mlijeko – Narodni.NET

Juha s cimetom i mlijekom

Ante Popić — Thu, 03 Oct 2024 13:27:12 +0000

Vratit ćemo se malo u vrijeme naših baka i njihovog načina života pripremanja jela. Recepti za jela su tradicionalni starohrvatski po kojima su brojne generacije pripremale svoja jela.

Tekst je pisan starohrvatskim dijalektom od prije nekih 150 godina.

Na 2/3 litre mlieka stavi jednu šaku oljuštene, sitno stučene sladke korice (cimeta), malo vanilije, da se prokuha i to zasladori razbij tri žumanceta u jušnu zdjelu nalij na to mlieka i jako miešaj, da se ne sgustne nareži žemlje i metni u juhu.

The post Juha s cimetom i mlijekom appeared first on Narodni.NET.

Ljekovitost mlijeka i primjena mlijeka kao ljeka

Ante Popić — Sun, 14 Jul 2013 06:01:58 +0000

Majčino mlijeko jedinstveno je po tome što sadrži sve sastojke potrebne za čovjekovo zdravlje i rast u pravom omjeru. Kravlje je mlijeko bogat izvor hranjivih tvari i smatralo se najpogodnijom hranom za malaksale i iscrpljene pa se davalo kroničnim bolesnicima, starima i slabima. Jogurt je kiselo fermentirano mlijeko koje su zgrušale bakterije što su višestruko korisne za zdravlje, štite od srčanih bolesti, infekcija crijeva, a možda i od raka.

Narodni lijekovi iz davnine s mlijekom

U mnogim je kulturama mlijeko simbol žrtve, spremnosti da se tuđe potrebe stave prije vlastitih.

• U Indiji, gdje je mljekarstvo vrlo važno, obiteljska se krava posebice poštuje.

• Bugari su nekoć bili poznati po dugovječnosti, a kako su jeli mnogo jogurta, dugovječnost se pripisivala upravo njemu.

• Sposobnost jogurta da spriječi proljev i probavne tegobe poznata je već stoljećima.

• Za čistu, meku i vlažnu kožu preporučalo se na tijelo spužvom nanijeti litru mlijeka pomiješanu sa sokom od 2 limuna.

Jogurt je vrlo koristan u liječenju infekcija kvascem. Običan živi jogurt nanesen na zahvaćeni dio tijela 2-3 puta na dan ublažava svrab i brzo čisti infekciju.

Unutarnja ljekovitost mlijeka

Kravlje mlijeko više pridonosi razvoju kostiju i mišića nego mozga i živčanog sustava, dok majčino mlijeko djeluje suprotno. Za razliku od majčina mlijeka, kravlje potiče razvoj bakterija u crijevima. Njegova alkalnost usporava probavu bjelančevina, a laktoza može uzrokovati čitav niz alergija i probavnih tegoba. Mlijeko usto obično potiče stvaranje sluzi, a to otežava katare. Međutim, ono sprječava osteoporozu ako se pije u djetinjstvu, a njegova umirujuća alkalnost može ublažiti dispepsiju. Mnogi ljudi koji ne podnose mlijeko umjesto njega uzimaju jogurt, koji je jednako hranjiv. Živi jogurt najbolji je lijek za ponovnu uspostavu zdrave populacije bakterija u crijevima nakon uzimanja antibiotika.

Vanjska uporaba i ljekovitost mlijeka

Mlijeko umiruje kožu. Koristi se u mnogim kozmetičkim proizvodima, primjerice u mlijeku za čišćenje lica, pomiješano s medom, kamilicom ili drugim sastojcima. Oblozi od kiseloga mlijeka ili jogurta ublažavaju vrućicu i bolove pri opeklinama od sunca.

The post Ljekovitost mlijeka i primjena mlijeka kao ljeka appeared first on Narodni.NET.

Seosko stočarstvo kroz prošlost na našim područjima

Ante Popić — Fri, 02 Nov 2012 18:05:44 +0000

Uzgojem domaćih životinja seljaci su stvarali važne prehrambene namirnice (meso, mlijeko, mast, jaja) i proizvodili razne sirovine (kožu, vunu, krzno, perje i dr.). Stočarstvo je, usto, bilo u suodnosu s ratarstvom, zaokružujući njime cjelokupan agrarni proces.

Kao posebnost, ne samo u načinu stočarenja nego i u stilu življenja, izdvaja se planinsko ili transhumantno stočarstvo koje se primjenjivalo u gorskoj i u dijelu primorske Hrvatske. Njegovo je osnovno obilježje da se sa stokom, radi bolje ispaše, odlazi na duže vrijeme izvan stalnoga mjesta stanovanja u udaljenije krajeve. Pritom se, najčešće s ovcama – jer o njima je riječ – ljeti dizalo na pašnjake u planinu, a u manjoj mjeri zimi spuštalo iz brdskih krajeva u toplije, nizinske ili primorske predjele. Uz Dinaru i Biokovo klasična je stočarska planina bio Velebit, kamo su ljeti dolazili pastiri iz Like, Primorja i sjeverne Dalmacije. Njihova je stočarska praksa primjer suptilnih regionalnih razlika unutar istog tipa stočarstva.

Budući da su Ličani svoje privređivanje temeljili podjednako i na ratarstvu i na stočarstvu, na velebitskim su pašnjacima pojedini ukućani boravili kraće vrijeme, obično od lipnja do srpnja. Odlazili su iz dvaju razloga: da od ovaca zaštite dozrijevanje usjeva na poljima u domicilnom selu te da pokupe sijeno na pašnjacima u planini. Provodeći proljeće i jesen kod kuće, lički su se pastiri bog oštre klime zimi spuštali u primorje.

Primorcima je ovčarstvo bilo primarnom poljoprivrednom granom, pa su na sjevernim i sređnjovelebitskim pašnjacima boravili dobar dio godine, ali etapno, slijedeći vegetacijski rast. Tako su u proljeće, obično oko Jurjeva (23. travnja), cijele obitelji pošle u podgoije gdje su, na visini od približno 700 m, imale sezonske stanove. Kako su ih nastojali sagraditi u dolcima, gdje je bilo i nešto zemlje, iskorištavali su boravak i za sjetvu kukuruza, ječma, krumpira, kupusa, graha. Počevši od Antunova (13. lipnja) izdigli bi se u nadgorje gdje su na visini od 1 000 do 1 200 ni također imali pravo na pašu. U jesen su se spuštali prema domicilnom naselju, ali opet etapno, ubravši usput i dozreli prirod u podgorju.

Dalmatinsko se planinsko stočarstvo gotovo već približilo nomadskom. Krećući se stalno sa životinjama za boljom travom, i ljudi su bili drukčije organizirani. Pojedine obitelji iz Ravnih kotara ili Bukovice prepustile su, naime, svoje ovce iskusnim pastirima, ujedinjenima u tzv. kum-paniju, sa starješinom na čelu. Sa skupljenim stadom, koje je moglo imati i do 10.000 ovaca, uz cijelu karavanu konja i mazgi natovarenih hranom i solju, putovali su i po nekoliko dana do južnovelebitskih pašnjaka. Odmah pri polasku odvojili su tri stada. U prvom su bile ovce koje se muzu, u drugom jalove ovce, a u trećem janjad. Svako od njih pratili su pastiri i to jedni sa stalnom pozicijom na prednjem dijelu stada |prednjaci), drugi na bočnim stranama (Icrilaši), a treći na stražnjem dijelu (prikupljači). Uz njih su bili i ovčarski psi. Ovce su bile obilježene znakovima vlasništva, utisnutima bilo bojom, bilo zarezivanjem bilo pak bušenjem ušiju. Odlazak (izdig) tih velikih stada obično je bio priređen sredinom lipnja, a povratak (zdig) početkom rujna.

The post Seosko stočarstvo kroz prošlost na našim područjima appeared first on Narodni.NET.

Bakina priprema riže na mlijeku

Ante Popić — Wed, 10 Oct 2012 10:59:56 +0000

Vratit ćemo se malo u vrijeme naših baka i njihovog načina života pripremanja jela. Recepti za jela su tradicionalni starohrvatski po kojima su brojne generacije pripremale svoja jela.

Tekst je pisan starohrvatskim dijalektom od prije nekih 150 godina.

Očisti 28 dekagr. riže, metni u šerpu i nalij na nju dvie litre mlieka, da se kuha, malo maslaca, sladora i netučene sladke korice (cimet) s tim neka se nemiešano kuha, a kad se mlieko pokuha, izvadi cimet, a ono saspi u zdjelu i posiplji sitnim sladorom i cimetom. Ugrij ploču i stavi ju više zdjele, da slador porumeni.

Tako možeš priugotoviti i krupicu (Gries).

The post Bakina priprema riže na mlijeku appeared first on Narodni.NET.

Sir Škripavac- Autohtoni proizvod Like i Korduna

Ante Popić — Fri, 27 Jan 2012 04:41:36 +0000

Proizvodi se od toplinski neobrađenog mlijeka, proizvedenog u vrlo ekstenzivnim uvjetima hranidbe, što mlijeku daje visok udio masti (4,23%) i niski udio proteina (3,18%). Sir pripada skupini punomasnih mekih sireva s najmanje 50% masti u suhoj tvari sira, prosječne težine 1200 g, mliječne boje, karakteristično gumaste čvrstoće zbog koje škripi tijekom konzumacije. Sir je neizražene slanosti s prosječno manje od 1% soli u siru. Za proizvodnju sira rabi se svježe pomuženo i procijeđeno mlijeko, koje se obično siri neposredno poslije mužnje ili kraćeg zrenja mlijeka na sobnoj temperaturi.

Sir škripavac jedan je od simbola Like i tradicionalno se, još od starih vremena, proizvodi na brojnim seoskim domaćinstvima na gračačkom području, ali za vlastite potrebe, na malo. Sir se dobiva prirodnim načinom od visokokvalitetnog kravljeg mlijeka i, za razliku od sjevernije Like, u Gračacu se ne dimi jer tamo smatraju da za to nema nikakve potrebe.I u pravu su. Taj sir škripavac gastronomski je i nutricionistički specijalitet “broj jedan”, ali unatoč tome, nikad nije brandiran, marketinški obrađen ni masovnije plasiran na tržište.

Neki će reći – bolje da je tako jer je sačuvao izvornost, ali na gračačkome području, još uvijek zaostalom zbog ratnih događaja i praktički bez konkretne gospodarske budućnosti, škripavac je ovih dana postao za mnoge “karta za bolju budućnost“.

Može se pripravljati od ovčjega ili kravljeg mlijeka, a pod zubima škripi dok se jede pa je po tomu i nazvan.
Svježe pomuzeno mlijeko procijedi se kroz gazu i zagrije na 36 °C. U tijeku zagrijavanja na 5 – 8 litara mlijeka ubaci se šaka soli i veća žlica tvorničkog sirila. Sve se dobro promiješa i ostavi 45 minuta kako bi se mlijeko podsirilo. Gruš se usitni velikim kuhinjskim nožem na veličinu kukuruznih zrnaca, promiješa i ostavi 5 minuta. Zatim se ponovno usitni i ostavi da se slegne još 5 minuta.
U cjedilo se uloži gaza i na nju istrese gruš, kako bi se procijedio. Krajevi gaze prebace se preko grude sira. Obruč od kalupa za tortu stavi se u oprani i osušeni sudoper, a djelomice ocijedeni gruš s gazom stavi u njega i ostavi 30 minuta. Zatim se gaza sa sirom izvadi, a sir odmota i ponovno položi u kalup, ali suprotnom stranom. Kalup se pokrije i ostavi jedan dan.

Cijela površina odstajalog sira natrlja se solju i vrati u kalup te ostavi još 24 sata. Gotovi sir škripavac izvadi se iz kalupa i stavi tri tjedna na zrenje, na 16 – 18 °C. Na čistu daščicu stavi se sir i pokrije sitom na kojem će se u tijeku zrenja stalno mijenjati mokra gaza ili kuhinjska krpa, radi održavanja vlage. Sirutkom preostalom od pripravljanja nekog drugog sira, 3 – 5 puta škripavac se opere. U tijeku zrenja poprimit će lijepu žutu koru i bit će izrazito ugodna okusa i mirisa.

Na belomanastirskoj tržnici za tezgom s mliječnim proizvodima najviše je Uglješana. Naime, od četvero prodavača, troje ih je iz Uglješa. Ta statistika ne čudi ako se zna da u tom baranjskom selu svaka druga kuća ima po nekoliko krava. Nekadašnji kolonisti iz Bosne svoje su običaje i tradiciju pravljenja sira zadržali unatoč tome što je prošlo više od pola stoljeća otkako su se doselili u Baranju. No, to je samo jedan od razloga zašto se sir danas najviše proizvodi u Uglješu, jer je i velika nezaposlenost stanovnike ovoga mjesta prisilila da svoje obiteljske proizvode ponude na tržištu. I dok su se Baranjci od pamtivijeka najviše pravili običan kravlji sir, koji neki nazivaju i švapski, kolonisti su donijeli nekoliko varijanti svog sira, a najpoznatiji je sir škripavac. Kao autohtoni sir škripavac se u Hrvatskoj najviše veže uz Liku, Kordun i susjednu Bosnu. No, danas je ta delicija tražena na svim, pa i na baranjskim stolovima.

Iako se svježi sir više traži na baranjskim tržnicama i škripavac je, iako zbog tehnologije pravljenja skuplji za nekoliko kuna, sve traženiji. Tehnologija proizvodnje sira škripavca značajno se razlikuje od gospodarstva do gospodarstva. Ona nije standardizirana, sir se proizvodi iz toplinski neobrađenog mlijeka, u konačnici karakterističnog sastava visokog udjela masti, za razliku od običnog sira, i niskog udjela bjelančevina. U obiteljima poput ugljeških, pristiglih iz Bosne, pravljenje te vrste sira obiteljska je tradicija koju su nastavili u Baranji.

The post Sir Škripavac- Autohtoni proizvod Like i Korduna appeared first on Narodni.NET.