Ganga je način višeglasnoga pjevanja. Za prvi glas, tj. za prvoga pjevača, kaže se da „priginje“, „počinje“, a za ostalu dvojicu da „preuzimaju“.

Počinje uvijek glavni pjevač suspregnutim glasom, ubrzanim tempom. Najvažniju ulogu ima onaj tko započinje pjesmu. On određuje način pjevanja, temu, stihove, sadržaj. Svako selo ima svoj način pjevanja. Iskusan sluh narodnih pjevača prepoznaje te razlike.

Ganga se nekada pjevala u svako vrijeme, osim korizme. Sila, derneci i svatovi bili su najučestaliji povodi za izvođenje gange. Gangalo se i za vrijeme obavljanja svakodnevnih radova kao što su čupanje vune, žetva, branje i nizanje duhana te prilikom čuvanja stoke. U gangi ima stihova koji nemaju neku pjesničku i umjetničku vrijednost, ali se zato može naći i mnoštvo onih koji nose vrijedne i duboke poruke. Ganga je odraz teškoga načina života na ovom tvrdom kamenu. 

Suvremena civilizacija odnosi u nepovrat mnoge vrijednosti duha. Ove pjesme spjevane iz srca ljudi svjedočanstvo su o narodu koji je u materijalnom siromaštvu težio visokim idealima duha.

O gangi smo već pisali malo detaljnije i možete pročitati:

Livanjska i Duvanjska ganga

Ganga u Imotskoj Krajni i okolici

httpv://www.youtube.com/watch?v=ZZIaP7mrXnc

The post Što je ganga i kada je možemo čuti appeared first on Narodni.NET.

“Di si Mate naučijo gangu,
u Imacki, idući na vagu.”

Imotski je tada bio trgovačko središte Imotske krajine i mnogih mjesta zapadne Hercegovine, gdje se, srijedom, godinama, dolazilo na “pazar” i iz drugih gradova, trgovati, pogledati, čuti što je nova i biti viđen.

“Gango moja ´ko te izmislijo,
škutor Mate, đava ga odnijo.”

Ovdje valja napomenuti da je ime “škutor” za stanovnike zapadne Hercegovine, a prvenstveno za prostore Bekije bio, pomalo, podrugljiv naziv za stanovnike Imotskog i Imotske krajine. Da je tomu tako potvrđuju to i mnogi muzikolozi, etnolozi i drugi kulturno povijesni radnici s područja narodne umjetnosti, svojim radovima na ovu temu (Vinko Žganec, Cvjetko Rihtman, dr. Anđelko Mijatović i drugi). Većina je njih došla do zaključka da je ganga donesena u Hercegovinu iz Imotske krajine, nakon što je te prostore zaposjela Austrija (1878. god.).

Ganga je nastala i počela se pjevati u Imotskoj krajini, a njeni se počeci mogu smjestiti od 1860. do 1870-te godine. U početku se pjevala tako da su svi pjevači izgovarali cijeli tekst, a tek se kasnije oko 1900-te do početka prvoga svjetskog rata počeo razvijati i ovaj, današnji oblik gange (deseterački distih), gdje jedan pjevač pjeva melodiju i riječi, a ostali ga prate izgovarajući slogove gan, gan, gn, gn, ili ga, ga, tako imitirajući svirku gusala, ili grubljim e ili vokalom o. Tako je ganga (najvjerojatnije) i dobila ime prema zvucima koje su proizvodile strune naših gusala. Skloniji smo toj tvrdnji, nego pretpostavci da je ganga dobila ime prema albanskoj riječi “kang”, koja znači; pjesma, veselje, zabava. (Dr. Branko Marić.)
Ganga se pjeva u troje, četvero, petero, a može je pjevati i veća skupina, rijetko u dvoje, a pjevaju je svi; stari i mladi, podjednako žene i djevojke, muškarci, a djeca već odmalena upijala melodiju i slogovne napjeve, pripremajući se za, kasnije, ozbiljnije pjevanje.
Stariji su mještani i pjevači razlikovali nekoliko varijanti pjevanja gange, čije razlike nisu bile velike, ali su bile prisutne, od sela do sela, koje su se najviše očitovale u tonalnim odnosima i melodijskom rasponu glasova pratitelja, tj. okrićanju. (Za onoga tko započinje pjesmu, kaže se da piva, počimlje, ili vodi gangu, a ostali pjevači gangaju, gusle ili prate). Pjesmu je mogao započeti i netko od pratitelja (guslača ili gangaša), da bi nakon otpjevanoga prvog stiha vođenje preuzeo pivač, te dalje vodio i usmjeravao glasove gangaša.
Ganga se pjevala uvijek i svugdje; u kući, na njivi, u derneku, u gostionici, na silu, na putovanjima, na kolodvorima i svim mjestima gdje bi se našla trojica-četvorica naših ljudi ili momaka. Odvažili su se oni zapjevati gangu i u Splitu, Zagrebu, Njemačkoj, Americi… Tekstovi gange su nerijetko odražavali trenutno emocionalno stanje pivača i njegovu inspiraciju prigodom u kojoj se odlučiše zapjevati, a raspon tema i motiva je zaista velik.

O rađi; Oj ledino, nevoljo i tugo, ja te neću kopati još dugo.
O ljubavi; Ja od dragog tri godine mlađa, al´ mi ljubav od šećera slađa.
O curama; ´Ko je reka bolila ga duša, da je gadna moja garavuša.
O momcima; Moj dragane visoki jablane, ja malena u te zaljubljena.
O tuzi; Kukavica s goron razgovara,´ ko će s tebon moja majko stara.
O tuđini; Imala san cviće pokraj vode, i dragana pa mi u svit ode.
O vlasti; Druže Tito ti se ne boj Rusa, Ustaša je iza svakog busa.
O politici; Ljudi moji,´ ko bi reka lani, da će Božić slavit partizani.
O molitvi; Gospe moja da je meni znati, kojim ću se prezimenom zvati.
O vjeri; Neću vire pogaziti stare, ti me nećeš vinčat matičare.
O gangi: Gango moja gangat ću te i ja, kad te ganga cila Dalmacija.

Tekstovi su se pamtili i dopunjavali nekim svojim specifičnostima, okretali u hvalospjeve, pa i u sprdnju, ali uvijek iskreni, jasni i s određenom porukom, nerijetko s manjom dozom one obične, seoske, svakodnevne vulgarnosti, gdje se nije štedio nitko, ali nitko nije ni zamjerio. Sve što se nije moglo ili smjelo izraziti u svakodnevnim prilikama, ganga je to dopuštala. U kakvim svečarskim prigodama, kada bi se našlo više grupa pjevača, bilo je i natpjevavanja te bi jedni odgovarali drugima, momci djevojkama itd.

Djevojke bi zapjevale:
-Moj se dragi počejo da škola, po Osoju čuvajući vola!
ili;
-Džaba dragi gimnazija tvoja, privari te nepismenost moja!

a momak bi odvratio;

-Mala moja da ti nije dote, đava bi te uzejo s lipote!
Ili:
-Mala moja trave ti zelene, jesi l´ koga ljubila ko mene!

Ganga se s nama rađa, raste, razvija, tješi nas, hrabri, uspavljuje, s nama moli i tuguje. Kao što je “rera” -Sinjska -Cetinska, “ojkavica” -Lička, tako je ganga naša – Imotska. Nenaviklu uhu često “čudna”, “gruba”, “daleka”, a nama osebujna, idilična, poetična, pronicljiva, osjećajna, mila, buntovna, čedna, proganjana, zabranjivana, ponekad teška, ko suza materina, ko djevojačka kletva. – Naša ganga!
I upravo zato moramo sačuvati od izumiranja i zaborava ovo naše autohtono kulturno naslijeđe.
“Gango moja i moj did te piva,
pa ću i ja dok me bude živa!”

httpv://www.youtube.com/watch?v=UJRPj2wQS1Q

httpv://www.youtube.com/watch?v=EuPVUs8nctY

Žene pjevaju gangu.

httpv://www.youtube.com/watch?v=diujgBxQeZA

The post Ganga u Imotskoj krajni i okolici! appeared first on Narodni.NET.

GANGA je najpopularniji vid narodnog glazbenog izražavanja, te ujedno najreprezentativniji glazbeni oblik autohtone folklorne glazbe većeg dijela područja središnje dinarske zone. Rado je “pivaju” stanovnici s područja dalmatinske zagore, Hercegovine te područja Livna ,Duvna i Kupresa. Sa sigurnošću se može reći da je ganga u našim krajevima Livna i Duvna najreprezentativniji i najautohtoniji oblik “pivanja”. Ne zna se točno, po čemu je ganga dobila ime. Ime je vezala uz albansku riječ KANG, što znači pjesma, veselje, zabava. Narod smatra, da naziv dolazi od toga, što oni, koji prate glavnog pjevača, često i ne znajući stihove, pjevaju gan, gen, gan, Neki smatraju, da je ime dobila prema zvuku gusala – gun, gun, gan, gan.  Ima različitih načina “pivanja” gange u našim  krajevima. Tako se još uz gangu na livanjskom i duvanjskom polju  “piva”  rera , ojkavica, ustresavica, a u duvanjskom kraju uz gangu nalazimo i “kiridžijsko pivanje” ili kako još zovu i “staro pivanje” i ima sličnosti s ojkavicom dalmatinske zagore. Ovdje na nasoj stranici moći ćete poslusati gangu, reru, ustresavicu iz hercegbosanske županije točnije iz župe Podhum na Buškom Blatu, iz župe Ljubunčić Livno, župa Lištani Podinarje, župa Šuica, župa Bukovica Tomislavgrad.

•  KAD NESTANE MENE

• ZAPIVAJTE ISPOD SELA MOMCI   

Ganga je nastala i prvi se put zapjevala u Imotskoj krajini. I najbolji hercegovački pjevači gange potvrdit će njenu izvornost, upravo, u Imotskoj krajini, i to baš gangom:

“Di si Mate naučijo gangu,
u Imacki, idući na vagu.”

Ostatak pročitajte ovdje:

The post LIVANJSKA I DUVANJSKA GANGA appeared first on Narodni.NET.