskrsnih običaja koji se dugi niz stoljeća prenose s koljena na koljeno.

Uskrs je najvažniji i najveći kršćanski blagdan. Na Uskrs slavimo središnji događaj kršćanstva – Kristovo uskrsnuće.

Ovdje vjernici, ili oni koji tek drže do običaja, uzeli su i ove godine u ruke vrećice s bojama i bacili se na posao bojenja jaja – na radost najmlađih ukućana Uskrs su dočekali košaricama punih crvenih, zelenih i žutih pisanica. Pisanice su oslikana jaja. Davnih dana, dok nije bilo umjetnih boja za jaja, ljudi su koristili boje što su ih našli u prirodi. Najčešća je bila crvena, dobivena od ljuske luka ili crvenog radiča. Pisanica je središnji simbol Uskrsa. Nije, dakako, riječ o bojanju jaja,

narod je umjetnost slikanja pisanica pretvorio u pravu umjetnost Tankim raskoljenim drvcem umočenim u rastopljeni vosak, šaraju se pisanice, a druga tehnika je struganje. Tako nastaju zadivljujući ornamenti, ukrasi, šare. Na ovom predivnom otoku pisanica je dar, često je poklanja djevojka momku, pa nije čudo da su na pisanici nacrtana i dva goluba i slični sentimentalni oblici. Najnoviji motiv je zec.

Blagoslov jela stara je crkvena i pučka tradicija našega naroda. Na Veliku subotu ili rano ujutro na sam Uskrs prema crkvi hitaju svi mještani koji u svojim košarama nose jelo: jaja, kruh, pecivo, šunku. Nose jelo na uskršnji blagoslov. Kao i u svim drugim prilikama i tu ima pretjerivanja: neki se trude pokazati sve što imaju pa jedva nose košare, teže od njih samih. Drugi pak, nose košarice u koje stane tek po jedna pisanica. Ipak, svima je stalo do toga da za uskrsni doručak imaju blagoslovljeno jelo. Davnih dana se govorilo među starijim ljudima kako je grijeh i samo mirisanje blagoslovljena jela prije Uskrsa, a kamoli da ga se jede. Čak se smatralo da takvo jelo ne smije okusiti onaj tko nije bio na ispovijedi. Jedan od vrlo starih običaja je izrada klepetaljki i čagrtaljki koje izgledaju ovako: na kraj oko 30 cm duge daske širine police za knjige privezuju se metalne pločice koje viseći o rubu, podizanjem i spuštanjem klepetaljke proizvode jak zvuk. Ovaj se običaj njegovao od davnina, ali ga stanovnici Velog Iža ni danas nisu zaboravili. Naime, kako se nekada vjerovalo da se vino u tijelu pretvara u krv, jača i ozdravljuje, za Uskrs je bilo poželjno popiti ga što više i okrijepiti se što bolje. Na blagdanskom se stolu zato vina nalazilo u izobilju, a pilo se, naravno, bez vode.

Stari ljudi kažu da Uskrs „oslobađa“ čovjeka iz smrti kao što jaje simbolizira rađanje, stvaranje živog iz neživog. Da bismo tu klicu života doista „preuzeli”, jaje valja pojesti. A kako bismo cijele godine bili vitalni i zdravi, na Cvjetnu će nedjelju vjernici pohrliti u crkvu, da blagoslove grančice masline. Ovdje postoji običaj umivanja na Veliku subotu: u lavor vode stave se ljubičice, cvijeće da bi nam lice bilo svježe

i lijepo. Pletenje grančica je također jedan od običaja Velog Iža. Posto palme nisu uobičajene, u tu svrhu najčešće koriste grančice masline ili ružmarina te cvijeće. Ukrašavale su se križem ili vijencem načinjenim od ukrasnih vrpca i cvijeća, a ova se vještina cijenila toliko da se jedna takva okićena grana razmjenjivala za svečani uskrsni kruh i 20 raznobojnih jaja.

Uskrsna jaja i Uskrsna tradicija na otocima

Zahvale za tekst: Tina Baraka

The post Običaji i Uskrsna tradicija na Velom Ižu appeared first on Narodni.NET.

” Spomeni se čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti.”

Poseban osjećaj približavanja Uskrsa osjeti se već četrnaest dana prije blagdana. Ta se nedjelja zove Glušnica (Gluha nedjelja), i tog su se dana u crkvi pokrivale svete slike, raspela i dr… što je bila priprema za skorašnji blagdan muke i smrti Isusa Krista.

Sljedeća nedjelja je Cvjetnica. Tada se u crkvu nose maslinove grančice na blagoslov,  pjeva se Muka Gospodinova, što je poseban doživljaj jer ju pjeva zbor. Cvjetnicom je počinjao Veliki tjedan, u kojem se u ponedjeljak i utorak nije održavala posebna služba Božja, već kao i u obične dane.

Na Veliku srijedu misa se govorila uvečer. Pjevala se Muka Gospodinova. Nakon toga počeo bi baraban, udaranje štapovima i šibama po klupama i po podu. šibom o oltar prvi bi udario župnik, a potom bi ga slijedili svi nazočni. Taj je običaj u narodu značio da treba udariti razbojnika Barabu, a ne Isusa, zbog čega se vjerojatno tako i zove.

U davna vremena se služba Božja na Veliki četvrtak održavala i prijepodne i poslijepodne. Prijepodne su na Slavu Vičnju (Slava Bogu na visini…) zvonila zvona, nakon čega su ih zavezali i više se nije zvonilo do Slave vičnje na Veliku (Krsnu) subotu. Toga bi dana na sv. misi bilo nazočno dvanaest ljudi, što je simboliziralo dvanaest apostola, a svećenik bi im prao noge, kao što je i Isus činio apostolima. Na toj sv. misi svećenik bi prenio posvećene hostije i sveto Otajstvo u Božji grob postavljen za tu priliku na oltaru Srca Isusova. Puk bi pritom pjevao napjev: “Usta moja otpjevajte.”

Božji grob su mladići čuvali dvadeset i četiri sata, i to s puškama na ramenu. Kako su zvona bila zavezana, umjesto zvonjenja se “škrgoćalo” (klepetalo). Djeca bi obično išla kroz mjesto i “škrgoćanjem” pozivala ljude na u crkvu. Ljudi su se pozivali na poseban način kao npr. “prva volta na misu, druga volta na misu, treća volta na misu.” “Skrgoćale” su bile različitih veličina i proizvodile su najraznovrsnije zvukove, a oduvijek su najbolje i najveće bile crkvene “škrgoćale.”

Veliki petak je poseban dan za svakog vjernika. Dan strogog posta i nemrsa. Obično se jede samo riba i pije se vino. Na Veliki petak služba u crkvi bila je posebna – pjeva se Muka po Ivanu. Nakon toga svećenik bi otkrio križ, a vjernici su pjevali: “Evo drvo križa na kojem je spas svijeta visio.” Ljudi su klečeći puzali (lizili) od ulaza u crkvu do oltara, gdje bi svatko poljubio raspelo. Klanjajući se križu, vjernici su pjevali :”Puče moj, što učinih tebi ili u čemu ožalostih tebe? Odgovori meni.” Nakon završetka službe počinjala je procesija. Na čelu procesijske povorke nošen je veliki križ, iza njega išli su muškarci, za njima svećenik koji je nosio sveto Otajstvo i pjevao. Na kraju procesije išle su žene. Ljudi u procesiji brojnim su starinskim svjetiljkama osvjetljavali put. Prozori kuća, zidovi, terase i ulazna vrata pokraj kojih je procesija prolazila bili su osvijetljeni mnogim svijećama, luminima ili vatrama od pepela i petroleja. Nakon procesije u crkvi se pjevao “Gospin plač”.

Na veliku ili Krsnu subotu pred crkvenim se vratima naložila vatra . Na njoj bi se upalila uskrsna svijeća u koju je svećenik utisnuo pet grumena blagoslovljenog tamjana i čitao dvanaest proročanstava. Ljudi su stajali, okupljeni pred crkvenim vratima, držeći u rukama upaljene svijeće. Nakon blagoslova vatre svećenik bi blagoslovio vodu što je za tu priliku, u posebnom “maštelu” (vjedru), donesena na sredinu crkve. Nakon blagoslova ta je krsna voda odnesena u škropionicu kod ulaza u crkvu, koja je bila prazna još od Velikog četvrtka. Iz toga su ljudi uzimali posvećenu vodu i nosili je kući za blagoslov domova i ukućana. Nakon blagoslova vode blagoslivljala se voda za krštenje. U trenutku kad se u crkvi zapjeva: “Slava Bogu na visini “odvežu” se zvona i zvonjavom se naviješta Isusovo uskrsnuće. Na Veliku subotu je i blagoslov hrane. Zene bi ujutro marljivo poranile da bi ispekle “turte” i “kolube”, posebne slatke kruščiće, te obojale jaja prirodnim bojama, najčešće korom kapule. Svaka se kućanica pritom trudila da joj “turte” i “kolube” izgledaju lijepo. Osim njih na blagoslov se nosio kruh, vino, sol, kuhana jaja, mlada kapula i drugo. U prijašnjim vremenima, kada su se stanovnici Ražanca bavili uzgojem stoke, na blagoslov se nosila i janjetina.

Na Uskrs je cijelo selo osobito veselo. Sveta misa je posebne svečana, a za ručak se jelo samo ono najbolje. Nakon mise obično se plesalo poznato ražanačko kolo u kojem je igralo i staro i mlado.

https://www.youtube.com/watch?v=Fkj6FX2RdyI

Tekst napisala : Ana Valjin

The post Tradicija i Uskršnji običaji općine Ražanac appeared first on Narodni.NET.

Na Veliki petak procesija kroz mjesto kanta Muku gorku Gospodinovu. U petak i subotu čuva se Isusov grob. Jaja se bojaju na tradicionalan način, u kuhanoj ljusci od crvenog luka ili kuhanom vinu. Blagosivljaju se na Veliku subotu, a jedu se u uskrsno jutro, prije polaska na misu.

Zmijavci, mjesto u Imotskoj krajini, smješteno je uz jugozapadni rub Imotskog polja u Dalmatinskoj zagori, svega nekoliko kilometara zračne linije udaljeno od mora, u zaleđu Biokova. Zmijavci, kao i ostala mjesta, imaju svoju povijest, tradiciju i običaje.

Veliki tjedan započinje Cvjetnicom. Cvjetnicu slavimo kao spomen na dan kada je Isus ulazio u Jeruzalem te bio posipan cvijećem od mnoštva ljudi koji su ga dočekivali s palminim i maslinovim grančicama. Po priči moje bake na Cvjetnicu se umiva u cvijeću. Cvijeće se preko noći stavi u vodu i u toj vodi noću se kupaju anđeli. To cvijeće su pretežno mirisne ljubice, simbol nježnosti i skromnosti. Na Cvjetnicu se slavi sv. misa na koju se ide s maslinovim, palminim i lovorovim grančicama koje se ludu blugosiivljuju. Ide se u procesiji i pjeva Muka, Blagoslovljene grunčice narod zove jelice. U prijašnju vremena, kada bi bilo nevrijeme, ljudi bi jelice iznosili u dvorišta ili pred kućni prag te bi ih zapalili, vjerujući da će zaustavili glad.

Veliki četvrtak je dan posta i molitve. Slavi se sv. misa sa „Slavom“, zvona zvone, a iza „Slave“ utihnu i ne zvone do 23 sata na Veliku (Bilu) subotu. Svećenik pere noge dvanaestorici ministranata, kao što je Isus na posljednjoj večeri prao noge dvanaestorici apostola. Poslije sv. mise pjeva se „Gospin plač“. Na Veliki Četvrtak običaj je jesti zelje, kao sjećanje na posljednju Isusovu večeru na kojoj su jeli gorko zelje.

Prijašnjih godina molilo se:

 „Dušice grišna

Budi u viri kripna

Kada budeš putovala

Dugin putim

Tisnim klancim

Pitat će te duh nečisti

Je si l moja il Božija

A ti njemu odgovori

Nisam tvoja neg Božija

Kada sam bila na onome svitu

Na Božijem cvitu

Ja sam govorila

Na blag danak

Na Veliki četvrtak

Sto križića

Sto Ješusa

Sto amena

Sto se puta prekrstila

U ime Oca i Sina I Duha svetoga“

Na Veliki petak cijelo mjesto utihne zbog sjećanja na muku Gospodnju, Taj dan je strog post i nemrs, a većina posti o kruhu i vodi. Kroz mjesto se ide za križem i kanta se Muka gorka Gospodinova. Toga dana peče se pogača (kruh bez kvasca) i pije se crno vino, uz geslo „Koliko tog dana popiješ, toliko krvi dobiješ“ U svim imotskim župama prije je bio običaj da se na Veliki petak i Veliku subotu čuva Gospodinov grob. Taj običaj zove se kvarantore, četrdesetosatno klanjanje.

Više o crnom vinu za Veliki petak

Za Veliku subotu uvriježio se naziv Bila subota. Riječ „bila“ u starohrvatskom jeziku znači velika, i to se u narodu održalo do danas, Tog dana jaja se nose na blagoslov u crkvu, a uz jaja se nose i druga jela, pogače, sirnice. Na Veliku subotu bojaju se jaja – pisanice

Bojanje jaja je na tradicionalan način – Jaja se bojaju u kuhanoj ljusci od crvenog luka ili u kuhanom crvenom vinu gdje dobivaju kristalnu ljubičastu boju.

Više o tradicionalnom ukrašavanju jaja.

Na Veliku subotu Također je post, U 11 sati oglase se zvona, zvoni „Glorija“.

Prije je bio običaj da se svatko tko ima priliku umije dok zvoni, a kad zvono prestane više se ne umiva. Oni koji bi se tada našli u polju, dok zvono zvoni zaustave rad i iz žbanja se umiju vodom. Na Veliku subotu slavi se vazmeno bdijenje, misa uskrsnuća Gospodnjega.

Na uskrsno jutro, prije polaska na misu, jede se blagoslov, tj, blagoslovljena jaja. Slavi se svečana sv, misa uskrsnuća Gospodnjega, Običaj je da se na Uskrs krste djeca.

Uskrsni ponedjeljak je znak produženog Uskrsa, odnosno to je duhovni ponedjeljak kojim se opečaćuje jačina Uskrsa.

Autor teksta: Barbara Milas

The post Uskršnji običaji Imotske krajne – običaji kroz Veliki tjedan u Zmijavcima – appeared first on Narodni.NET.

Jaja su se bojila uz pomoć prirodnih tvari: crvenog luka i koprive, a šarala istopljenim voskom; u novije vrijeme se boje kupljenim umjetnim bojama i šaraju posebnim kiselinama.

Više o bojanju jaja prirodnim bojama

Od ranih kršćanskih vremena tu noć nazivamo „noć bdijenja“. Veliki svetac katoličke crkve, Sveti Augustin, je ovo bdijenje nazivao “majkom svih bdijenja“ (lat. vigilija). U ovoj se noći liturgijski proslavlja cjelokupna povijest našega spasenja.

Tradicionalni običaji na Veliku subotu

Na Veliku subotu u crkvi su se blagoslivljale i uskrsne svijeće, a negdje bi se kod zvonika ranim jutrom naložila velika vatra ili oganj koji bi se zapalio kresivom. Žene bi uzimale komade tinjajućih zbica ili cipanica sa vatre koju bi svećenik blagoslovio i nosile ih kući kako bi zapalile vatru na kućnom kominu. Goreće drvo se do kuće ne bi smjelo ugasiti, jer se vjerovalo kako je to «velika nesrića za cilu godinu». Djeca bi komade izgorenog tinjajućeg drva stavljala u važe i također ih nosila na kućni komin, na kojem će se uskoro početi pripremati uskršnje jelo.

Uskrsni krijes (vatra)

Na sredinu crkve postavljala se velika posuda (kršćenica), a narod bi u blagoslovljenoj vodi prao lice i ruke, jer se i danas vjeruje kako voda štiti od zla i uroka, te obnavlja duhovno i tjelesno zdravlje. Svi prisutni nosili su blagoslovljenu vodu kući kako bi ih tijekom godine štitila od bolesti i ostalih zala i nevolja.

Prema riječima starijih, trvenice su dobile naziv po tome što tijesto od kojeg se izrađuju treba dobro umijesiti ili utrti. Žene su ustajale i po nekoliko puta preko noći kako bi premijesile tijesto od kojeg bi ujutro oblikovale kugle, na čijem bi vrhu napravile tri reza, što je znak Svetog trojstva. Zatim je sirnice trebalo premazati tučenim jajem i posuti krupnim šećerom, koji se prije nabavljao u velikim glavama, a one su se razbijale u manje komade.

Prema proučavanju nekih povjesničara, pretpostavlja se kako sirnica predstavlja simbol muke jer podsjeća na spužvu kojom su Kristu vlažene usne tijekom posljednjih sati njegovog života.

Sirnica bez sira?

Česta su pitanja zašto uskršnje pecivo nosi naziv sirnica, kad u njoj nema sira. Prema riječima nekim pričana, početkom 20. stoljeća se za Uskrs peklo pecivo u koje se zabadalo po pet komadića starog sira, što je predstavljalo pet Isusovih rana, a pecivo se zavalo «sirčenica». Nakon što su se ti kruhovi sa komadićima sira prestali mijesiti i peći, naziv sirnica ustalio se za današnje uskršnje pecivo.
Bio je običaj ženskoj djeci peći pecivo pod nazivom «guska» ili «lučica» koje ima oblik pletenice, a u sredinu peciva stavljano je jaje. Prema vjerovanju, djevojčicama je ovo pecivo bio poticaj da postanu što bolje žene i majke, što je u starija vremena bilo osnovno i jedino žensko zvanje.
Muškoj djeci pekli su se kolači, odnosno tijesto u obliku kruga u koje je također stavljano jaje, a preko jaja se izrađivao križ od komadića tijesta. Osim kolača, dječaci su bili darivani i pecivom u obliku luka sa strelicom, a pecivo ih je svojom simbolikom trebalo potaknuti na junaštvo i muževnost.
Na kominima se na Veliku subotu pekao i veliki kruh od bijelog brašna, odnosno «popovnica», koji bi se na Uskrs darovao župniku.

Nošenje jaja na blagoslov

Jaja su se na blagoslov nosila neobojana.

Jaja su se počela bojati pred Drugi svjetski rat, a do tada su se na blagoslov nosila neobojana. Kada se počelo sa bojanjem, za bojanje su se koristile prirodne boje koje su se dobivale kuhanjem jaja sa peršinom i zeljem, od čega se dobivala zelena boja; kuhanjem jaja sa listovima crvene kapule poprimala su crvenu boju itd. Ovdje možete pogledati opširnije.

Vjeruje se kako je jaje simbol uskrsnuća, te da donosi sreću i zaštitu od zla. Ljuske uskrsnih jaja stariji nisu bacali, nego su ih spaljivali u vatri ili nosili u polja i stavljali u redine.

Poznata je i dječja igra sa jajima

Tuklo bi se jaje o jaje, a čije bi bilo natučeno, morao ga je dati pobjedniku, odnosno onome čije bi skuhano jaje ostalo neoštećeno.

The post Velika subota – Tradicija i običaji za Veliku subotu appeared first on Narodni.NET.

Većina prirodnih boja koristi se tako što odabrane namirnice treba kuhati zajedno sa jajima i ostaviti da se sve zajedno ohladi. Što jaja budu duže u obojenoj tekućini, to će boja biti intenzivnija ali neće dostići intenzitet kupovnih boja. U tome i nije stvar, zar ne…

Evo zanimljivih prijedloga za…

Bojanje jaja, stari kućni recepti

Ako želite da jaja obojite u žuto možete da sa jajima skuhate koru limuna, naranče. U vodu za kuhanje jaja možete dodati mljeveni kumin ili jaja skuhati u čaju od kamilice.

Za narančasto obojena jaja ljuske crnog luka ili mrkvu skuhajte zajedno sa jajima, u vodu za kuhanje jaja dodajte čili-prah ili mljevenom crvenom paprikom obojite vodu za kuhanje jaja.

Za crveno obojena jaja zajedno sa jajima skuhajte ljuske ljubičastog luka ili jaja obojite sokom od šipka.

Za ružičastu boju, jaja možete kuhati sa ciklom, sokom od brusnica ili sokom od grožđa.

Za plavo obojena jaja listove ljubičastog kupusa kuhajte zajedno s jajima ili jaja obojte sokom crnog grožđa.

Ako biste jaja željeli obojiti u zeleno možete jednostavno listove svežeg špinata skuhati zajedno sa jajima.

Ukoliko želite da jaja budu smeđe boje, vodi za kuhanje jaja dodajte jaku tursku ili instant kavu, ljuske oraha skuvajte zajedno s jajima ili crni čaj dodajte u vodu za kuhanje jaja.

Jednostavno bojanje jaja s korom crvenog luka

Za najbolje rezultate skupljajte ljuskice pravog crvenog luka. Može poslužiti i onaj ljubičasti, ali boja jaja će biti plava i pomalo prljava. Umjesto ljuskica luka mogu se koristiti i druge namirnice – primjerice kopriva ili špinat za zelena jaja,  cikla za crvena jaja, zeleni čaj za žuta jaja. No, naši stari uvijek su koristili baš ljusku luka, a i ona daje najintenzivniju boju kojoj je teško odoljeti. Ono što je prednost ove tehnika jest činjenica da je posve prirodna i kasnije  jaja možete bez problema pojesti, što s umjetnim bojama nikako nije slučaj.

ŠTO ĆE VAM TREBATI?

1. Što više ljuskica crvenog luka
2. Stare hulahopke izrezane na komade
3. Špaga ili konac
4. Travke i cvjetići
5. Voda

1.KORAK

Na jaja pritisnite travke, listiće i cvjetiće. Uberite što ljepše primjerke i raširite listove i latice da lijepo prianjaju uz ljusku jajeta. Što ih ljepše namjestite, to će kasnije otisak biti ljepši. Pozor – dok ovo radite, pazite da ne stisnete jaje prejako, kako ne bi napuklo ili puknulo.

2.KORAK

Uzmite komade hulahopki i pažljivo obložite jaja i biljke te na kraju zavežite špagom ili koncem. Hulahopku napnite i zategnite te tom prilikom također pazite da vam se travke ne zgužvaju ispod čarape. Ako je potrebno, sve maknite pa krenite iz početka dok sve ne sjedne na svoje mjesto.

3.KORAK

Ovakva jaja u hulahopki složite između ljuskica luka. Pripazite da su ljuske i ispod i iznad jaja kako bi se što ujednačenije obojala. Kuhajte oko 10 minuta. Nemojte prekuhati kako jaja ne bi popucala, ali nemojte ih ni prekratko kuhati jer bi se brzo mogla pokvariti.

4.KORAK

Kada su kuhana, jaja ostavite u ljuskicama luka neka se ohlade, najbolje preko noći. Potom odstranite hulahopke i travke, a ispod će vas čekati lijepo iznenađenje – otisci biljaka. Za kraj jaja se mogu premazati komadićem vate umočene u ulje, kako bi se lijepo sjajila. I to je to!

The post Bojanje jaja tradicionalnim prirodnim metodama appeared first on Narodni.NET.

Nadomak smo Uskrsu, a to znači da je korizma pri kraju i ulazimo u Veliki tjedan. Veliki ili Sveti tjedan posljednji je tjedan korizme i počinje Cvjetnom nedjeljom ili Cvjetnicom (Palmina nedjelja). Ime je došlo u spomen trijumfalnog ulaska Židova u Jeruzalem kada su ljudi u povorci koja je ulazila u grad imali vezane grančice palme oko nogu.

Neki hrvatski jezikoslovci riječ Uskrs povezuju s glagolom krsnuti u značenju “oživjeti, dići se”.

    Simboli Uskrsa

Simboli Uskrsa simboli su buđenja proljeća. Jaja i zec, danas nerazdvojivo povezani s proslavom Uskrsa, simbol su rađanja i kruga života kod mnogih pretkršćanskih religija. Čini se da je i običaj ukrašavanja jaja u Slavena stariji od kršćanstva, kao i nastale kršćanske legende. Jedna legenda kaže da je Marija, majka Isusova rimskim vojnicima pod križem dala jaja da bi bili manje okrutni spram njezina sina. Plakala je pritom, pa su njezine suze ostavile na ljuskama točke sjajnih boja. Druga legenda kaže da je druga Marija, iz Magdale ponijela na Isusov grob košaricu jaja, ali kad je stigla tamo i doznala da je Isus uskrsnuo, dotad bijele ljuske na jajima poprimile su od radosti dugine boje.

Jaja, mala i velika, od plastičnih do čokoladnih, umotana  u raznobojne staniole i ukrašena vrpcama u nekoj jarkoj boji preplavljuju uoči Uskrsa zapadni svijet. Naravno ta su jaja uglavnom od čokolade. Dakako, nije “štos” samo u čokoladi. Mnogo je važniji mamac iznenađenja koji se krije u jajetu. Mogu to biti različite igračke, od onih najmanjih, zbog kojih se čuveno Kinder jaje uspješno prodaje cijelu godinu bez obzira na Uskrs. Sve to golica dječju maštu pa je i to jedan od razloga fenomena komercijalnog Uskrsa kakav viri s naših polica.

Nekad i danas

Iako se Uskrs, kao uostalom ni ostali kršćanski blagdani, nije uspio othrvati komercijalizaciji, ipak je njegovo svetkovanje više vezano uz crkvu i slavi se u krugu obitelji. U našim krajevima uz Uskrs su vezani različiti običaji, a većina njih održala se do danas.

Među njima je i običaj posvete grančica te umivanje u proljetnom cvijeću na Cvjetnicu.

Dan uoči Cvjetnice u polju ili ispred kuće bere se proljetno cvijeće, obično ljubičice i jagorčevina koje se stavlja u lavor ili neku drugu posudu te se s tim ubranim cvijećem u nedjelju ujutro umivaju svi ukućani. Ovom običaju uvijek su se najviše radovala djeca i mlade djevojke.

Na Cvjetnu nedjelju najznakovitije je ipak posvećivanje grančica. U našem kraju najčešće se posvećuju grančice crnogorice i to od jelke, koja na završetku svojih grana ima najtipičnije simetrične križiće. Ove bi se grančice posvetile pod svetom misom u crkvi i kao posebne svetinje čuvale po obiteljskim domovima, ponegdje zadjevene ispod krova kuće… Takva grančica obično se naziva “sveta jelica”, a kod nas postoji uvjerenje, da ove posvećene grančice s molitvom ukućana čuvaju dom, obitelji i posjed od svakog zla.

U stara vremena uzorak “svete jelice”  mogao se vidjeti i po zasijanim parcelama te oko obiteljskih kuća. Na njima bi poboli običan štap, koji bi rascijepili pri vrhu i u taj procijep zataknuli grančicu “jelice” u obliku križića. Ovaj se znamen stavlja s vjerom, da čuva posijanu pšenicu i inače svaki usjev od vremenskih nepogoda, korova i svega ostaloga što bi moglo naškoditi usjevu ili obiteljskom domu. Kako je uzoranih njiva sve manje, tako nestaje ovaj stari običaj.

U Velikom tjednu čistile su se kuće i gospodarstva, ali je vrijedila zabrana svih radova ne zemlji i polju, posebno na Veliki petak.

Također na Veliku subotu, neko i ranije,  ukrašavala su se jaja – izrađivale pisanice. Pisati je staroslavenska riječ koja znači i slikati pa su pisanice – oslikana jaja. Nekada nije bilo umjetnih boja za jaja, pa su ljudi na selu upotrebljavali boje koje su pronašli u prirodi. Najčešća boja bila je crvena dobivena od korijena cikle, ljuske luka ili crvenog radiča. Crne su pisanice bojili bobicama bazge, duda ili s čađi, a od kore hrasta dobili su lijepu crno – smeđu boju. Od korijena koprive, špinata ili poriluka dobili su zelenu boju. Nažalost, već početkom prošlog stoljeća za bojenje jaja upotrebljavaju se umjetne boje.

Na Uskrs,  na ranojutarnju misu, nosila se hrana u košarama prekrivena vezenim ubrusima u crkvu na posvećenje. Poslije mise slijedilo je tradicionalno natjecanje u tucanju jaja. Danima su trajale pripreme, izbor jaja, pokušaj prevare sa drvenim jajetom i slično. Pobjednici su se pamtili. Djeca, a i stariji, kretali su od kuće do kuće da bi se ”potukli”, da se vidi tko zna bolje izabrati i čije je jače. Djeca bi dobijala jaje na poklon od domaćice, a nerijetko su se vračali punih džepova i maramica. Ljubitelji ovog starog uskrsnog običaja doći će na svoje i ove godine. Natjecanje će se održati daleko od rodnog kraja, u Stockholmu, u Švedskoj,  ali u mislima na Zornicu na Taračin Dolu, a stari običaj ne zaboravljaju Čemernjaci ni u Kninu, Zagrebu, Njemačkoj, Canadi, Australiji.. .

Uskrs, drevna proslava proljeća ima korijene mnogo dublje nego ijedna vjera i kultura. Kršćani ga doživljavaju kao središnji događaj povijesti spasenja i kao navještaj vlastitoga uskrsnuća. Proljeće i Uskrs zauvijek će ostati neraskidivo vezani i u njihovu dolasku svi osjećamo novu snagu, novu nadu, vjeru i početak novog proljeća vlastitog života. Svako proljeće podsjeća nas da uvijek iznova imamo priliku ostvariti svoje snove kada hladna zima prođe. Proljeće je poruka zdravlja, humanosti i plemenitosti.

Tekst preuzet sa: Taracin-do.com

The post Narodni Uskršnji običaji appeared first on Narodni.NET.

Donosimo vam jednostavni recept kojim možete ukrasiti jaje i biti sigurni da se neće moći pokvariti i kojeg ćete imati svake godine među novim ukrašenim jajima.

Za početak jaje moramo ispuhati tj. koristimo samo ljusku jajeta.

Jaje sat vremena prije nego što ćete ga puhati, izvadite iz hladionika, kako bi se zagrijalo do sobne temperature. Iglom načinite rupu na tupom dijelu jajeta, zatim je proširite pažljivo bockajući iglom unaokolo i lomeći male dijelove ljuske. Potom iglom načinite mali otvor i na drugom kraju jajeta. Obje rupice prekrijte palcem i kažiprstom i dobro protresite jaje, kako bi se razmutili žutanjak i bjelanjak. Stavite vrh jajeta na usta i nježno pušite u manju rupu kako biste ispraznili sadržaj jajeta u neku posudu.

Pažljivo operite jaje u mlakoj vodi i deterdžentu i stavite ga u staru kutiju za jaja da se osuši. Kad je sasvim suho, pripravno je za ukrašavanje i bojenje.

Da biste ga lakše držali, za vrijeme ukrašavanja, provucite kroz rupicu slamčicu, drvce za roštilj ili čačkalicu.

Da biste takvo jaje mogli negdje objesiti, zavežite koncem komadić drvca ili šibice, a konac provucite kroz obje rupice. Drvce će se zaglaviti poprijeko i čvrsto će držati konac. Ovo možete riješiti i tako da kroz probušeno jaje provučete konac na kojemu je zavezan gumb. Gumb će tada ostati s vanjske strane jajeta.

Pazite ovakvo jaje može trajati godinama, ali s obzirom da koristimo samo ljusku jajeta ono je veoma osjetljivo i krhko!

Ispuhivanje i ukrašavanje jaja

Ukrasna ispuhana jaja

The post Ukrašavanje i ispuhivanje uskrsnih jaja appeared first on Narodni.NET.

I u hrvatskoj je uskrsnoj tradiciji bojenje jaja, odnosno pisanica. Dok nije bilo umjetnih boja za jaja, koristile su se boje koje se mogu naći u prirodi – ljuska crvenog luka, cikla, razne bobice, špinat, kopriva, a danas je ta tradicija sve rjeđa. Posebna je tehnika ukrašavanja pisanica, osim šaranja voskom i ukrašavanja biljkama, bilo i ukrašavanje slamom. Jaja bi se omatala slamkama da se dobiju razni oblici ili bi se slamke razrezale i lijepile na jaja tvoreći raznolike ukrase.

Pisanice su simbol života, ali i tradicionalan dar, posebno među zaljubljenima, pa u Međugorju postoji izreka „ovo se jaje za poljubac daje“. Djevojke bi u Podravini pisanice koje su dobile na dar ponosno stavljale na prozore, dok bi u Dubrovniku djevojke zaručnicima darivale jaja, a budućoj svekrvi ispekle bi pletenicu od tijesta.

U nekim krajevima Hrvatske postoji običaj umivanja laticama cvijeća, najčešće ljubice, negdje na Cvjetnicu, a negdje na Veliku subotu. U sjevernozapadnoj se Hrvatskoj na Veliku subotu prije bdijenja često pale uskrsni krijesovi, tzv. vuzmenke. Vatru ispred crkava pripremaju vjernici, a pale je kresanjem kamena o kamen. Kad se vatra zapali, vjernici potpaljuju komade drveta i na taj način prenose blagoslovljenu vatru kućama.

Jedan od vrlo starih običaja uz more je običaj izrade klepetaljki i čegrtaljki, najrašireniji u središnjoj Dalmaciji i Konavlima. Naprave se razlikuju od kraja do kraja, a na otoku Krku izgledaju ovako: na kraj oko 30 cm duge drvene daske širine police za knjige privezuju se metalne pločice koje, viseći o rubu, podizanjem i spuštanjem klepetaljke proizvode jak zvuk. U drugim su krajevima klepetaljke izrađivali tako da bi na kraj drvene daske montirali mali kotač koji je bio povezan s metalnim zupcima i udaraljkama koje bi se prilikom vožnje vrtjele i klepetale.

Što se tiče hrane, na Veliki petak se tradicionalno posti, jedu se nemasna jela i riba. U kontinentalnom dijelu Hrvatske to su najčešće grah, kompoti, te tijesto s orasima i makom, od ribe šaran i štuka, a u Dalmaciji, Istri i Primorju morska riba i plodovi mora. Jede se tri puta u danu, jednom do sitosti te dva puta simbolično. Na sam Uskrs tradicionalno se blaguje šunka, a domaćice često ispeku kruh te priprave druge slastice. Hrana se prije blagovanja odnosi u crkvu na uskrsnu misu gdje je svećenik blagoslivlja, a potom vjernici odlaze kućama na uskrsni objed i slavlje. U kontinentalnom dijelu Hrvatske košara s hranom za blagoslov sadrži bijeli kruh, u Dalmaciji sirnicu, a u Primorju pincu. Tkanina kojom je pokrivena košara baci se na voćku da bi plod bio jači i zdraviji, a ljuska od posvećenog jaja baci se u brazdu od kopanja da bi bolje rodilo.

Na Uskrs svi prvo moraju blagovati blagoslovljenu hranu. U različitim krajevima Hrvatske postoji običaj „borbe jajima”, jaja se udaraju jedno o drugo, a vlasnik jedinog jajeta koje na kraju natjecanja nije razbijeno je pobjednik. Uskrsni ručak je obilan. U sjevernoj Hrvatskoj jede se kokoš ili purica, a južnije od Karlovca janjetina. Na moru se poslužuje i najbolja bijela riba. Prilog je uvijek obilan, a tu su još i mladi luk i hren.

Neke druge zemlje svijeta imaju svoje jedinstvene običaje koji su nama manje poznati ili možda čak i čudni.

U Sjevernoj Americi najpoznatiji je običaj lova na pisanice. Roditelji i rodbina skriju pisanice po kući i dvorištu, a djeca ih traže, vjerujući da ih je preko noći skrio uskrsni zec. Ujutro na Uskrs odlaze na misu, a održavaju se i uskrsne parade.

U istočnom dijelu Nizozemske pale se uskrsne vatre u sumrak. U okolici Magdenburga dječaci se simbolički izudaraju da bi se iz njih istjeralo loše ponašanje. Taj je običaj bio čest i u Škotskoj gdje postoji izreka „istučen kao na Uskrs” koja znači da je za neki prijestup dobivena preblaga kazna.

Norvežani i Danci na Veliku subotu u džepovima nose komadiće beskvasnog kruha umotane u bijelo platno da bi ga pojeli u ponoć, a općenito kod Skandinavaca treba spomenuti i neobičan običaj gledanja kriminalističkih filmova i čitanja romana istog žanra za vrijeme uskrsnih blagdana. U Finskoj i Švedskoj djeca ukrašavaju grančice cice-mace pa ih, hodajući od vrata do vrata obučena kao vještice, mijenjaju za slatkiše. Taj je ritual mješavina različitih običaja.

U Bugarskoj i Rumunjskoj na Veliku subotu se brašno, sol, kvasac i pisanice stavljaju na prozore, a od tih se sastojaka na Uskrsni ponedjeljak zamijesi kruh. Potom se kruh blaguje da bi godina bila plodna.

U Španjolskoj splavi plutaju s ukrašenim figurama koje predstavljaju likove iz biblijske priče o Kristovu uskrsnuću, a česte su povorke i gozbe. U Meksiku se gotovo nigdje ne mogu pronaći pisanice, pilići ni zečevi jer ne žele dopustiti da strani običaji zasjene njihove tradicionalne. Cijela nacija je na praznicima tijekom čitavog Velikog tjedna.

U zemljama Beneluksa na Veliki petak sva zvona utihnu jer, kako tradicija kaže, „odlaze u Rim”. Grci, posebno na otoku Krfu, njeguju jedan od najneobičnijih uskrsnih običaja. Naime, na Veliku subotu, kao izraz ljutnje zbog Judine izdaje, bacaju posuđe kroz prozor!

Španjolski Uskrsni omlet

Francuzi u gradu Hauxu (uz granicu sa Španjolskom) svake godine na Uskrsni ponedjeljak razbiju oko 4500 jaja za divovski omlet koji se potom servira na tisuću tanjura. Svi koji žele sudjelovati u ovoj zanimljivoj tradiciji, u vrijeme ručka moraju donijeti nekoliko jaja na glavni gradski trg. Svakako je zanimljiv i običaj Čeha, Slovaka i Mađara da na Uskrsni ponedjeljak simbolično bičuju svoje žene šibama koje ukrase raznim vrpcama, a sve kako bi u idućoj godini očuvale ljepotu i zdravlje!

U Poljskoj tradicija kaže da muškarac ne smije sudjelovati u pripremi uskrsnog kruha jer će mu posijedjeti brkovi, a tijesto neće uspjeti, pa su Poljaci oslobođeni toga posla. U nekim dijelovima Njemačke naglašava se pobjeda proljeća nad zimom i to paljenjem uskrsne vatre od iskorištenog božićnog drvca.

Iako se običaji, kako vidimo, dosta razlikuju ne samo po svijetu nego i po različitim dijelovima naše domovine, ipak je nešto svima zajedničko, a to je uskrsli Isus koji donosi mir i radost života. Pa neka to isto donese i Vama; svim ljudima nek’ je radostan, miran i blagoslovljen Uskrs!

The post Uskrs u Hrvatskoj i u svijetu appeared first on Narodni.NET.

httpv://www.youtube.com/watch?v=8LZ6GGVVDIw

Na Veliki četvrtak počinju pripreme za Uskrs, poslije tri sata ne dira se u zemlju i ide se na bogoslužje (misu) u crkvu. Na Veliki petak u 11 h bila je šibarina. Svako dite je imalo našaranu šibu. Svećenik udari po oltaru, a đeca šibom po klecalima. Na Veliku subotu se kuva šunka, kulin, kobasica. Navečer pripremamo korpicu za svetenje. U nedilju ujutro nosi se na posvećenje hrane. Kada bude gotovo pokrivamo korpice i idemo doma. Ko stigne prvi kući taj bude cile godine najvriedniji. U nedilju se ide na veliku misu u crkvu. Kada dođemo doma onda je ručak, poslje toga đeca se tucat jajima s drugima.

Uskršnja jaja

Bojana jaja ili pisanice

Uskrsna šunka

The post USKRSNI OBIČAJI appeared first on Narodni.NET.