Za Rimljane je lovor bio simbol pobjede, ali i – smatrali su – djelotvorna zaštita od oluje i grmljavine. U Neronovo doba rimski su vojnici svoje zakrvavljene mačeve nakon pobjeda čistili lovorovim lišćem, a vjerovanje da je sušenje lovorovog stabla najava velikoga zla, održalo se do Shakespeareovih dana.

Ljubitelji stripova s potpisima Goschinnyja i Uderza zacijelo pamte epizodu s Asterixom i Obelixom koji su stigli u Rim po Cezarov pobjednički vijenac kojim je – zbog oklade – njihov galski poglavica kanio začiniti svoj zečji gulaš. Ništa čudno jer je gastronomska uporaba lovora na Sredozemlju zacijelo stara koliko i sama mediteranska civilizacija. Lovorov list, svjež ili sušen, zbog svoje je naglašene arome i blage gorčine gotovo neizostavan začin u svakome „nacionalnom“ ogranku mediteranske kuhinje.

Grci su ga i kao uostalom i domaći dalmatinski živalj na otocima i uz obalu – upotrebljavali kao aromatski dodatak suhim smokvama i malim suhim kolačićima od bajama i oraha. Neizbježan je i u juhama i a posebice u onoj od leće i u marinadama, brodetima, složencima od povrća ili mesa. Bez lovorovog lista nezamisliva je i dalmatinska pašticada, ali i spomenuti zečji gulaš, tako omiljen ne samo u francuskoj već i u grčkoj i turskoj obalnoj kuhinji.

Lovor daje presudnu aromu i ukiseljenu povrću – pa tako i Ijutikama 1 a na Kreti i Grčkoj uvijek ćete ga naći i kod serviranja usoljene ribe – poput slanih inćuna obilato zalivenih maslinovim uljem. I pileći temeljac kojim se koriste mnoge mediteranske kuhinje – a najviše one s afričke obale na Bliskom istoku – uz piletinu, selen, mrkvu, peršin, prstohvat timijana i kapulu -uključuje i tri-četiri lovorova lista koji mu daju prepoznatljivu aromu.

Lovor raste svuda po Mediteranu, a njegov se list koristi i svjež – tad je nešto jače arome – i sušen. Suši se kao i sve mediteransko začinsko i aromatično bilje: što dalje od sunca i vlage.

The post LOVOR – Najpoznatiji mediteranski začin appeared first on Narodni.NET.