Na Novu godinu tj. Mlado lito u domovima bunjevačkih Hrvata u Bačkoj pazi se na pristojno ponašanje (vladanje): sve mora biti uredno, mirno. Postoji uvjerenje da će čovjek cijele godine biti onakav kakav je bio prvog dana u godini. Muškarci se tog dana ne kuglaju i ne kartaju. Djeca nastoje biti dobra. Novac se ne izdaje iz kuće. Svi se vesele. Bičem se puca i klepetalima se podiže velika buka, naime, na taj način žele otjerati duše predaka, koje od Badnje večeri borave među ukućanima.

Prema proširenim vjerovanjima se smatra da će se ono što se radi na taj dan od Nove godine, ponavljati tijekom cijele godine. Stoga se svatko potrudi rano ustati i dobro se najesti, valja biti veselim i svađu mimoići. Značilo je sreću, ako se tog dana najprije s muškarcem sretne. Susret sa ženom znači nesreću. Ne valja ići u susjedstvo, ali gatanja nisu izostala ni toga dana. Djevojke za udaju kanile su doznati tko će im biti budući suprug. Primjerice, motrile su kuda gleda pijevac kada kukuriče, što znači da će im , iz onog smjera dolaziti zaručnik. Djevojke su prije lijeganja prevmule jastuk da sanjaju o svom budućem suprugu.

Negdje se smatralo kako neka hrana, jelo, donosi naročitu plodnost i rodnost. Na stol se stavljao cio kruh. Jeo se odojak ili svinjetina, jer ona naprijed, na hrpu rije sreću. Peradi nisu kuhali ni pekli, jer kokoš otraga čeprka, a ni zeca, jer on naprijed bježi i odnit će sreću, niti ribu, jer će s njom zajedno otplivati blagostanje.

Još se smatra dobrim znakom, ako se ujutro na Novu godinu kihne nataške. Kakvog je spola član obitelji koji kihne, takvog će spola biti stoka. Ako tog dana dobijemo novce valja ih popljuvati. Kuću se tog dana ne smije ostaviti napuštenu. Pred kime se otvore vrata imat će protekciju. Ako zapucketa namještaj, znači da je nazočan pokojnikov duh. Muhu uhvatiti, znači sreću. Ostaviti šešir na stolu, znači izazivanje svađe. Poslije kupanja dijete se ne smije ostaviti na stolu jer se smatra da će ga odnijeti vještice. S prstom ne valja ni na koga pokazivati jer ćeš na taj način probosti anđela. U ovom mjesecu ne peru kosu jer bi datu osobu tijekom cijele godine boljela glava. Tog dana naročito se čuvao novac, da se ne troši mnogo, jer se je smatralo tako će se trošiti tijekom cijele godine kao tog dana.

Smatra se srećom ako u kuću prvi stupi neki muškarac, a nesrećom ako uđe ženska osoba.

Smeće se između Božića i Nove godine nije iznosilo iz stana jer se smatralo da tako sreća izađe van. Ustvari, nije se pomela kuća da se ne smeta dusima predaka koji za vrijeme dvanaest dana borave među članovima svoje obitelji. Ako rublje, odnosno sudoper visi radi sušenja na užetu, skida se, jer ako se ne skine prije Nove godine, smatra se da će stoka uginuti te će i njihova koža na sličan način visiti.

Tradicionalni novogodišnji običaji i vjerovanja

The post Tradicionalni običaji u Hrvata na Novu Godinu appeared first on Narodni.NET.

Tog dana pojede se na Silvestrovo ispečena litnjača. Litnjača je obredni kruh, koji se okiti voćem, šarenim lutkama i životinjama od tijesta. Reže se na Novu godinu u podne, ali se prije polije vinom i tako se načme. Mrvice sa stola služe za liječenje. Daju se poput božičnih mrvica kokošima da dobro nesu u godini te i razno sjemenje s božičnog stola daje se stoci.

Domaćice peku prisnac kako bi zavrnule kraj godine. Kolač božićnjak se toga dana pojede. Prije objeda domaćin reže božićnjak. Taj blagdanski svečani kolač peče se na Badnjak. Na stolu je od Badnje večeri do podne u Novoj godini. No biva da božićnjak domaćin lomi iznad glave muškog djeteta. Dijete je prekriveno vezenim ubrusom. Zatim se kolač razdijeli na onoliko dijelova koliko je članova u obitelji. Budući da je u božićnjak bio stavljen novčić dok ga je mijesila domaćica, bit će sretan i uspješan tko u svojem komadu nađe novčić, čak je i stoka dobila dio kolača. Jednu šnjiticu su stavili na stranu za 6. siječnja. U sobi je ostala jelka sve do Vodokršća, jedan komadić božićnjaka i žito posijano na Luciju, te razno sjemenje.

Tradicionalni kolač Božićnjak

The post Litnjača i Božićnjak kolači i običaji na Novu Godinu appeared first on Narodni.NET.

Nekada je ovaj posao bio možda najvažniji dio kolinja i za njega su pozivani specijalisti, provjereni i sigurni, jer se tu nije smjelo omanuti. Temelj seoske kuhinje je bila svinjska mast i nju pokvariti, predstavljalo bi pravu katastrofu za domaćinstvo. Ali onda su nastupila vremena njene posvemašnje degradacije pa su mast topili oni koji nisu bili za nekakav drugi posao i nerijetko se događalo da mast pregori, ili se dovoljno ne ispeče pa se prerano pokvari (užegne). Takva mast bi se bacala ili su se njome hranile nove generacije tovljenika.
Međutim vremena su se promjenila, svinjska mast ponovo zauzima zasluženo mjesto u domaćoj kuhinji,  a nus-produkt masti, čvarci, postaju hit. Opet se kod kotla angažiraju dokazani stručnjaci i opet se tom poslu pridaje pažnja kakvu i zaslužuje.
Početak topljenja masti obilježava dilema, treba li u kotao dodati vodu ili mast i ja sam kao čovjek koji ovaj posao doživljava izuzetno ozbiljno praktično eksperimentirao i s jedim, i s drugim. Moj nedvojbeni zaključak je da je stara mast bolji izbor. Kada se dodaje mast, proces topljenja počinje znatno prije, a mješanje, koje u početku mora biti najintenzivnije, kako ne bi došlo do zagaranja kotla, je znatno lakše.
Bio sam na jednom kolinju gdje je topljenje masti pripalo jednom mlađem članu ekipe. “Stručnjak” za mast je dodao cca 1 l vode, i onda je krenuo s mješanjem. Svuda je on stigao, kuhača je prečesto mirovala i rezultat toga je prigoren kotao na dnu, loš okus masti i dva sata ribanja kotla.
Mješanje izrezane slanine u prvih pola sata mora biti bez prestanka, čvrsto stružući kuhačom po dnu i prelazeći svaki djelić dna kotla, a posebnu pažnju posvetiti dijelu kotla uz dimnjak peći, gdje zbog vuče nastaje najveća temperatura i opasnost od prigaranja na tom mjestu je najveća.
Kada i koliko mlijeka dodati je slijedeća dilema, a i to je isprobano i moje mišljenje u svezi stim je da na 10 kg izrezane slanine, ide cca 1 dcl mlijeka. Dodavanje mlijeka se vrši kako bi čvarci na vrijeme dobili onu poželjnu boju, jer ako bi čekali tu boju bez dodavanja mlijeka, onda bi vjerojatno mast pregorila, a ako bi pazili na mast da bude dobra, onda bi čvarci ostali blijedi. Znači ako dodamo više mlijeka, čvarci će biti tamniji, suprotno, ako dodamo manje mlijeka, čvarci će biti svjetliji.
Vrijeme dodavanja mlijeka je najbolje kad se mast počne pojavljivati na površini, dakle kad je slanina još bijela i kad se još ne govori o čvarcima, nego je to još uvijek rezana slanina. Ovaj trenutak je dobar jer smanjuje opasnost preburnog reagiranja masti u smislu jakog pjenjenja. U ovoj fazi i dalje treba intenzivno mješati, ali opasnost od prigaranja je značajno smanjena i sad mješači mogu malo otpuhnuti.
Vatra u početku treba biti dosta jaka, nastavno može biti za nijansu slabija, ali nikako ju zapustiti i dozvoliti da značajno oslabi.
Završetak topljenja je također bitna faza u cjelokupnom procesu, jer ako se tu pogreši sav trud može biti uzaludan. Odrediti trenutak kada je mast „zrela“, a još da nije pregorila, posebno je važan moment i za to postoje dva detalja na koje treba obratiti pozornost. Prvi znak je „šuštanje“ čvaraka i njihova blago smeđkasta boja, a drugi se odnosi na izgled masti, koja mora biti svjetla i bistra. U tom trenutku se dio masti može odliti, ako čvarci još nisu poprimili željenu boju i nedugo zatim skinuti kotao s vatre te ocjediti ostalu mast.
Treba se imati na umu da čvarci još malo dobiju boju i kad se kotao skine, jer mast još uvijek ima viskoku temperatura, a naročito je to izraženo kod kotlova deblje stjenke (odliveni od alumijija) i kod njih se mora posebno paziti na trenutak skidanja kotla s vatre da ne bude prekasno.
Mast nakon hlađenja treba imati bijelu boju, s vrlo blagom nijansom na sivo, okus mora biti tipičan bez osjećaja pregorenosti i takva mast, u zaklopljenoj emajliranoj kanti i na hladnom mjestu, bez problema traje godinu dana.

The post Priprema i proizvodnja domaće svinjske masti! appeared first on Narodni.NET.