Donosimo vam nekoliko tradicionalnih izreka.

Živjeti, a ne preispitivati svoj i svijet oko sebe, život je po scenariju koji ti uvijek netko drugi piše.

Da bi smo znali prepoznati istinu od laži prvi je korak da je naučimo cijeniti, a ne željeti.

Pohlepa je posljedica ljudi u zabludi koji su u vječitoj potrazi za unutarnjim ispunjenjem, tražeći ga na mjestima gdje to nikada neće moći pronaći .

Ljudi su takmičarskog duha, što je dobro za podizanje ega i stvaranje slike o sebi, no još se nitko nije dosjetio takmičiti u dobroti, ipak je to najteža disciplina .

Ostvarivanje želja pod svaku cijenu uvijek je put obezvrijeđivanja sebe, te umanjivanja vrijednosti svake želje.

Svijest je jedina neprirodna pojava koja se javlja u prirodi i može činiti čovjeka ,pružajući mu izbor da bude iznad svog prirodnog programa.

Loši ljudi će uvijek pobijediti dobre ljude dok god mogu računati na njihov strah, lijenost, kukavičluk i neznanje.

Jedino što čovjek ovdje treba naučiti posjedovati jest sebe; zato ti je sve ostalo samo posuđeno i privremeno kako bi ti pomoglo ili te skrenulo sa toga puta.

Egoistični ljudi ne vole sebe, jer ne rade na sebi, oni vole svoje želje i rade samo na njima.

The post Tradicionalne narodne Izreke appeared first on Narodni.NET.

Pred večer, kad se ukućani okupe oko stola, domaćin iz pojate donese vreću slame, te nakon pozdrava: -Hvaljen Isus i Marija, počne moliti -Oče naš…, te posipati slamu po kući. Tako prostrta slama, koja simbolizira mjesto Kristova rođenja (štalicu u Betlehemu), ostaje u kući sve do Sveta Tri kralja.

Za djecu je to bilo posebno zadovoljstvo jer su se mogla nesmetano igrati i valjati po slami do mile volje. Nakon toga domaćin u kuću unosi badnjake. Negdje su to bila tri posebno pripremljena komada hrastova drveta, često omotana bršljanom (oduvijek se smatralo da tri badnjaka znamenuju presveto trojstvo), koji će gorjeti cijelu badnju večer i Božić, a negdje se unosilo i palilo samo jedno drvo.

Samo paljenje badnjaka simbolizira svjetlo u noći Kristova rođenja. Ranije se na otvorena ognjišta stavljao poveći komad drveta koji je držao vatru cijele noći, pa se na božićno jutro, od njegova žara palila vatra, a kasnije, za vrijeme ručka i božićna svijeća. Unoseći badnjake u kuću domaćin bi pozdravio: “Hvaljen Isus i Marija – dobro vam došao Badnji dan i porođenje Božje”. “-I s tobom zajedno” – odgovarali bi ukućani, te bi započinjali zajedničku molitvu za zdravlje, mir i dobro cijele obitelji u nadolazećoj godini. Tada domaćin blagoslivlja ukućane i kuću kršćenom vodom, te kiti kuću grančicama bršljana.

Također je bio običaj da domaćin nakon večere (koja je bila obavezno posna), poškropi badnjake vinom, kako bi nadolazeća godina bila rodna. U nekim je zaseocima domaćin raspirivao i udarao badnjake ožegom da daju što više vatre, jer se vjerovalo; Koliko je dobra vatra koju daje drvo badnjak, takva će biti i godina. Danas je običaj paljenja badnjaka gotovo iščezao iz sasvim prozaičnih razloga. Seoske su kuće danas uglavnom obnovljene, bez kamina, pa i peći na drva, tako da ih mnogi, jednostavno nemaju gdje paliti, a u gradovima je to poodavno otišlo u zaborav. Na Badnju se večer morao okitit bor. Običaj kićenja bora pred Božić potječe iz Njemačke, s kraja šesnaestoga i početka sedamnaestog stoljeća, da bi se i kod nas udomaćio, dosta kasno, tek u devetnaestom stoljeću, ali je zato običaj kićenja kuće zelenilom, uglavnom bršljanovim grančicama dosta dug. Zelenilo u kući u zimskom periodu simbolizira novu životnu snagu koja početkom godine počinje sve više jačati. Negdje na istaknuto mjesto stavljao se bor i pripremao za kićenje. Kako su se mijenjale godine i stoljeća, tako su se mijenjali i ukrasi za kićenje bora. Ranijih su godina ljudi stavljali na bor ukrasne bombone, ako su ih imali, ili cukarine, šećerne kockice, hrastove šiške, sitni krumpir, orahe, sve to umotano u kakav sjajni ili krep papir.

Djeca su dobro pazila gdje se stavljaju bomboni, pa bi obično, kad roditelji u svečarskoj atmosferi na njih zaborave, na mjesto bombona stavljala što drugo. Posebno je ozračje vladalo u kućama pri odlasku na Polnoćku. Susjedi su dočekivali jedni druge, te bi tako uz svjetlost svijeća, svi zajedno krenuli u crkvu. Na božićnomu su ručku morali biti prisutni svi ukućani. Domaćin bi uz virovanje palio Božićnu svijeću, te ukućanima čestitao Božić riječima: “Dobro vam doša Božić i porođenje Božje”, a oni bi odgovarali: “I s tobom zajedno”. Nakon objeda domaćin bi gasio božićnu svijeću koricom kruha namočenoga u vino, a isti se obred ponavljao za večerom, kao i na dan svetoga Stjepana i Ivana. Ako je u kući bio koji Stjepan ili Ivan, tj. Stipe ili Iko, oni bi dočikali čestitare i častili. U nekim su zaseocima ovi obilazili kuće i častili vinom i rakijom.Četvrti dan po Božiću su Nevina dječica ili Mladenci. U Ričicama je među pučanstvom kolala uzrečica: –Mladenci šćap po dici. Naime, toga bi dana roditelji, lagano, šibali djecu vrbovim šibama da budu otporna i zdrava. Običaj paljenja svijeće i gašenja iste koricom kruha namočenoga u vino, ponavljao se i na Novu godinu, koja se čestitala riječima: “Dobro ti došlo mlado lito”.

Na Sveta tri kralja ili Vodokršće iz crkve se donosila kršćena voda i njome se škropili njive i vinogradi, a slama se, koja je bila prostrta po podu iznosila na polja s vjerom u njenu plodnost i zaštitničku moć. Sijanje božićne pšenice na dan sv. Lucije je i danas jedan od najprisutnijih hrvatskih božićnih običaja. Zelenilo u kući u Božićno vrijeme izriče prosperitetnu želju za budućim rastom, vitalnošću, napretkom i svekolikim obiljem u idućoj godini. Tih je dana u dugim, zimskim večerima bilo iznimno živo. Uz radost, mir i osjećaj pripadnosti domu i obitelji i izričaj dobrih želja, svjetlost je jedan od osnovnih znakova Božićnoga vremena. Svjetlost sve prožima, bilo kroz petrolejke, voštanice, otvorene komine ili plamsaj vatre panja Badnjaka. Tako se tih Božićnih dana u nama i pred nama stapaju u prekrasnu harmoniju, vjekovima udaljeni pretkršćanski običaji solis invictis- nepokolebljivog sunca u kršćansku simboliku mladoga Boga –Božića.
Darivanje je u vrijeme Božića povezano s mnogim povijesnim okolnostima. Tako je darivanje početkom godine bilo poznato još u vrijeme Rima (u 4. je stoljeću početak nove godine postao datum Kristova rođenja), a nazivalo se strenae, po boginji Strenji. Jedan, danas, gotovo zaboravljeni običaj u predbožićnim danima kod nas je bila cina. Treća je nedjelja došašća bila poznata i kao materice. Majke su toga dana bile posebno izdašne te darivale, kako svoju, tako i ostalu djecu, raznim darovima. Najčešće je to bilo voće, i to orasi, bajami ili bomboni proizvedeni od šećera, kod nas, nekada, dobro poznati cukarini. Djeca nisu posebno odlazila u tuđu kuću na cinu, nego su najčešće bila pozivana od rodbine ili bi dobila svoj dio pri slučajnom susretu. Toga je dana svaka majka u traversi morala imati pokoji bombon, oras ili nešto drugo, namijenjeno djeci, a djeca su znala da će od majki, toga dana dobiti kakav slatkiš. Na kućnim su vratima djeca morala, zajedno u glas izgovoriti kakvu kratku čestitarsku pjesmicu, a ja se ove s radošću još sjećam:
“Dobro jutro domaćice
Čestitan ti materice,
Mi smo došli priko gaja
Da nam dadneš šaku bajma.”.
Četvrte su nedjelje došašća bili očići, te su djeca opet bila darivana, ovaj put od svojih očeva. Toga bi se jutra djeca ustala ranije nego inače ( obično bi ih majke na to potakle) te ocu, dok je još bio u krevetu, vezivala noge kakvim užetom ili krpom i ne bi ga odvezala sve dok im ne bi dao nekakve darove. Takve se roditeljske obaveze prema djeci nikako nisu smjele zaboraviti, pa su ljudi, već u jesen ubirali jabuke, kruške, oskoruše, orahe i drugo voće, te ga spremali i čuvali za ovakve i slične prigode. Često se voće, da bi što duže sačuvalo svjež izgled i okus spremalo i zatrpavalo u žito, najčešće u pšenicu koja se čuvala u varićaku, vrećama ili starim bačvama. Skidale su se i višalice, (rodnije grane loze s većim grozdovima) spremljene još poslije trgačine, iznad bačava u konobama. U hladnim bi zimskim danima ova slastica svima razgalila dušu.

Zahvala za tekstove i teme Vinku Paviću i portalu IMOArt

The post Božićni običaji Imotskog i okolice appeared first on Narodni.NET.

Ako sanjaš jaja – čut ćeš laž.

Ako sanjaš malo dijete ili svećenika – svađat ćeš se.

Ako sanjaš jabuke, ići ćeš u svatove.

Ako sanjaš da kopaš zemlju, bit će smrti među bližnjima.

Kada zvijezda padne, jedna duša napušta svijet.

Ako sanjaš da si vadio zub, netko će u obitelji umrijeti.

Ako ti se na jeziku napravi prišt, netko te gadno ogovara.

Ako je crveni luk jako ljut, ona koja ga je sadila nije nosila gaće.

Ako ti lice gori, netko te ogovara.

Ako ti ispadne zaloga iz usta, netko blizak ti je gladan.

Ako ti šumi u uhu, čut ćeš vijest.

Ako te svrbe oči, plakat ćeš.

Ako se ugrizeš za jezik, netko te ogovara.

Kada sadiš tikve  moraš jako lagati da bi bile što deblje.

Ako se vrata malo samo otvore u kuću će doći neki stranac.

Ako ti u grlu zastane zalogaj, netko blizak ti je ljut.

Ako te svrbi nos, bit ćeš ljutit.

Ako trudnica ima fleke po licu rodit će žensko dijete.

Ako te svrbe leđa, dobit ćeš batina.

Tko se zamjeri trudnici dobit će ječmenac na oku.

Kada malo dijete leži ne smije mu se stajati nad glavom jer bi moglo gledati u križ.

Ako je jelo previše slano, kuharica je zaljubljena.

Ako te svrbe usne, ljubit ćeš se.

Kada te svrbe tabani, putovat ćeš.

Ako pijevac pjeva pred kućom, doći će gosti i to vrlo brzo.

U godini u kojoj dobro rode orasi rodit će se puno djece.

Kada se mačak liže doći će gosti.

Nije dobro da se svijeća sama ugasi jer to znači da bi uskoro mogla doći smrt.

Ako sanjaš da bereš cvijeće netko će umrijeti.

Ako te trese zimica, taj te put smrt preskočila.

Ako se na nebu pojavi zvijezda repatica, bit će ratova i bolesti.

Stoka se broji u glavi, nije je dobro brojati prstima jer bi mogla pocrkati.

Ako iskre iz vatre padaju na tebe, snaći će te nesreća.

Ako se nož okrene oštricom prema gore, bit će svađe u kući.

Ako se poslije kiše na nebu pojavi duga, ne smije se na nju pokazivati prstom da te ne snađe nesreća.

Ako te svrbi desni dlan davat ćeš novaca, a ako te, pak svrbi lijevi dlan, dobit ćeš novaca.

Ako trebaš nešto šiti, skini to, nemoj šiti na sebi jer bi ti se mogla pamet zavezati.

Lastavičje gnijezdo oko kuće znak je sreće i ne smije ga se razvaljivati jer to donosi nesreću.

Ako radiš na blagdan, boljet će te ruke.

Ako sanjaš mutnu i veliku vodu, snaći će bolest nekoga u tvojoj kući.

Ako ujutro ustaneš iz kreveta na lijevu nogu cijeli dan ćeš biti loše volje i nesretan.

Vatru nije dobro davati iz kuće jer neće biti pepela.

Kada ideš s polnoćke, otkini komad drveta iz susjedovog plota i njime naloži vatru i na njoj ispeci jaja. Tvoje će kokoši nesti jaja cijelu godinu, a susjedove neće.

Koliko se vina popije na Veliki petak, toliko će nove krvi navrijeti u tijelo.

Od Božića je dan dulji za pijetlov kljun.

The post Narodne izreke o snovima, dobrom, ugodi i zlu appeared first on Narodni.NET.

Kod našeg naroda i naših običaja snovi zauzimaju veoma važno mjesto. Od Vardara pa do Triglava, pa i dalje širom čitavog svijeta vjerovalo se kako snovi predviđaju dobre i loše svari koje nas mogu zadesiti. Narodska tumačenja snova variaju i drugačija su od sela do sela. Ono što je isto jeste da čak i danas mnogi uz prvu jutarnju kaficu vole da porazgovaraju o tome šta su te noći usnili i da to i dobro protumače. Takvi razgovori vezani su uglavnom za ženski rod.

U narodu se priča raznoliko čak i o pozama u kojima se zateknemo kada sanjamo, pa čak i doba noći u koje je došao san. Pa tako u nekim krajevima kažu kako je san koji dođe pred zoru istinit i to ako ga usnijemo dok ležimo na desnom boku, a u nekim drugim krajevima je suprotno i sl. Ovo je dosta prisutno i u narodnim epskim pjesmama, gdje se vjeruje kako su snovi koji su došli pred zoru upravo poslati od Boga. Slično tomu razlikuju se i tumačenje određenih pojmova koji se u snovima jave, pa u jednom selu ili kraju jedan pojam znači jedno dok u drugoj znači nešto potpuno drugo.

Kada već govorimo o narodskim tumačenjima snova, onda je bitno spomenuti da tu nema nikakvih pravila. U nekim krajevima kada se usnije neki lijep događaj ili predmet on znači upravo suprotno, tj najavljuje neki loš događaj, a kod nekih se to tumači kao dobro. Čak se u tumačenju ide do toga da je bitno koja se imena u snu usniju: Pa tako nije svejedno ako sanjate Mariju, Milicu, Dobrosava jer ta imena znače dobro, dok imena poput Grozde, Srđe, i slična grublja imena znače nešto zlo. Svi ovi pojmovi zapisani su i objavljeni u knjige koje su danas u narodu poznate kao – Sanovnik ili Sanjarica.

Narod snove ne tumači poput današnje nauke koja se snovima najviše bavi, a to je psihologija. Psiholozi i  ne vjeruju da snovi imaju proročka značenja nego samo da su odraz naše podsvijesti koja nas upućuje na neke emocije i dileme koje trebamo razrješiti ili samo  naglašavaju naše trenutno psihičko stanje. Frojd je začetnik psihološkog tumačenja snova.

The post Narodna vjerovanja i snovi appeared first on Narodni.NET.

Da se gotovo svi lijekovi, uz ljudsku pripomoć, nalaze u velikom “Božjem vrtu”-prirodi, znali su naši pređi i dobro to koristili. A što su drugo i mogli u vremenu bez razvijene farmakologije, medicinske zaštite i opće prosvijećenosti o zdravlju.
Ipak, snalazili su se, preživljavali, istraživali i u suglasju s prirodom liječili.

Naravno, mi kao nestručnjaci o ovoj temi, samo zapisujemo ono čega se sjećamo iz naše najbliže okolice.
„Vrata” ove teme otvorena su za sve koji se sjete bilo čega, što će naknadno biti i zapisano.
Podsjetit ćemo na vrijedno blago liječenja onim što se našlo na našim poljima i livadama, međama i živikama, vrtlacima i vrtlačićima, dakle ljekovitu travu i bilje uopće, od kojih su se spravljali blagotvorni čajevi, sirupi, napitci, sokovi…
Trebalao je, dakako, dobro znati razlikovati bilje i ne ubrati nešto nekorisno ili, ne daj Bože, otrovno; znati vrijeme branja i način sušenja te pravo pohranjivanje najčešće u drvenim posudama.

Kamilicin blagi caj

davao se novorodjencadi protiv grceva, njime su se ispirali cirevi, rane, opekline, uzimao se za smirenje i bolje spavanje, kamilicom su se lijecile bobuljice (jedrice) na licu…
1. Lom ruke ili noge namještao je djed u selu.
2. Ojedine kod male djece – liječene su trabuljikom
3. Na čir se stavljao prepečeni luk i bukvica
4. Mjehur se liječio čajem od iskuhane kukuruzne svile (klipovom “bradom”)

5. Proljev – drenjinama i dunjama
6. Glavobolja – hladnim, navlaženim otarcima i pravom kavom
7. Prehlada se “dramila” rakijom a uzimao se i čaj od bagremovih osušenih cvjetova, te nezaobilazni šipkov čaj (bogat vitaminom C, jer naši pređi nisu imali limuna)
8. problem zatvora (tvrda stolica) rješavao se uzimanjem kiselog mlijeka i grožđa
9. “Šljezov“ čaj se rabio za bolji tek, a nad njim se parilo i liječili sinusi
10. Perut se ikorijenjivala pranjem kose prosijanim i prokuhanim pepelom tzv. lukšijom, a uši (vaši) iz kose istrijebljivale “gasom” tj. petrolejom

11. Za bolje spavanje i smirenje uzimalo se malo satrtog crnog maka (rastao je u našim vrtovima i imao male čahure na dužoj stabljici), te čaj od kamiličinog cvijeta
12. Temperatura se skidala oblozima od rakije prepečenice, umočenim čarapama u ocat (sirće), a stavljale su se i krumpirove ploške na tabane.
13. Promukli glas, osobito iza svadbi, se „čistio” svježim kokošjim, guščijim ili pačjim jajem
15. Za “vatricu“ (temperatura) se uzimao i rasol
16. Kopriva (žara), svježa i sušena, se stavljala na rane, njenim oblozima je liječena upala očiju, jele su je malokrvne osobe, a za reumu se od lišća koprive i istucane soli pravio lijek
17. Duhanom se posipala posjekotina (svjedok sam da se liječnik u Šamcu na to jako ljutio), a neki bi ju jednostavno pomokrili vlastitim urinom
18. Za bubrege se preporučivala lubenica
19. Za slabokrvnost se pilo tzv. “kino-vino”, jela crna “džigerica”, crni dud, maline, a kasnije i trnjine
20. Glog se konzumirao za poboljšanje rada srca, kao i čaj od metvice, rute, bazge, majčine dušice…

The post Narodni oblici liječenja u našim krajevima appeared first on Narodni.NET.

Zaboravljamo stara narodna jela koja su većini ljudi na pragu zaborava i neznaju da su velike delicije što su potvrdili brojni svjetski gurmani, donosimo vam recepte na koje je već palo brdo prašine.

Da se stari narodni recept i stara narodna delicija otrgne zaboravu.

Divenice

Kad se svinja ubode u tave se hvata krv, koja šiklja dok pružaju posljednji otpor. Što se više koprcaju, više je krvi, ako ostane i njima onda se to nije dobro ni za meso. Ta krv sipa se u posudu sa kukuruzovim brašnom i dodaje se naravno sol da se krv ne bi zgusnula. Kad se krme otvori očiste se crijeva (debela, tanka, kulen i danka) za divenice. Dalje se nareže slanina na kockice i te žmare dodaju se krvavoj smjesi. Kad je to gotovo slijedi ulijevanje smjese u crijeva pomoću lijevka. Tako pripremljene ubacuju se u vrelu vodu da bi se obarile.  Obaruju bi se tako dugo dok bi krv prestala izlaziti iz bockanih mjesta. Poslije vađenja iz vode hlade se na prikladnoj dasci ili siniji. Nakon toga stave se na motku iznad ognjišta na kome se lagano loži vatra par dana.

  Čvarci

Prva tajna kvalitetnog čvarka je dobar nož.
Prije kolinja triba pripremit i dobro sakrit noževe.
Neistupljen i nezamašćen.
Narezano sirovo salo i slanina moraju poštovat standardnu geometriju, pravilna sirova kocka mora imati brid duljine 2 cm +-10%.
S ovom tolerancijom prihvatljivo je sve od 18 do 22 mm.
Napomena: Palac bi vam trebao biti širok okolo 25,4 mm. Najuža ploha tvrdo pakiranih cigareta je široka 23 mm.

Za dobre čvarke potrebna je ljubav.
Nema opravdanja i izvlačenja na zamor ljudstva i tehnike i posvećenost drugim prividno bitnijim aktivnostima pri kolinju.

Za pravilan rez kocke bitna je i radna temeratura sirovine. Što hladnije to bolje.
Idealno bi bilo duboko smrznuti i rezati pilom

Tajna druga. Vatra.
Tajna treća. Posuda.
Tajna četvrta. Miješanje.
Tajna peta. Cijeđenje.
Tajna šesta. Dodatci.
Tajna peta. Sol.

S pet na devet.
S jedan na šest.
Dodatak: mlijeko. Od čvaraka pravi gumene bombone. Ja takve ne volim.

Ne volim ni punomasne čvarke. Ako me takvi snađu još uvijek se daju popraviti na tavi i dodatno ocijediti.

Po mome ukusu su najbolji čvarci približne kocke brida 10 – 15 mm zlatnosmeđe boje, hrskavi, obloženi zrncima ručno mljevene morske soli.

Zašto smo zapostavili dobar čvarak?

Zašto ga uvozimo iz EU za 140 kn/kg?

Dobar čvarak zlata vrijedi.
Ako ste probali bilo bi nam drago da ostavite vaš komentar.
Imate možda zanimljiv stari recept ili običaj bilo bi nam zadovoljstvo objaviti ga..

Hvala puno

Još recepata pogledajte na:

The post Velika tajna kolinja (tajni recepti) appeared first on Narodni.NET.