Vrijeme nastanka prave čipke pada u doba renesanse. Prvotna je šivena čipka proizašla iz bodova tzv. bijelog veza: šivenoga raspleta i pripleta. Kod raspleta iz tkanine se izvlači određeni broj niti potke, dok se preostale paralelne niti opliću iglom i koncem i tako stežući tvore određene uzorke. Bod pripleta zapravo je bod obameta, zračni bod (punto in aria). Iglom i koncem stvara se uzlić koji se uvijek nastavlja na napetu poprečnu nit ili bod prethodnoga reda. I dok je rasplet vezan uz okomite i vodoravne niti geometrijski raspletene podloge, bodom obameta slobodnije se gradi zadani ukras, i to je već prvi korak u razvoju samostalne čipkaste tvorbe.

Čipka na batiće svoje ishodište nalazi u razvojnom procesu, odnosno u tehnologiji tkanja i pozamenterije. Slobodne niti osnove nakon što je tkanina skinuta s tkalačkoga stana trebalo je učvrstiti, međusobno ispreplesti, da ne bi došlo do paranja tkanine. Isto se događalo i kod pozamenterijske izradbe raznih rubnih traka pri snovanju osnove na vertikalnom tkalačkom stanu. U slijedu razvoja osamostaljivanja tehnike prepletanja u jednom su se trenutku niti, radi lakšeg rada, počele namatati na držalice ” batiće” izrađene od olova, kosti ili drveta.

Kako “bez alata nema zanata”, treba spomenuti da su za izradbu šivene čipke potrebni igla, konac i podloga u obliku okrugla ili zaobljena tvrdo napunjenog jastuka. Kod čipke na batiće, osim istoga ili sličnoga jastučnog podloška, potreban je i određeni, uvijek paran, broj batića na koje se namata konac, te pribadače kojima se red po red učvršćuje ispleteni dio uzorka.

Hrvatsko čipkarsko dobro ni po bogatstvu ni po sačuvanim primjercima ne može se mjeriti s golemim čipkarskim blagom na zapadu Europe. No, hrvatska povijesna i folklorna tekstilna građa može na svoj način upozoriti na razvojni put čipke, osobito one šivene, od njezina postanka do savršenih oblika samostalnog ukrasa.

The post Razvoj čipkarstva na našim područjima appeared first on Narodni.NET.

Vjeruje se da su pavlini još daleke godine 1400. svojim dolaskom u Lepoglavu donijeli umijeće izradbe čipke na batiće. Potporu u njezinu širenju dalo je i lokalno plemstvo, a izradba čipke udomaćila se među seoskim stanovništvom prije svega kao dodatni izvor zarade. S vremenom čipkarstvo postaje i poseban oblik narodnoga stvaralaštva. Široka je paleta proizvoda koja se mijenja ovisno o vremenu nastanka i željama korisnika, od rubnog ukrasa na platnenoj ženskoj nošnji, koji čipkarice iz Zagorja prodaju ženama iz susjednih područja, do ukrasa interijera građanske kuće. I likovnosti izradaka vidljiv je veliki raspon – od geometrijskih motiva užih ili širih pruga do barokne stilizacije cvjetnih uzoraka na recentnoj proizvodnji. Ta se vještina održala zahvaljujući i Cipkarskoj školi osnovanoj početkom 20. stoljeća, koja djeluje sve do Drugog svjetskog rata. Pojedine nastavnice u školski program uvode sve značajke najboljih europskih čipaka, a svojim nacrtima, u koje često prenose folklorne motive npr. zlatoveza ili šaranih tikvica, lepoglavskoj čipki daju svojevrsnost izgleda i ljepotu po kojoj se ona ipak izdvaja iz spomenutog konteksta. Rad škole određuje i vrstu predmeta koji se izrađuju. To su ponajprije modni detalji, ovratnici i orukavlje, te različiti tabletići, salvete i stolnjaci uz uvijek prisutne primjerke crkvenog ruha.

I nakon ukidanja škole mnoge čipkarice nastavljaju s radom, pa se čipkarska tradicija prenosi s koljena na koljeno. Danas je ona, kao i na Pagu, u rukama tek nekolicine starijih žena. Jedan od značajnijih pomaka za očuvanje i ovog dijela hrvatske narodne baštine svakako je osnivanje Čipkarskog društva “Danica Brossler” u Lepoglavi koje će, nadamo se, ustrajati na promicanju i vrjednovanju vještina čipkarstva u svojem kraju.

The post Tradicionalna Hrvatska čipka na batiće appeared first on Narodni.NET.

U Hrvatskoj tu pojavu pratimo na bijelom platnenom ruhu, prije svega ženskoj košulji, od Istre do Dubrovačkog primorja. I dok prsa istarske košulje nose ures izrađen u jednostavnom ili složenijem raspletu, na području srednje Dalmacije (Trogir, Primošten, zadarski otoci, otok Pag) nailazimo, uz rasplet, i na složenije ukrase – pruge prvotne retičele. Retičela u doslovnom prijevodu znači mala mrežica, dok prvotna retičela znači da je izvedbom vezana uz podlogu platna. To je veći, u platnu urezan, kvadratni prostor nadopunjen nitima osmerokrake “paukove mreže”, oko kojih se šivanjem, bodom obameta izrađuju željeni ornamenti.

Drugi platneni predmet ženske nošnje jadranskog pojasa jest pokrivalo za glavu. Primjerice, mali istarski kvadratni rubac, uz bijeli vez, krasi i pokoji raspleteni motiv, a pačetvorinasta bijela marama poznata od Hrvatskog primorj a do Dubrovnika oplemenjena je ponegdje ukrasnom prugom prvotne retičele uz dodatak rubne čipke izrađene na batiće.

Većina je tih ukrasa rustikalna u svojoj elementamosti izradbe, no vješto su izabrani struktura platna, debljina konca i veličina ukrasnih elemenata pojedinih motiva. Cesto je kreativnost i izradba zastala na prvom koraku, kao da se prestrašila neslućenih mogućnosti napretka. Izuzetak od toga svakako je čipkarstvo otoka Paga.

Paška čipka, čipka šivena iglom, ravnopravno se uspoređuje sčipkarskim proizvodima istočnog Sredozemlja, ali se svojim posebnostima od njih i razlikuje. Na folklornom tekstilu otoka Paga nalazimo potvrdu tumačenja da je izradba čipke na iglu autohtono kulturno dobro na našemu jadranskom području, koje svoje osnove nalazi u vještinama bijelog veza: izrizu, raspletu i pripletu. Na prsima ženske platnene košulje i pokrivala za glavu susrećemo rad koji se zove paški teg- ukras izveden bodom šivene čipke u obliku prvotne retičele, geometrijskog uzorka, rađen bez grafičkoga predloška, a mjestom nastanka vezan uz kvadratni prostor urezan u osnovnom platnu odjevnoga predmeta.

Relativna raznolikost konačne likovne slike ukrasa košulja izrađenih paškim tegom može se zahvaliti različitim međusobnim kombinacijama tek nekolicine standardnih, strogo geometrijskih motiva, manji ispunjeni ili šuplji kružić, manji ili veći krug, polukrug, trokutić, romb, pravokutni ili trokutasti listić cikcak-pruge te prava ili neprava četverolisna rozeta. Posebnu draž pojedinim motivima i prozračnost ukupnoj slici ukrasa daju mali rubni kružići.

Ta vještina paških žena poslužila je početkom 20. stoljeća za osnivanjem čipkarske škole za izradbu samostalnih dekorativnih predmeta koje tek sada nazivamo paškom čipkom. Izrađuje se prema predlošcima, pretežito radovima poznatih umjetnika, koji su u svoje nacrte vješto prenosili mnoge elemente ukrasa s folklornog tekstila. Uz crkveno ruho, izrađuju se tabletići, stolnjaci, rupčići i dijelovi odjeće koji svoju primjenu nalaze ponajprije u građanskom društvu. Paškinje takav rad prihvaćaju kao izvor dodatne zarade, te on često postaje jedini stalni izvor prihoda škrtoga otočnog podneblja. U svoj rad unose maksimum strpljenja i maštovitost kreacije, tako da neke čipkarice postaju prave umjetnice. Posljednjih nekoliko godina proizvodnja čipke u gradu Pagu u rukama je žena uglavnom starijih od šezdeset godina. Kako tradicija ne bi nestala, godine 1995. pokrenut je jednogodišnji čipkarski tečaj koji već petu godinu zaredom polazi zavidan broj Paškinja mlađe dobi. O promicanju paškog čipkarstva, kao značajnog segmenta hrvatske narodne baštine, odnedavno se brine i Društvo paških čipkarica “Franjo Budak”.

The post Tradicionalna šivena čipka appeared first on Narodni.NET.

Prvi zapis o paškoj čipki datira iz 15. stoljeća, odnosno iz samostana sestara benediktinki. Upravo su benediktinke zaslužne za dolazak čipke na Pag, točnije 1485. godine su bogati supružnici bez djece, Juraj i Milica Pogančić podigli crkvu i samostan na Pagu, kojeg su naselile redovnice benediktinke, koje su razvile različite djelatnosti, a među njima i izradu čipke. Čipku su prodavale Mlečanima i Austrijancima te širile njezinu izradu na cijeli Pag. Danas u benediktinskom samostanu u Pagu postoji oko 127 komada čipke, neki stari i 150 godina. Sestre benediktinke osnovale su i prvu školu za izradu čipke na Pagu u 19. stoljeću. Njihova kolekcija paških čipki u kojima ima košulja, oltarnik (star 150 godina!), liturgijskog tekstila i sličnog proglašena je kulturnim dobrom Republike Hrvatske.

Smatra se da je paška čiška potekla iz talijanske Venecije, no postoje podaci da je možda stigla i iz grčke Mikene. U prošlosti nisu postojale nacrtane šablone već su se uzorci prenosili s majki i baka ne kćeri praktičnim radom i usmenom predajom.

Na izložbi je svoje mjesto prvi puta našla paška čipka davne 1880. godine, a od tada je, možemo tako reći, proputovala cijeli svijet te je bila izložena u Londonu, New Yorku, Parizu, Budimpešti te mnogim drugim gradovima. Na izložbi u Parizu 1936. godine dobila je zlatnu plaketu kao iznimno vrijedan ručni rad. Zanimljiv podatak svakako je i taj da je Marija Terezija na svom dvoru imala jednu pašku čipkaricu koja je pravila čipku za potrebe austrijskog  dvora.

Frane Budak bio je gradonačelnik Paga početkom 20. stoljeća te je utemeljio (novu) Čipkarsku školu u kojoj se uči izrada ovog vrjednog ukrasnog predmeta. Ovaj je čovjek također izdvojio čipku od ostalih predmeta kao što su zavjese, plahte, pokrivači te maramice te je uz to prikupio oko pedesetak uzoraka ili nacrta izrade čipke prema kojima se rade i danas. Čipkarska škola radila je s manjim prekidima od datuma osnutka, a postoji i danas i to u sklopu srednje škole Bartula Kašića. U Pagu postoji i Udruga paških čipkarica koja danas djeluje i koja izrađuje veće količine ovog predmeta.

Paška čipka je izvorni hrvatski proizvod te je također i kulturno dobro Republike Hrvatske. Ovo je suvenir kojeg mnogi rado uzimaju te simbol cijelog otoka Paga, ali i cijele Hrvatske. Mnogi pašku čipku nazivaju bijelim zlatom, a u Pagu postoji i galerija paške čipke u kojoj su primjerci stari i stotinu godina.

Paška se čipka šije iglom (čipka na iglu) ili preplitanjem niti pomoću batića (čipka na batiće), a posebna je po tome što se šije veoma tankim koncem te što je veoma čvrsta. Naime, radi se višestruko šivanje tankim koncem, što se još naziva i dintel, zbog čega je paška čipa dobila čvrst izgled, kao da je uštirkana. Danas mnogi ovaj suvenir uokviruju te postaje vrijedan umjetnički detalj na zidu kuće.

U Pagu se svakog lipnja održava i festival čipke koji traje nekoliko dana te svake godine ima sve više posjetitelja, posebice iz inozemstva. Ove godine se održava po treći puta i traje od 18. do 21. lipnja.

The post Paška čipka – bijelo zlato appeared first on Narodni.NET.