Pod izrazom “Svi sveti”, ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima, već na sve one neupadljive, zaboravljene ljude koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, liječnici, branitelji domovine i ljudi svih zanimanja…. svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen blagdan Svih svetih. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče. To je prvi smisao posjeta grobovima.

Prve zabilježene povijesne tragove blagdana Svih svetih nalazimo u 4. stoljeću, dok je Papa Grgur III. (731. – 741.) premjestio ovaj blagdan na 1. studenoga kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom »Samhain« koji je označavao Novu godinu.

Samahain je bio najveći i najznačajniji praznik u keltskom kalendaru. Kelti su vjerovali da na ovaj dan duhovi šeću svijetom živih, jer tada duše onih koji su umrli tijekom godine putuju na drugi svijet. Ljudi su se okupljali i prinosili žrtve mrtvima, u oblika voća, povrća, životinja.. Palile su se i velike vatre, kako bi se putujućim dušama pomoglo u prelasku na drugi svijet i kako bi se lutajuće mrtve odvratilo od opsjedanja živih.

Papa je naknadno izabrao 1. studenoga kao datum godišnjice posvete jedne kapele u bazilici sv. Petra relikvijama:

svetih apostola i svih svetih, mučenika i ispovjednika, i svih savršenih pravednika koji počivaju u miru po čitavome svijetu.

Običaji:

• U Hrvatskoj je ovaj blagdan bio prihvaćen kao mali ili prvi Božić, pa se za taj dan pekla prva orehnjača ili makovnjača, jela se purica punjena kestenjem, kruškama ili jabukama, med i pouljeni grah.
• Odrasli namjerno ostave mrvice na stolu kako bi na Dušni dan djecu uvjerili da su dušice bile.
• Jedan od poznatijih sjeverozapadnih običaja najvjerojatnije ima keltsku podlogu: u noći između Svih Svetih i Dušnog dana, na stolu se ostaljala litra vina i litra rakije, u otvorenim bocama i nekoliko čaša pokraj njih. Ukoliko tko od predaka naiđe tu noć, da se počasti…
• Drugi običaj je ostavljanje znaka na grobu. Obično bi se na križ na nečijem grobu (ukoliko iz te obitelji ima cura za udaju) odostraga zacrtala crta kredom ili nečim sličnim. To je bio znak da je netko zamijetio curu iz neke kuće i da će za sv. Andriju ( 30.11.) u tu kuću doći prosci (snuboki). Razlog ovog običaja je bio jednostavan: kako je bilo malo prilika za “društveni život”, nekada se mogućeg partnera moglo upoznati samo na crkvenim svečanostima, jer su ionako bile jedine. A kako je društvo bilo postavljeno, to je bio način komunikacije. Nama danas neobičan, ali tako to nekada bješe…

Ovako to rade Meksikanci

Jedan od najrasprostranjenijih običaja Meksikanaca desetljećima  je pozivao djecu (male anđele), za pamćenje na prethodni dan (1. studeni, Svi Sveti) da s igračkama i šarenim balonima ukrase njihove grobove.

Sljedećeg dana odrasli koji su umrli su bili počašćeni izloženom, pokojnikovom omiljenom hranom i pićem, kao i ukrasima i osobnim stvarima. Cvijeće, posebno zempasúchil (indijska riječ za posebnu vrstu nevena) i svjeće, koji su postavljeni na grobovima, trebali su duše odvesti doma svojim voljenima.

Prvo, cijela obitelj priprema grobnice i oltare, čiji članovi donose pokojnikovu omiljenu hranu i piće. Svijeće su zapaljene, drevni tamjan  gori, molitve i crkvene pjesme za mrtve su zapjevane, a zatim se piće i hrana konzumiraju. Nešto poput piknika.

U šest sati  popodne, zvona se oglašavaju svakih 30 sekundi, dozivajući mrtve. Zvona se čuju i tijekom noći. Pred zoru, zvona prestaju, a rođaci onih koji su držali bdijenje tjekom cijele noći, odlaze kući.

Jedan od najupečatljivije odvijanje proslave Dana mrtvih odvija se na jezeru Pátzcuaro, gdje u cik zore (1. studenog) Purepecha indijanci proslavljaju svečanim lovom na patke. U ponoć, kuhana patka i druge začinenje poslastice se donose na groblje, gdje treperi na tisuće svijeća. Za posjetitelje koji dođu slijedi čudnovat prizor – žene se mole, a muškarci pjevaju.

Bilo kako bilo, slavite li ovaj dan ili ne, odvojite trenutak da se sjetite svojih najmiliih koji više nisu s vama, a onda pođite se družiti sa živima jer na današnji dan slavi se i život!

Povijest kaže..

Spomendan vjernih mrtvih nastao je inicijativom sveca, benediktinskog opata iz Clunyja, svetog Odilona. Krajem I. tisućljeća, već se na mnogim mjestima nakon blagdana Svih svetih slavio i spomendan mrtvih. Taj spomendan 998., sv. Odilo službeno je uveo u Cluny, o kojem je bilo ovisno oko tisuću benediktinskih samostana. Preko benediktinaca, blagdan se proširio po Europi. Vatikan je službeno potvrdio ovaj blagdan 1311.

Španjolska je 1748. dobila povlasticu, da njezini svećenici na Dušni dan mogu služiti tri mise: jednu za koga god žele namijeniti, drugu na nakanu Svetog Oca, a treću za sve vjerne mrtve. Tu je povlasticu papa Benedikt XV. 1915. proširio na cijelu Crkvu.

Uz ovaj blagdan, kao i za Dan Svih svetih, običaj je obilazak groblja i paljenje svijeća za pokojne.

The post Običaji na Dan mrtvih; Svih svetih appeared first on Narodni.NET.

Nažalost vrlo, vrlo često spominjemo 1. studenog, odnosno blagdan Svih svetih kao “Dan mrtvih”.

Kako je došlo do tog velikog nesporazuma teško je reći – ili zbog neznanja ili zbog nedostatka vjere ili zbog pogrešnog tumačenja tradicije… U kršćanstvu NEMA DANA MRTVIH, jer nema mrtvih. Ljudska duša je besmrtna, njen život se nakon smrti mijenja ali ne prestaje i zato postoji Dušni dan koji se slavi nakon Svih svetih i koji je posebno posvećen molitvi i sjećanju na pokojne.

PREDRASUDA BR.2 – Blagdan Svih svetih je zajednički blagdan svih svetaca koje je Crkva
proglasila svetima

Blagdan Svih svetih posvećen je svim ljudima koji su došli do svetosti BEZ OBZIRA JE LI IH CRKVA PROGLASILA SVETIMA ili ne. Postoji puno više svetih ljudi koje nikad nismo upoznali ili čuli za njih nego onih koje je Crkva proglasila svetima. Proglašavanje svetim nekog čovjeka nije “evidentiranje svetaca” nego izdvajanje pojedinaca koji su poznati kao sveti i koje možemo smatrati svojim uzorima, učiteljima i iskazivati im štovanje. Budući da je nemoguće sve svete ljude poznavati i proglasiti svetima njihov zajednički blagdan je 1. studenoga.
PREDRASUDA BR. 3 – Sveci su bili savršeni ljudi, ljudi bez mane

Mi vrlo rado vjerujemo u takve “istine” jer onda lako zaključimo da takvo nešto nije za nas pa smo “mirni”. A sveci su imali i svoje mane i svoje slabosti i nisu uopće lako došli do svetosti, ali nisu odustajali. Njihova ljubav prema Bogu i ljudima bila je jača od njihovih nedostataka, bila im je pokretač u svakoj borbi sa sobom, vodila ih je u njihovom duhovnom rastu i u njihovim djelima, tako da su mogli unatoč svemu biti nositelji Božjeg svjetla u svijetu.

O SVETKOVINI SVIH SVETIH I DUŠNOM DANU

Svetkovina Svih svetih zapovjedani je blagdan u Katoličkoj crkvi.

Gotovo 1200 godina Crkva slavi 1. studenoga svetkovinu Svih svetih. Papa Bonifacije IV. (608-615) posvetio je oko god. 610. rimski Panteon Bogorodici i svim mučenicima. Godinama se svetkovina Svih svetih u Rimu slavila 13. svibnja, a kasnije je prihvaćen irski i engleski datum svetkovine 1. studenoga. Papa Grgur III. posvetio je oko god. 740. u bazilici Sv. Petra u Rimu posebnu kapelicu u čast Spasitelju, njegovoj Majci, apostolima, mučenicima i svim svetima.

God. 827. papa Grgur IV. odredio je da se 1. studenoga u cijeloj Crkvi na svečani način slavi spomen Svih svetih. Ta je svetkovina spomen svih svetaca, proglašenih i neproglašenih, koji su svoj život proživjeli na čast Bogu, u duhu i po zahtjevima Evanđelja i na korist bližnjima..

Dan nakon Svih Svetih je Dušni dan (2. studenoga). Na taj se dan Crkva sjeća svih vjernih mrtvih, a tradicija potječe iz 7. stoljeća. Redovnik Odilo (+1049) iz samostana Cluny u Francuskoj uspostavio je 2. studenoga kao dan kad su se redovnici posebno molili za sve vjerne mrtve. Toga se dana u crkvama slave mise za sve vjerne mrtve iz te župe ili biskupije, odnosno za duše svih umrlih vjernika. Prema tradiciji se na taj dan obilazi grobove pokojnika, premda se običaj, zbog toga što je svetkovina Svih svetih u većini zemalja i neradni dan, posjećivanja grobova premjestio i na 1. studenoga.

Već u 4. stoljeću nalazimo prve zabilježene povijesne tragove blagdana Svih Svetih. Naime, Crkva je od svojih početaka jednom godišnje slavila sve svete mučenike. Crkva, dapače, od samih početaka u bogoslužju imenom spominje svoje mučenike. Kako je broj mučenika i drugih svetaca vremenom narastao, pa ih je bilo nemoguće sve nabrojati, Crkva ih je mnoge od njih razvrstala u kalendar, slaveći njihov spomendan na određeni datum. No i tu se našla samo manjina svetaca pa zato uvodi blagdan Svih svetih. “Pod izrazom “svi sveti”, ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima. Mnogo je veće mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Upravo njih želi Crkva počastiti blagdanom Svih svetih. Neupadljivi, zaboravljeni ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, liječnici, branitelji domovine i ljudi svih zanimanja…. svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen blagdan Svih svetih. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče. To je prvi smisao posjeta grobovima.

The post PREDRASUDE / KRIVA TUMAČENJA BLAGDANA SVIH SVETIH appeared first on Narodni.NET.