Kulinarski identitet je jedan od bitnijih čimbenika u promociji turizma određene zemlje. Tako će nam pri spomenu Španjolske na pamet pasti paella, Italije pizza i tjestenina, Grčke gyros, Japana sushi. Primjera je čitav niz. Hrvatska je, pak, zemlja na raskrižju kultura i civilizacija, zemlja raznolikosti, koja se odražava i u njezinoj gastronomskoj ponudi te ne čudi činjenica da u Hrvatskoj možemo razlikovati čak pet gastronomskih regija:

• Istra i Kvarner
• Dalmacija i Dalmatinska zagora
• Gorski Kotar i Lika
• Zagorje, Međimurje i Podravina
• Slavonija i Baranja

The post Razvoj i podjela Hrvatske gastronomije appeared first on Narodni.NET.

Čak i više negoli za Reljkovićeva osamnaestog stoljeća, kad je autor Satira iliti divjeg čovika uznosito pjevao o Slavoniji i njezinim okusima ‘Bog je tebe lipo namirio i svakim plodom nadilio, da ti rodi vino i pšenica, kome se hrani i junak i ptica. Marvu dao od svake fele : konje, vole, svinje, voće, pčele…”,ona je danas pojam bogate, plodne i izdašne zemlje.

Smireno je i s neskrivenim uživanjem preuzimala iskustva prethodnica na tim zemljopisnim prostorima, primjerice rimske kuhinje, ali i rado svoj nizinski tanjur dijelila sa susjednom mađarskom, vojvođanskom i bosanskom kuhinjom, te s radoznalošću prepuštala utjecajima turske i bečke građanske kuhinje u vrijeme vladavine tih velikih imperija. No, slavonska je kuhinja svoja i u pastirskoj, ribičkoj ili lovačkoj neobveznosti i ”zakonima”, i u plemenitaškoj uznositosti našičkog ili vukovarskog imanja ili đakovačkog biskupskog dvora, i u elegantnoj osječkoj dobrostojećoj građanskoj ili babogredskoj seoskoj kući, pa čak usamljenu stanu. Njezin stol prepun kad se iznese tako velik broj njezinih uobičajenih jela. Slavonija je po blagodatima najbogatije gastronomsko podneblje Hrvatske. Glavni simbol je upravo Slavonski kulin.

Slavonska, šokačka gastronomska ponuda bogata je i raznovrsna. Od niza jela, poznatih slavonskih specijaliteta, posebni su suhomesnati proizvodi tipični baš za ovo područje RH : šunka, kulinova seka i kulin. Vino i rakija šljivovica za Slavonca, Šokca ima gotovo kultno značenje.

U Slavonskoj Posavini u nekim selima za jelo se još kazalo i jedžek. Meso svinjsko ili govedsko, kuhano, pečeno ili suho u odžaku, zvalo se smok. Mlijeko i mliječni proizvodi (sir, sjerutka, kajmak i putar), nazivali su se bili smok. Grah, kupus, krumpir i kelj skuhan i za jelo priredit zvali su se cušpajz. Što se peče u tepsiji u rerni ili pod pokljukom u više komada, to su kolači, a ako se peče u jednom komadu pita se zove. A što se na ražnju peče, ma bilo i malo, čitavo ili pola, zove se pečenka.

U davnim vremenima u šokačkim mjestima se kuhalo u zemljanim posudama, zatim u tučenim sudovima, na ognjištu, a kasnije na štednjaku-šporetu. Kuhalo se i u jednoj vrsti kotlića koji su zvali ,,bograč”. Jelo se iz jedne drvene posude, a kasnije iz zemljane. Takva posuda se zvala ,,zdila”. Kasnije su jeli iz svog tanjura i svojom žlicom. Voda se pila iz ,,bukare”. Iz nje su svi pili. Na njivu se voda za piće nosila u zemljanom, glaziranom ćupu, opletenim šibljem koji se nazivao koršov.

Priređivanje jela nema posebnog imena. Jelo se kuva, peče, prži, a ge koje se i prisno jede. Njeko se jede navareno ili nezačinito, a njeko začinjito, ili zafligano, ge koje se jede prečinito ili zabilito, a ge koje i zasjemenito. Navarno je jelo, kad se samo skuva pa posolji ; zafligano je, kad se skuva i posolji, pa još ozgor umiša zaflig. Zabilito je ili prečinito, kad se s mlikom i malo žitnim brašnom prečinji, a zasjemenito je, kad se u jelo ulje ili istrese dublekovo (bundevino) sjeme ili zetin od njega.
Ako je jelo neslano, kažu : ,,Ge ta sol ?” Kuvačica zaboravila posoljit”, ako je prislano, govoru : ,,Bila si blizu soli.” Kad je ‘ladno kažu : ,,To ni bilo nuz vatru”. To je ko napoj,  ako je privrelo, govoru : ,,Baš je s vatre, al’ se puši.”  Ako se jelo pkvari, govoru : prokislo je – ni za jest ! ”

Sprema se za zimu (zimnica) : orasi, lješnjaci, suho voće (šljive, jabuke i kruške), to se zovu – kalotine. Pa onda pekmez, a ge tko i jabučice (paradajz juhu). Zatim kisele se paprike i krastavci, zatim suva riba (šaran i štuka).

Izvor: Šokac graničar

The post Tradicionalna slavonska kuhinja i slavonske uzrečice appeared first on Narodni.NET.

Imate li prijatelja lovca, ogrebite se za malo divljači, ali nikako previše jer u protivnom jelo može postati prekiselo. Sveukupna količina mesa treba biti oko dvadeset dekagrama po ustima. Meso je potrebno pripremiti tako da se malo posoli i pobiberi i stavi u posudu u kojoj je do polovica vode, a potom još dodati i sušenog lovora te bibera u zrnu i malu žličicu jabučnog octa. Uz ovo dodati i bijelog i crvenog nasjeckanog luka te sve pokriti čistom krpom i staviti da se hladi u podrumu. Kada ste već u podrumu, svakako pogledajte zalihe bijelog i crvenog vina, a ako imate i malo slavonske travarice ili kakvu drugu žesticu, progrgljajte zbog mirisa jabučnog octa i začinskih trava koje su vam nadražile grlo.

Iz zamrzivača izvadite nekoliko svinjskih nogica, najbolje od starije svinje i ostavie ih da se odmrznu. Uz ovo pripremite i papar, sol, slatku crvenu papriku (po jednu veliku žlicu na litru vode), ljutu papriku, senf, par svježih feferonki, kocku goveđe juhe, lovor list, omanji krumpir, crvenog luka (ako je velik kao šaka po jednu glavicu na litru vode), malo bijelog luka, par žlica brašna, velika žlica pasiranog paradajza po litri vode (ali ako ste stavljali divljač, koristite samo jednu petinu paradajza!), malo vegete, ljutog ajvara, šaka suhih vrganja na deset litara čobanca (mogu i svježi, ali i šampinjoni), tijesto pužići ili makaroni. Sve stavite na jedno mjesto gdje vam ujutro neće smetati za kuhanje kave.

Sutradan, nakon maksimalno dvije kavice, donesite meso iz podruma, ocijedite ga, izrežite na kockice, kosti odvojite od mesa, dobro operite. Sve kosti, nogice od svinje i eventualna masnoća koriste se. Luk nasjeckajte što sitnije, a na dno lonca stavite malo ulja i na njega luk te na vatru ili plin (plin je bolji jer održava stalnu temperaturu). Miješajte drvenom kuhačom dok luk ne porumeni, a eventualne suze od luka isperite s jedan decilitar frankovke kroz grlo. Kada luk potpuno omekša dodajte meso, nogice i kosti te ulijte hladnu vodu (dodajte do 40 posto više vode od željene količine jela, jer će dio kuhanjem ispariti, a u spremanju čobanca nije dozvoljeno dodavati još vode naknadno). Kad sve zakuha pojavit će se pjena i ne baš ugodan miris mesa, a pjenu možete skidati jušnjačom ili je samo promiješati. Vatru smanjite na lagano i u šalici hladne vode razmiješajte goveđu kocku te u nju dodajte sol, biber i lovorov list (na 10 litara oko 4-5 listova), feferonku, ljutu i slatku papriku te sve zajedno ulijte u čobanac. Krumpir i bijeli luk sitno nasjeckajte i dodajte u smjesu koja se kuha. Crvenu papriku, sol i papar možete dodavati u više navrata. Nakon ovoga dodajte i gljive. Sada se već širi ugodan miris čobanca pa će vjerojatno susjedi i slučajni prolaznici početi istezati vratove. Obavezno miješajte svakih pet do deset minuta, posebice po dnu, kako se ne bi zagorilo i uhvatilo za posudu.

Nakon dva i pol sata kuhanja probajte je li meso kuhano, odnosno izvadite kost i ako meso otpada s nje, izvadite sve kosti s kojih skinete preostalo meso, kosti date psu, a meso vratite natrag. Nogice također izvadite i skinite meso s njih koje ćete vratiti u lonac, a kosti možete opet dati psu. Nakon tri do tri i pol sata počnite s kuhanje tjestenine, a za to vrijeme dotjerajte čobanac – ako je potrebno još soli ili bibera te u šalici hladne vode razmutite žlicu senfa, žlicu vegete, žlicu ljutog ajvara i sve to ulijte u čobanac. Na kraju u hladnoj vodi razmutite žlicu brašna na litru čobanca i sve to ulijte u jelo kako bi dobilo željelu gusoću. U ovom je trenutku veoma bitno miješati po dnu da brašno ne zagori.

Ako je čobanac preslan ogulite krumpir i prerežite ga na pola te ubacite u jelo jer krumpir na sebe veže sol. Ako je čobanac prekiseo zbog paradajza ili previše divljači, dodajte malo sode bikarbone. Ako nije dovoljno kiseo, spustite se do podruma i donesite malo vina (najviše decilitar!) koje ćete uliti u čobanac.

Poslije čobanca preporučuje se vina frankovka i to čista, a pola sata nakon ručka gemišt od frankovke. Živjeli!

The post Najpotpuniji recept za slavonski čobanac appeared first on Narodni.NET.