Krajem ožujka pojedine su obitelji upućivale svoja stada na ljetnu ispašu, gdje su bili planinski stanovi. Stada su povjeravali kćerima u dobi između završetka školovanja i udaje koje su se tijekom djetinjstva pokazale kao dobre čobanice. U selu se držalo da u ispašu triba posla divojku ka dođe pameti, jer je osim čuvanja ovaca ona morala znati sirit, posaditi krumpir i zelen, žeti travu i skupljati sijeno, plesti i kuhati. Prije odlaska majke bi čobanicama predale torbu s hranom i odjećom, poškropile i’ kršćenon vodon i blagosovile. Putem bi kupile tuđe ovce za ljetnu ispašu i glasno se opraštale od mještana.

Život čobanica

Čobanice su živjele na planini u stanovima, nastambama s jednom prostorijom koje su se gradile od naslaganog kamena, suhozida, i prekrivale snopovima slame. Unutra se nalazio ograđen prostor za spraćanje bravi po noći, komin i jasle. Jaslama su se zvale grede iznad prostorije koje su služile za odlaganje sijena i za spavanje. Pored stanova bili su torovi u koje su se bravi spraćali za podnevne žege. Glavna zadaća čobanica za rabotni dan bila je čuvanje ovaca i sirenje. S mužnjom i sirenjem mlijeka započinjalo se u zoru. Poslije sirenja pustile bi stado po planinskim pašnjacima. Štacije za pašu redovito su se mijenjale kako bi se trava mogla brže obnoviti. Stado se vraćalo u tor prija žege i ponovno puštalo od tri sata poslije podne do sumraka. Subotom se jedna od čobanica spuštala u selo noseći hranu za obitelj i otuda vraćala nakon nedjeljne mise sa stvarima koje su bile potrebne u planini.

Ostali poslovi djevojaka

Uz čobanovanje djevojke su preuzimale pranje robe na depozitu, odlazak po drva, pruće, travu ili šušanj. U svezi s tim jedna od kazivačica se prisjeća: Svaki se list kupija di god se odilo. Na jednu vrvu skupi suve masline, na drugu suve borovine, na treću planinskoga šušnja, nameti mažu i s vr toga stavi grana ili pruća, unda uprti na kosti i dotraj doma. Zimi je djevojke čekala priprema vune i pletenje. Oprana se vuna izvlačila iz vrića, ćepukala među . rukama, gargašala da se rastrese, potom vezivala na kudiju i prela neprestanim okretanjem vretena, te konačno namatala u klupka Osim kućnih poslova djevojke su često odlazile sa starijim ženama po hranu u gradove. Jedna kazivačica svjedoči o umoru dolasku s puta: Otiđi u grad, donesi vriću kumpira na kostma pa unda vako odaj na rukan uza skale do posteje di ćeš lec.

The post Poslovi i život dalmatinki u prošlosti appeared first on Narodni.NET.