nekoliko – Narodni.NET

Dolazi nam Božić!!

Ante Popić — Thu, 19 Dec 2013 20:00:42 +0000

BOŽIĆ

Prije nekoliko dana vozeći se gradom nisam mogao a da ne primijetim kako su se po gradu već počela lagano paliti Božićna svijetla i kako polagano ali sigurno ulazimo u ono ludo vrijeme blagdana i božićne manije koja malo koga ostavi ravnodušnim.

Nakon tih nekoliko minuta koliko je trebalo da mi „sjedne“ kako je Božić pred vratima iako se čini kao da je jučer prošao shvatio sam i da ću uskoro dobiti poklone zbog čega me preplavio poznati osjećaj sreće i zadovoljstva koji je vrlo brzo zamijenio osjećaj očaja i škrgut zubi jer sam se sjetio da i ja drugima moram kupiti poklone.

Taj osjećaj očaja i škrguta zubi nije iz razloga što mrzim kupovati drugim ljudima poklone, jer volim, već zbog toga što čovjek više jednostavno ne zna što bi kupio, a kada konačno odluči mora se suočiti sa nevjerojatnim gužvama i redovima u svim mogućim trgovinama u cijeloj zemlji u kojoj navodno nitko nema.

Konzumerizam koji je zavladao je doista poprimio nevjerojatne razmjere i mjerilo sreće je postao broj poklona ispod jelke koja je sada već ljubičaste ili roze boje i čije je ukrašavanje postalo prava umjetnost, a jedino pravilo je „gledaj, ali ne diraj, mama je potrošila sedam dana namještajući svaku kuglicu“ dok jaslice pak izgledaju poput Sheratona sa potocima, bazenćićima i mostićima.

Osjećaj zajedništva je u potpunosti nestao, a jedini osjećaj koji je ostao je onaj napetosti, da ne bi slučajno napravili neki nagli pokret pa pomaknuli jednu od kuglica i tako izazvali opći kaos.

Danas kada pitate bilo koje imalo starije dijete što želi da ga dočeka na Božićno jutro ispod bora odgovor će u većini slučajeva biti Iphone, Ipad, Ipod ili jednu od sličnih I-stvarčica, vjerojatno zamišljajući Djeda Božićnjaka kako juri u zvijeri od saonica koju više ne pokreće nekoliko slatkih sobova već barem dvjesto pedeset konjskih snaga, a dugi popis dobre i zločeste djece je uredno uploadan u jednu od I-stvarčica.

Jedini službeni oblik čestitanja blagdana postao je onaj putem facebooka, twittera i sličnih „dnevnih boravaka“ u koje smo se svi preselili, dok smo za stvarni svijet ostali vezani jedino našim bakama i djedovima kojima je taj svijet nepoznat i čije smo priče kako je to prije bilo puno jednostavnije, ali i puno toplije odbacivali s čuđenjem i podsmijehom nesvjesni da su oni imali ono što mi vjerojatno nikada nećemo imati i da je to prava svrha blagdana: zajedništvo, toplina, povezanost, a ne tko je dobio više poklona i čija je jelka veća i ljepša.

The post Dolazi nam Božić!! appeared first on Narodni.NET.

Suho meso, od pripreme do sušenja

Ante Popić — Sat, 28 Jan 2012 02:08:45 +0000

Specifičnost ljepote okusa sušenog mesa prepoznali su i drevni narodi. Još su Rimljani bili poznati kao majstori sušenja raznih vrsta mesa, u prvim sagrađenim pušnicama, sasvim nalik srednjovjekovnima. Renesansa, to razdoblje otkrivanja stvarnih i nestvarnih kontinenata, vapila je za suhim mesom za moreplovce koji su iz španjolskih, portugalskih, nizozemskih i francuskih, prije i venecijanskih i dalmatinskih luka, isplovljavali u poznato i nepoznato. No ni sjever suhom mesu nije ostao dužan. Skandinavska, a pogotovo njemačka kuhinja nezamisliva je bez suhomesnatih prerađevina.

Predjela ili dimljeni aromatični dodaci sa suhim mesom nadahnjuju i savremenu kuhinju koja upravo u tom specijalitetu prepoznaje svoje istinsko porijeklo. Čak i vrlo moderni Anthony Bourdain, možda najpoznatiji književnik kuhar, autor nekoliko nagrađivanih proznih djela, ali i kuharica, glavni majstor glasovitog newyorškog restorana „Les Halles”, u svojoj posljednjoj knjizi također navodi nekoliko recepata sa suhim mesom, od kojih se izdvajaju njegove frankfurtske svinjske i bijele teleće kobasice, sa sušenom svinjskom pečenicom i pancetom s kiselim kupusom dinstanim u bijelom vinu, potom sušena svinjska polovica u crnom vinu i nekoliko nadahnutih lonaca, francuskih cassouleta, s povrćem, grahom i suhim mesom.

Kako se suši i konzervira meso

Meso je značajna namirnica koja je lako kvarljiva i neophodno je da se prilikom konzerviranja i pripremanja mesnih prerađevina pridržava osnovnih pravila. Meso mora biti od potpuno zdravih životinja. Konzerviranje i pripremanje mesnih prerađevina obavlja se u hladnim, zimskim mjesecima, jer je hladnoća jedan od važnih uslova za trajnost i očuvanje mesa i mesnih prerađevina. Potrebna je besprijekorna čistoća prilikom obrade i prerade mesa. Pod ovim se podrazumijeva čistoća prostorije, posuđa i pribora koje se upotrebljava, kao i osobe koja radi konzerviranje i preradu mesa. Da bi konzerviranje mesa i spremanje mesnih prerađevina bilo uspješno treba se pridržavati određenih uputstava i recepata.

Postoji više načina konzerviranja mesa koji se primjenjuju u industrijskoj preradi mesa, dok se u domaćinstvu meso i mesne prerađevine uglavnom konzerviraju soljenjem, salamurenjem, dimljenjem i sušenjem na zraku. U domaćoj preradi i konzerviranju mesa so, salitra i šećer su značajni konzervansi koji sprečavaju razvoj truležnih bakterija i daju mesu prijatnu aromu i boju. Dimljenjem se dopunjuje djelovanje soli salitre.

Tri načina usoljavanja i sušenja mesa:
Suho soljenje se sastoji u tome da se komadi mesa dobro natrljaju solju, naročito oko kostiju, poslažu u posudu i ostave određeno vrijeme. Posuda sa mesom se pokrije čistim daskama ili poklopcem, i optereti. So prodire u meso, oduzima mu vlagu i na taj način oko mesa stvara se koncentrirani rastvor. Ovaj način soljenja se najčešce primjenjuje kod ovčetine.

Mokro usoljavanje ili salamurenje se sastoji u tome da se pripremljeno meso, složeno u posudu, prelije salamurom. Salamura je rastvor soli, salitre i šećera a radi arome dodaju se i drugi začini.

Treći način je kombinacija suhog i mokrog soljenja. Suhom načinu soljenja dodajemo još i salitru. Meso se suši na dimu u specijalno građenim sušnicama u kojima su ugrađene gredice, na koje se meso vješa pomoću kuka. Stavljanjem mesa na dim oduzimamo mu višak vlage i zaustavljamo djelovanje bakterija za čije je razmnožavanje potrebna vlažnost. Na meso djeluju određeni sastojci dima koji uništavaju bakterije. Razlikujemo hladno ili polagano i vruće ili naglo sušenje (izlaganje dimu). Za prerađivanje mesa kod kuće prikladniji je prvi način. Drugi se više koristi u mesnoj prerađivačkoj industriji. Komadi obješenog mesa ne smiju se međusobno dodirivati. Dim mora biti suh i ne topliji od 15°C. Prevrući dim otapa masnoću i meso postaje suho i tvrdo. Dimi se polako i u razmacima, svaki dan po nekoliko sati. U međuvremenu meso se mora ohladiti pa u sušnici mora postojati dobra ventilacija. Najbolji dim za sušenje mesa daju suhe bukove cjepanice pomiješane s nekoliko borovih grančica. Od njihovog dima meso lijepo miriše, no ne smije ih biti previše jer bi se meso prevuklo tankom voštanom opnom koja sprečava izlaženje vlage i prodor dima u unutarnje dijelove mesa.
Vrijeme dimljenja mesa je različito, a zavisi od sušnice, načina loženja vatre i veličine komada mesa. Manji se komadi posuše za 2-3 sedmice, srednji za 3-4, a veći za 5 sedmica.
Vrste suhog mesa

Goveđa pečenica

Goveđa pečenica je goveđe meso bez kostiju, sušeno na hladnom dimu, prethodno suho soljeno ili salamureno. Pojedini djelovi goveđeg mesa bez kostiju se dobro natrljaju mješavinom soli i salitre, poslažu u posudu i ostave da stoje 10 dana. Zatim se suše na hladnom dimu 10-15 dana, a poslije toga još izvjesno vrijeme na zraku. Sušenje ukupno traje nekoliko sedmica.

Goveđa pastrma

Goveđa pastrma je sušeno goveđe meso sa kostima. Priprema se isto kao i goveđa pečenica.

Braveća (ovčija) stelja

Braveća (ovčija) stelja je sušeno ovčije meso koje se priprema tako da se pojedini dijelovi ovčijeg mesa bez kosti posole (bez salitre) i ostave da stoje u soli 12 -15 dana. Nakon toga se meso suši na zraku, a kasnije na hladnom dimu, pa se opet suši na zraku bez dima. Sušenje traje nekoliko sedmica.

Braveća pastrma je sušeno ovčije meso sa kostima. Priprema se kao i stelja.

Sudžuka

Sudžuku pravimo tako da kombiniramo goveđe i ovčije meso, čvrsti loj, so i biber. Meso i loj se samelju na mašinu, dodaju začini i sve zajedno dobro izmiješa. Zatim se tom smjesom pune tanka goveđa crijeva. Sudžuka se suši nekoliko dana na hladnom dimu, a zatim ostavi okačena na suhom i vjetrovitom mjestu.

Primorski pršut

Pršut je dobro ohlađena šunka koja se natrlja mješavinom bijelog luka, soli, bibera, lovorova lista i ružmarina. U posudi mora odstojati tri do četiri sedmice. Optereti se tek kad je dovoljno stajalo u rasolu. Ako je više komada, svaki se optereti posebno dva do tri dana da se iscijedi voda. Komadi mesa se polože između dvije daske. Šunka se ponovo pospe biberom i drugim ljutim začinima te se prekrije. Prstom se odvoji meso od kosti i razmak uzduž butne kosti napuni se mješavinom soli, izgnječenog bijelog luka i bibera. Kost se natrlja bijelim lukom. Tako pripremljeno meso se objesi na zrak da se što bolje suši. Zrak mora biti suh. Suši se 10-11 mjeseci.

The post Suho meso, od pripreme do sušenja appeared first on Narodni.NET.

Sir Škripavac- Autohtoni proizvod Like i Korduna

Ante Popić — Fri, 27 Jan 2012 04:41:36 +0000

Proizvodi se od toplinski neobrađenog mlijeka, proizvedenog u vrlo ekstenzivnim uvjetima hranidbe, što mlijeku daje visok udio masti (4,23%) i niski udio proteina (3,18%). Sir pripada skupini punomasnih mekih sireva s najmanje 50% masti u suhoj tvari sira, prosječne težine 1200 g, mliječne boje, karakteristično gumaste čvrstoće zbog koje škripi tijekom konzumacije. Sir je neizražene slanosti s prosječno manje od 1% soli u siru. Za proizvodnju sira rabi se svježe pomuženo i procijeđeno mlijeko, koje se obično siri neposredno poslije mužnje ili kraćeg zrenja mlijeka na sobnoj temperaturi.

Sir škripavac jedan je od simbola Like i tradicionalno se, još od starih vremena, proizvodi na brojnim seoskim domaćinstvima na gračačkom području, ali za vlastite potrebe, na malo. Sir se dobiva prirodnim načinom od visokokvalitetnog kravljeg mlijeka i, za razliku od sjevernije Like, u Gračacu se ne dimi jer tamo smatraju da za to nema nikakve potrebe.I u pravu su. Taj sir škripavac gastronomski je i nutricionistički specijalitet “broj jedan”, ali unatoč tome, nikad nije brandiran, marketinški obrađen ni masovnije plasiran na tržište.

Neki će reći – bolje da je tako jer je sačuvao izvornost, ali na gračačkome području, još uvijek zaostalom zbog ratnih događaja i praktički bez konkretne gospodarske budućnosti, škripavac je ovih dana postao za mnoge “karta za bolju budućnost“.

Može se pripravljati od ovčjega ili kravljeg mlijeka, a pod zubima škripi dok se jede pa je po tomu i nazvan.
Svježe pomuzeno mlijeko procijedi se kroz gazu i zagrije na 36 °C. U tijeku zagrijavanja na 5 – 8 litara mlijeka ubaci se šaka soli i veća žlica tvorničkog sirila. Sve se dobro promiješa i ostavi 45 minuta kako bi se mlijeko podsirilo. Gruš se usitni velikim kuhinjskim nožem na veličinu kukuruznih zrnaca, promiješa i ostavi 5 minuta. Zatim se ponovno usitni i ostavi da se slegne još 5 minuta.
U cjedilo se uloži gaza i na nju istrese gruš, kako bi se procijedio. Krajevi gaze prebace se preko grude sira. Obruč od kalupa za tortu stavi se u oprani i osušeni sudoper, a djelomice ocijedeni gruš s gazom stavi u njega i ostavi 30 minuta. Zatim se gaza sa sirom izvadi, a sir odmota i ponovno položi u kalup, ali suprotnom stranom. Kalup se pokrije i ostavi jedan dan.

Cijela površina odstajalog sira natrlja se solju i vrati u kalup te ostavi još 24 sata. Gotovi sir škripavac izvadi se iz kalupa i stavi tri tjedna na zrenje, na 16 – 18 °C. Na čistu daščicu stavi se sir i pokrije sitom na kojem će se u tijeku zrenja stalno mijenjati mokra gaza ili kuhinjska krpa, radi održavanja vlage. Sirutkom preostalom od pripravljanja nekog drugog sira, 3 – 5 puta škripavac se opere. U tijeku zrenja poprimit će lijepu žutu koru i bit će izrazito ugodna okusa i mirisa.

Na belomanastirskoj tržnici za tezgom s mliječnim proizvodima najviše je Uglješana. Naime, od četvero prodavača, troje ih je iz Uglješa. Ta statistika ne čudi ako se zna da u tom baranjskom selu svaka druga kuća ima po nekoliko krava. Nekadašnji kolonisti iz Bosne svoje su običaje i tradiciju pravljenja sira zadržali unatoč tome što je prošlo više od pola stoljeća otkako su se doselili u Baranju. No, to je samo jedan od razloga zašto se sir danas najviše proizvodi u Uglješu, jer je i velika nezaposlenost stanovnike ovoga mjesta prisilila da svoje obiteljske proizvode ponude na tržištu. I dok su se Baranjci od pamtivijeka najviše pravili običan kravlji sir, koji neki nazivaju i švapski, kolonisti su donijeli nekoliko varijanti svog sira, a najpoznatiji je sir škripavac. Kao autohtoni sir škripavac se u Hrvatskoj najviše veže uz Liku, Kordun i susjednu Bosnu. No, danas je ta delicija tražena na svim, pa i na baranjskim stolovima.

Iako se svježi sir više traži na baranjskim tržnicama i škripavac je, iako zbog tehnologije pravljenja skuplji za nekoliko kuna, sve traženiji. Tehnologija proizvodnje sira škripavca značajno se razlikuje od gospodarstva do gospodarstva. Ona nije standardizirana, sir se proizvodi iz toplinski neobrađenog mlijeka, u konačnici karakterističnog sastava visokog udjela masti, za razliku od običnog sira, i niskog udjela bjelančevina. U obiteljima poput ugljeških, pristiglih iz Bosne, pravljenje te vrste sira obiteljska je tradicija koju su nastavili u Baranji.

The post Sir Škripavac- Autohtoni proizvod Like i Korduna appeared first on Narodni.NET.

Što je sušenje mesa? I kako pravilno osušiti meso?

Ante Popić — Fri, 27 Jan 2012 03:23:12 +0000

Razmišljajući o sušenj mesa koje je u toku u svim hrvatskim selima i šire, takvo sušeno meso je bila najbolja hrana naših starijih naraštaja bilo da se radi o špeku, pečenici, pršutima ili bravetini sušeno meso je imalo svoj visoki položaj u hranidbenom lancu naših starih naraštaja, povodom toga smo se zapitali što je to sušenje mesa i kako uopće pristupiti sušenju.

Donosimo vam malena uputstva:
Stavljanjem mesa na dim oduzimamo mu višak vlage i zaustavljamo djelovanje bakterija za čije je razmnožavanje potrebna vlažnost. Na meso djeluju određeni sastojci dima koji uništavaju bakterije. Razlikujemo hladno ili polagano i vruće ili naglo sušenje (izlaganje dimu). Za prerađivanje mesa kod kuće prikladniji je prvi način. Drugi se više koristi u mesnoj prerađivačkoj industriji.
Komadi obješenog mesa ne smiju se međusobno dodirivati. Dim mora biti suh i ne topliji od 15 °C. Prevrući dim otapa masnoću i meso postaje suho i tvrdo. Dimimo polako i u razmacima, svaki dan po nekoliko sati. U međuvremenu meso se mora ohladiti pa u sušnici mora postojati dobra ventilacija. Najbolji dim za sušenje mesa daju suhe bukove cjepanice pomiješane s nekoliko borovih grančica. Od njihova dima meso lijepo miriše. No ne smije ih biti previše jer bi se meso prevuklo tankom voštanom opnom koja sprečava izlaženje vlage i prodor dima u unutarnje dijelove mesa.
Vrijeme dimljenja mesa je različito, a zavisi od sušnice, načina loženja vatre i veličine komada mesa. Manji se komadi posuše za 2-3 tjedna, srednji za 3-4, a najveći za 5 tjedana. Kobasice treba dimiti tako dugo dok izvana lagano ne porumene. Sušimo ih na hladnom dimu. Bar ih jednom premjestimo. Posušene ostavimo visjeti na zraku u dovoljno zračnom prostoru. Jednako sušimo i salame, samo nešto duže.

The post Što je sušenje mesa? I kako pravilno osušiti meso? appeared first on Narodni.NET.

Poznati narodni pripravci!

Ante Popić — Tue, 17 Jan 2012 20:54:29 +0000

Za vas izdvajamo nekoliko starih prirodnih recepata za bolesti.

GLAVOBOLJA
– Od jednog ovećeg limuna iscijedi se sok i dobro pomiješa sa kašikom fino samljevene prave kafe. To se popije i malo prilegne.
GRIPA
– U 2 dcl vode ukuhaju se 4 kašike prave, fino mljevene kafe. U to se nacijedi sok od jednog povećeg limuna, uliju 4 kašike ruma i sve zajedno popije u trenutku napada groznice.
SRČANE BOLESTI
-Limun je odličan lijek protiv srčanih bolesti. Sok od 3 limuna ulije se u bocu i doda mala kašičica samljevene soli. To se mućka dok se ne zapjeni. Od tog lijeka uzima se svaki sat po kašika.
To je ujedno lijek protiv smetnji u probavi i bolesti jetre.

ŠEĆERNA BOLEST
-Peršunov korijen i lišće oprati, korijen naribati kao hren, a lišće sitno izrezati i sve zajedno pomiješati sa šoljom kiselog mlijeka i popiti. Pije se svaku večer prije spavanja.
SLABI SLUH
– prije spavanja treba zamočiti čistu krpicu ili vatu u kupusnom rasolu i staviti u uho. Ako nisu povrijeđeni bublnjići, za kratko vrijeme sluh će se povratiti.
SLABI VID – poboljšava
– 1 kašika sitno isjeckanog peršunovog lišća stavi se u 2-3 dcl vode i kuha 2 min. Pije se duže vremena 1-2 šoljice na dan.
HUNJAVICA – CURENJA IZ NOSA
-Najjednostavniji lijek protiv hunjavice: na žaru ili rešou pali se kora hljeba i taj dim se uvlači u nosnice nekoliko puta na dan po 2-3 minute.
IŠIJAS – UPALA ZGLOBOVA
1.-Kašika čiste zobi kuha se 2-3 minute u 2 dcl vode, ocijedi i pije nekoliko puta na dan po šoljica. U isto vrijeme se na bolna mjesta stavljaju oblozi od kuhane vruće zobi svaka 4 sata.
2.- 1/4 meda pomiješa se sa čistim negašenim vapnom, namaže se obilato na lanenu krpu i time oblože bolna mjesta. Oblog mijenjati svaka 4 sata.

The post Poznati narodni pripravci! appeared first on Narodni.NET.

Tradicionalne Hrvatske narodne nošnje!

Ante Popić — Fri, 13 Jan 2012 19:43:37 +0000

Hrvatske narodne nošnje predstavljaju dio kulturne baštine hrvatskog naroda s neobično širokim rasponom različitih nošnji. Narodne nošnje i folklor su neodvojivo povezani s načinom života te reflektiraju društvene i kulturne posebnosti pojedinih zemljopisnih područja i podneblja gdje žive Hrvati.

Izraz su likovnog shvaćanja i odražavaju razne povijesne utjecaje. Hrvatske narodne nošnje vrlo su raznolike i bogato izrađene. Do polovice 19. stoljeća nosilo ih je uglavnom stanovništvo u seoskim sredinama. Po načinu odijevanja prepoznavalo se odakle osoba dolazi.

Na jednom mjestu vam donosimo sve slike narodnih nošnji Hrvatske, Bosne i Hercegovine. Pogledajte kolike su razlike među pojednim nošnjama na ovom relativno malom prostornom djelu lijepe naše i okolice.

Tradicija i kultura se izražavala u odjevnim predmetima nemojmo zaboraviti tradicionalne nošnje naših krajeva.

Dalmacija (Knin-Vrlika)

Dalmacija (okolica Splita)

Dalmacija (Konavlje)

Dalmacija (Krivošije)

Dalmacija (Benkovac-Kotari)

Hercegovina (Mostar)

Dalmacija (Risan)

Hrvatska (otok Krk-Dobrinj)

Hrvatska (otok Krk-Omišalj)

Graničar (Lika)

Slavonija (Valpovo-Brođanci)

Bosna (Travnik-Jankovići)

Bosna (Travnik, Guča Gora)

Bosna (Sarajevo)

Slavonija (Vinkovci)

Hrvatska (otok Pag)

Slavonija (Vinkovci)

Hrvatska (Novo Čiće)

Hrvatska (Donja Kupčina)

Dalmacija (Pelješac)

Dalmacija (Sinj)

Dalmacija (Podgora)

Dalmacija (Jamnica)

Hrvatska (Rečica)

Hrvatska (Zagreb-Gračani)

Hrvatska (Zagreb Šestine)

Dalmacija (Dobrota-B.Kotor)

Hrvatska (Zagreb Šestine)

Hrvatska (Vugrovec)

Hrvatska (Zagreb Šestine)

Hrvatska (Petrinja)

Dalmacija (Zlarin i Omišalj)

Bosna (Zlosela)

Bosna (Rekavica)

Bosna (Čajdraš)

Bosna (Sarajevo)

Baranja (Torijanci)

Dalmacija (Imotski)

Dalmacija (Vrlika i Sinj)

Dalmacija (otok Mljet)

Dalmacija (Muć)

Velika zahvala Mladenu Sertiću na slikama i prikupljenom materijalu.

Pošaljite nam vaše nošnje ili stare zaboravljene narodne običaje da ih sačuvamo barem u pisanom obliku od potpunog zaborava!

Primjedbe i pohvale šaljite na: urednik@narodni.net ili jednostavno ostavite u komentarima!

Hvala puno!

The post Tradicionalne Hrvatske narodne nošnje! appeared first on Narodni.NET.

Običaj “Hrvatskih koledara”

Ante Popić — Wed, 04 Jan 2012 19:13:18 +0000

Zanimljivi su običaji gradišćanskih Hrvata bili na blagdan Sv.
tri kralja ili nekoliko dana prije ili nekoliko kasnije. Po selu je išla
školska mladež u dobi od deset do četrnaest godina, razvrstana u
skupine po tri dječaka. Bili bi obučeni kao kraljevi staroga vijeka.
Svaki je na glavi imao zlatnu krunu napravljenu od papira. Jedan
je u ruci držao zvijezdu načinjenu od drveta, a njezino su držalo
dječaci skupa stezali. U svakom su stanu pjevali:
Ta zvezda ta je van zašla s one strane črne gore;
Svetim kraljem ona sviti široko i navisoko.

Va zvezdi je dite mlado, v ruka drži lip zlati križ.
Na križu je napisano, da j to dite porođeno,
da j to dite porođeno nutri v mesti Betlehemi,
jednoj ubogoj štalici, v jedni volovski jaslica.
Došli su tri sveti kralji, Gašpar, Melhior, Baltazar,
donesli su drage dare: mirhu, tamjan ino zlato.
Veseli se Jerizalem, i srićan varoš Betlehem.
Veseli i mi budimo, i to dite pohvalimo.
Kad bi dječaci u pjesmi spomenuli zvijezdu, rastegli bi držalo
prema domaćinu kako bi on na koncu držala vidio pričvršćenu
zvijezdu.
Na odlasku su dječaci darivani suhim šljivama, orasima,
jabukama, slatkišima ili novcem

The post Običaj “Hrvatskih koledara” appeared first on Narodni.NET.

Narodni recepti Bosanske posavine II

Ante Popić — Fri, 06 May 2011 02:51:19 +0000

Jajara

Razbiti troje-četvoro jaja, posoliti i dobro ulupati u mlijeku. Dodati dva pregršti klasovnog brašna (da ne bude ni gusto ni rijetko). Smjesu istresti u podmašćenu tevsiju, politi rastopljenom mašću i peći. U nedostatku klasovnog (kukuruznog), može se praviti i sa pšeničnim brašnom.

Gruša

Priprema se kao jajara, samo što se umjesto mlijeka koristi gruša (gusto mlijeko nakon što se krava oteli).

Popara

Iskrtiti bajati kruv i nasuti vode. Dodati masti i kuvati dok ne zgusne, ali ne skašiti. Dodati sira i kajmaka.

Potkriža

Bajati kruv isjeći na šnjite, pa poredati u podmazanu tevsiju. Poljati rastopljenom mašću. Peći da dobro porumeni, pa zaliti ključalom vodom. Dopeći dok se ne skori. Vruće premazati kajmakom. Moča Pravi sei tako da se razbije i dobro umuti dvoje jaja, doda se klasovno brašno prosijano kroz gusto sito i voda, pa se smješa uz miješanje dinsta na vrućoj masti.

Čimbur

Pravi se na sličan način kao moča, samo sa više jaja, a brašna samo među prstima i ne sipa se voda. Ranije je pripreman kada se išlo na oblazak (posjetiti ženu koja se tek porodila) i nosila se tevsija čimbura kao ponuda rodilji. Za babine su se nosili drukčiji pokloni.

“Uzvišćali sok”

Voda, malo šećera, malo sirćeta i malo pogačnog praška je sok kojeg su djeca pravila, a „višći“ kao prava soda.

Buza od kisele prove

Napitak koji se često pravio u domaćoj radinosti, ali napraviti onu pravu, i pored jednostavnosti sastojaka, nije baš lako. Zato je ovdje samo pominjemo da se ne zaboravi i podsjećamo da se najbolja mogla dobiti u “Ćorinoj slastičarni” u Šamcu.

Orašnice

Šećer topiti uz stalno miješanje da se lagano karamelizira. potamni ali ne zagori. Na podmaščeni papir posuti jezgru oraha, čitave jezgre ili isjeckane. Karamelizirani šećer preliti preko oraha. Sačekati da se ohladi i isjeći na komadiće. Isto se pravi i sa lanenim sjemenom.

Zelje na kiselo

Juha od zelja priprema se slično kao od kopriva, samo se na kraju doda i malo kajmaka.

Kiselica

Trava “kiselica” se nasjecka u vodu i pokiseli, kusa se umjesto salate uz jelo. Kiselica se inače jela i svježe ubrana bez ikakvih dodataka.

Kiselica od mladog luka

U vodu se nasjeckaju pera mladog luka, posirćeti i jede (kusa) sa provom. Nekada davno danima jedina hrana siromašnih, ali vrijedi probati.
Kolač od jabuka

U tepsiju (obično tepsija broj 32) staviti šećera da prekrije dno, a preko njega nasutu ulja toliko da se šećer skvasi. Na to poredati očišćene polutke jabuka i pećii u pećnici dok jabuke ne omekšaju. Umutiti 5 jaja, 5 kašika šećera, 5 kašika brašna i jedan prašak za pecivo, pa tu smjesu izliti po vrućim jabukama. Ponovo peći. Pečen kolač okrenuti naopako (da jabuke budu odozgo) i preko njega namazati jedan šlag ili ulupano bjelance od jaja.

Štrudla

Dva decilitra mlijeka, jedan decilitar vode i jednu čašu od jogurta šećera, staviti da provri. Kada se ohladi, dodati pola pakla svježe germe i jednu kašiku brašna. Ostaviti da kisne. U pripremljeno brašno dodati jedno cijelo jaje, dva žumanca i jednu kašiku umućene masti. Sve to zakuvati mekano sa uskislom tijestom. Tijesto rasporediti u dvije zdjele. Kada nadođe, razviti na debljinu prsta, premazati filom i saviti u rolnu. Staviti rolne u podmašćenu i pobrašnjenu tepsiju, sačekati da nadođe, pa peći oko jedan sat. Fil s makom:250 grama maka samljeti. Staviti u pola litra mlijeka da kuva oko deset minuta. Na kraju pošećeriti i dodati po želji cimeta.

Oblatne

Jedan margarin, 25 kašika vode i 30 kašika šećera staviti da provri. Odvojeno zamiješati 7 kašika (28 oraha) krupno mljevenih ili izmrvljenih oraha, jednu kašiku kakaoa, 100 grama suhog grožđica i 25 komada izgnjecanog (ne mljevenog!) butter-keksa. Sve to dodati u prvu smješu i još malo kuvati, ohladiti i time filovati oblatne. Kada dobro stegnu, oblatne isjeći u obliku romboida.

Oblatne-rolat

125 grama maslaca (pola pakiranja) pjenasto umutiti sa 120 grama šećera. Dodati jedno jaje, kašiku kakaoa i kašiku ruma. Sve umutiti. Dodati 120 grama mljevenog butter-keksa i 120 grama mljevenih ili sitno sjeckanih oraha. Oblatnu staviti na vlažnu salvetu da malo omekša. Pripremljenu masu razmazati po oblatni i saviti rolat. Tri rebra čokolade za kuhanje rastopiti sa 50 grama maslaca i time premazati rolat. Čekati da dobro stegne (najbolje da prenoći), pa isjeći na kolutove.

„Utopljenik“

Potrebni sastojci: 10 jaja, 200 grama šećera, 200 grama mljevenih oraha, 50 grama kakaoa, 100 grama riže, 200 grama brašna. Sve dobro izmiješati i podijeliti na dva. U jedan dio staviti kakao. Istresti u tepsiju prvi dio i ispeći napola, Na njega sasuti drugi dio smješe i peći do kraja. Izvaditi iz pećnice i zaliti sa prokuhanom vodom i šećerom, toplo izrezati na kocke. Preliv se pravi od 2 litre vode i 1 kg šećera. Sve to kolač popije, pa se zato i zove “utopljenik”.

Kolač sa jagodama ili višnjama

Pjenasto umutiti dvoje jaja i veću šolju šećera, 100 grama maslaca ili margarina, 2 šolje brašna i pola kašičice praška za pecivo. Smjesu uliti u podmazan pleh (tepsiju). Posuti prezlama. Poredati jagode ili višnje bez košpica. Peći pola sata. Posuti šećerom u prahu i premazati šlagom.

Tulumbe

400 grama vode (2 čaše od jogurta), 5 kašika ulja i 5 kašika šećera staviti da provri. Kada provri, usuti 300 grama (16 kašika) brašna uz stalno miješanje da se sve dobro sjedini bez grudvica. Kada se masa ohladi, dodati 5 cijelih jaja i prstima dobro izmiješati da se smjesa ujednači. Smjesa se stavlja u podmašćeni kalup iz koga se istiskaju tulumbe i odsjecaju na potrebnu dužinu. Tulumbe se istiskaju izravno u vrelo ulje i prže dok ne porumene. Slažu se u tepsiju i zaliju hladnim zaljevom od 30 kašika šećera prokuvanog u pola litre vode. Kada ohladi, dodati jedan vanilin-šećer i sok od limuna.

Baklava

Potrebno je pola kilograma kora i pola kilograma oraha. Svaku koru malo poprskati vodom i posuti orasima. Kada se složi, isjeći na kocke. Zagrijati ulje na 130 do 150 stupnjeva i usuti u zareze. Peći. (Trik da gornja kora ne izgori ili se ne odigne pri pečenju – kada je sve gotovo i kada se isječe, baklavu prekriti s jednom korm koja se nakon pečenja odstrani). Vruću baklavu zaliti dobro ohlađenim zaljevom od 500-800 grama grama šećera i 800 grama vode u kojeg se isječe jedan limun.

“Sladoled”

Četvoro jaja i četiri kašike šećera pjenasto umutiti. Odvojeno umutiti jednu šlag pjenu, a dovojeno jednu šlag kremu. Sve skupa sastaviti i izmutiti. Sipati u zdjele oplahnute hladnom vodom i ostaviti u zamrzivač da stegne.

Hurmašice

Potrebni sastojci: 150 grama margarina, 600 grama brašna (20 findžana), 500-650 grama šećera (oko 20 findžana), 1 vanilin-šećer, 1 prašak za pecivo, 2 jaja, 1 limun, 100-200 grama kokosovog brašna, 4 kašike kajmaka. Od pola kilograma šećera uzeti 4 findžana i umutiti sa margarinom. Prašak za pecivo umiješati u brašno „na suvo“, dodati dvoje jaja i četiri kašike kajmaka i zamiješati tijesto. Tome dodati umućen margarin, šećer i kokosovo brašno. Kokosovo brašno se stavlja prema želji 100-200 grama. Sve dobro izmiješati. Od te smjese na trenici oblikovati hurmašice tako da budu šarene. Po želji, u svaku hurmašicu se može utisnuti jezgra oraha, ali tako da se ne vidi. Hurmašice složiti u malo podmašćenu i pobrašnjenu tepsiju (pleh). Staviti ih u vrelu pećnicu, odmah smanjiti temperatutu na 180-200 stupnjeva i pećii dok ne porumene. Zaljev:Prije pravljenja hurmašica treba pripremiti zaljev, kako bi se mogao dobro ohladiti. Zaljev se priprema ovako: u malo više od jedne litre vode (25 findžana) usuti pripremljeni šećer. Kada provri ostaviti da kuva oko 5 minuta. Kada malo ohladi dodati vanilin-šećer, a kada posve ohladi dodati jedan limun isječen na tanke kolutove. Ovim zaljevom zaliti tek pečene, vrele hurmašice i poklopiti (zatušiti) tepsiju dok se hurmašice ne ohlade i dok ne upiju zaljev.

Pogačice sa čvarcima

Potrebni sastojci:250 grama mljevenih čvaraka, pola kilograma brašna, 3 žumanceta, 1 kašika masti, malo soli, paprike i bibera. Sve sastojke zamiješati sa jednim decilitrom mlijeka u koje je dodano pola pakla germe. Tijesto ostaviti da odmori. Nekoliko puta ga razvijati, svaki puta premazivati hladnom mašću i ponovo ostavljati da odmori.
Razviti tijesto i čašom isjecati pogačice. Složiti ih na podmašćenu tepsiju i ostaviti da nadođu. Peći ih na jakoj vatri i još tople zaliti hladnim mlijekom.

Slani štapići

Potrebni sastojci: :pola kilograma brašna, 1 prašak za pecivo, 1 margarin, 1 kajmak (vrhnje), 2 kašičice soli, malo mlijeka. Od tih sastojaka zamiješati tijesto, razviti, premazati žumancetom i posuti kimom. Isjeći na štapiće i peći.

Kiflice I

Zamiješati jednu litru mlijeka, jedno paklo germe, malo soli, malo šećera, malo ulja i 2 kašike masti. Ostaviti na toplo da nadođe. Tu smješu dodavati u brašno dok ne bude dovoljno da se može razviti za pola prsta debljine. Razviti tijesto sa oklagijom, izrezati na trokutiće i savijati sa šire strane u obliku kifle (urolati). Izmutiti jedno jaje, premazati kifle i posuti kimom. Peći.

Kiflice II

Potrebni sastojci:3 šolje (ili čaše od jogurta) mlijeka, pola pakla germe ili dva suva kvasca, 2 kašike šešera, 3 žumanca, 3 šoljice (findžana) ulja, 3 kašike soli, 1 kilogram brašna.
Fil: izrendati 300 grama sira (trapist) i pomiješati sa tri bjelanca. Napravljene kiflice poredati na suvu tepsiju i preko njih narendati margarina, pa ostaviti pola sata da odstoje i nadođu. Peći pola sata na 250 stupnjeva.

Rasol

Izvrstan napitak. Voda i sok iz kace sa kiselim kupusom. Poznati lijek protiv mamurluka. Rasol je najukusniji kada se pije hladan, zimi, tek uzet iz kace, još ako se prethodno na kaci mora razbiti ledena kora da bi se do njega došlo! U današnje vrijeme kada se i kupus puno pršće kemijskim sredstvima, treba ga uživati sa oprezom, odnosno samo onda kada se zna da je kupus zdrav i kemijski neuprljan.

Šnicle od graha

Skuvati 250 grama graha. Grah ocijediti, ohladiti i dobro izgnjecati. Sitno isjeckati 200 grama crvenog luka i malo propržiti. Luk ohladiti i u njega dodati grah, peršunov list, sol, biber, mljevene paprike, češanj bijelog luka i malo brašna. Sve dobro izmiješati. Od te smjese oblikovati šnicle, uvaljati ih u brašno ili prezle, zatim u umućena jaja i pržiti na ulju. Služe se kao prilog mesu ili kao glavno jelo uz sezonsku salatu. Pikantnije šnicle se dobiju kada se u njih sitno isjecka ljuti feferon.

Punjene paprike

Kilogram paprika srednje veličine očistiti i oprati. Pripremiti fil od jednog kilograma mladog sira, 4 jaja, 150 grama vrhnja, nešto maslaca i soli. Tom smješom puniti paprike, poredati ih u podmašćenu tepsiju i peći na jakoj vatri oko 20 minuta. Zaliti ih sa 200 grama vrhnja i zapeći. Servirati tople ili hladne, kao predjelo, prilog ili glavno jelo. Mogu se koristiti i poslije nekoliko dana,

Krumpir-čorba

Na ulju propržiti glavicu crvenog luka dok ne porumeni. Dodati goveđe meso (najbolje komadiće rebara ili meso za juhu). Kratko propržiti. Dodati isječenu suvu slaninu i suvo meso i krupno isječenu mrkvu, pa dinstati dok ne upolovi. Dosuti vodu i krupno isjeći (isčetvrtati) krumpir. Posoliti, dodati vrlo malo graška (svježeg – prethodno prokuvanog ili iz konzerve) i jedan feferon. Pred kraj dodati malo krupnih makarona i nekoliko čitavih svježih paprika, lovorov list i biber u zrnu. Povegetiti. Napraviti zapršku sa vrlo malo brašna i jednim češnjem bijelog luka, te dosta mljevene paprike. Zapržiti i servirati.

Šaran na riži

Čitavog šarana očistiti, zarezati, premazati uljem i ostaviti da odstoji pola sata. U tepsiju staviti oprani pirinač, dodati vegetu, sol, malo bibera, malo sitno sjeckane mrkve, crvenog luka, 1-2 češnja bijelog luka i vrlo malo krupno mljevene paprike. Zaliti vodom. Šarana nasoliti, iznutra povegetiti i ubaciti grančicu svježeg peršunovog lista. Staviti šarana na rižu i još malo sve pouljiti. Peći na umjerenoj vatri. Po potrebi u rižu dosipati još vode, a šarana povremeno poljevati sosom iz tepsije. Kada je pečeno, šarana po želji zaliti ili sa bijelim vinom ili vrhnjem, nakon čega ga treba još malo zapeći.

Šarena salata (zimnica)

Sastojci:2 kilograma krastavaca, 2 kilograma zelenog paradajza, 2 kilograma paprika, 1 kilogram mrkve, 1/2 kilograma crvenog luka, malo peršina. Svo povrće očistiti, oprati, isjeći, usoliti i ostaviti svako posebno da prenoći. Sutradan sve skupa izmiješati u velikoj šerpi i dodati: 1 decilitar 80% octa (esencije), 1/2 litra ulja, 1 kašika šećera, konzervans. Sve to staviti da kuha. Kada provri, pustiti da kuvha još 3-4 minuta. Miješati dok se ne izjednači. Pripremiti čiste vruće, u pećnici zagrijane, tegle. Vaditi vruće tegle i odmah ih puniti. Povremeno smjesu u tegli pritiskati da bi ulje iskočilo na površinu. Kada se dobro ohlade, tegle hermetički zatvoriti.

Kisele paprike I (zimnica)

Dobro očišćene, oprane i posušene paprike slagati u čiste tegle i zaliti ih sljedećom smjesom: 10 litara vode, 400 grama soli, 200 grama 80% octa (esencije), 1 kesica vinobrana. Odozgo u tegle ide nekoliko listova višnje. Tegle se ostave da paprike upiju vodu. Dospe se voda i potom tegle hermetički zatvore.

Kisele paprike II (zimnica)

Četiri kilograma iskruženih paprika (bez sjemena i patrljica) preliti sa sljedećom smješom: 150 grama (6 kašika) soli, 150 grama (7 kašika) šećera, 1 decilitar esencije (ocat 80%), 2 decilitra ulja. Sve ostaviti da odstoji 24 sata. Povremeno promiješati. Složiti u galone i zaliti čistom vodom.

Kiseli krastavci (ljetna salata)

Ljeti u sezoni, krastavci se operu, isjeko uzduž na četvoro, poredaju uspravno u staklene galone, prekriju se listovima od grožđa, zaliju vodom i zatvore celofanom i gumicom. Ostave se na sunčano mjesto, obično na prozorsku dasku i za par dana se ukiseli i dobije divna salata koja se međutim brzo mora pojesti jer ne može dugo trajati, pošto je bez ikakvog konzervansa.

Kisele paprike punjene kupusom (zimska salata)

Paprike „bublare“ se iskruže i napune rendanim kupusom, poslažu se u drvenu kacu (kasnije plastično bure), posole i ostave da se kisele preko zime. Izuzetno su sočne i hrskave.

Kiseli zeleni paradajz (zimska salata)

Na isti način kao paprike s kupusom, priprema se zimska salata od zelenih ili poluzrelih paradajza.

Šljivoš

Šljive se očiste od košpica i poredaju u tepsiju. Odozgo se pošećere i peku dok ne počnu puštati sok i omekane. Ohlade se i služe kao namaz za kruh.

Uštipci sa mljevenim mesom

Sastojci:600 gr. mljevenog mesa, 2-3 česnja bijelog luka, 2 glavice crvenog luka (sitno isjeckati), 4 kasike brašna pomiješati sa praškom za pecivo, 1 čaša kisele vode, 2 jaja, so, biber. Od svih sastojaka napraviti smjesu. U duboku šerpu (ca. 1litar ) nasuti ulja do polovine (može i friteza). Kašikom za juhu vaditi uštipke i pržiti u zagrijanom ulju. Za vrijeme prženja ustipke prevrtati da porumene sa obje strane.

Krumpir sa rižom

Isjeći svjež nekuhan krumpir na kolutove i povegetiti. Izdinstati 3-4 glavice crvenog luka. Skuvati rižu na pola. Pomiješati rižu sa dinstanim lukom i dobro pobiberiti. Podmazati pleh i staviti red krumpira, rižu i ponovo krumpir. Odozgo staviti svinjsko meso i pouljiti. Kada je meso gotovo izvaditi i pustiti da se krumpir zapeče.

Prženi kiseli ili slatki kupus

Kupus isjeći na rezance (malo krupnije nego za salatu), dinstati na jakoj vatri, gotov poklopiti da se zapari. Sitno sjeckana propržena suha slanina je izvrstan dodatak uz to. Kao i mnoga druga starinska jela, danas se može koristiti kao dobar prilog mesu, u davna vremena to je bilo često jedino i glavno jalo.

Alva

Vrlo brza za napraviti poslastica za djecu. Brašno se prži u tavi dok ne porumeni, doda se šećer i voda i ukuvava se dok ne postane gusto. Kašikom se odvajaju i redaju komadi “alve” i ostave da se ohladi.

Prženo brašno u mlijeku

Starinska hrana za djecu koja je mnoge Posavce odhranila! Prženo brašno (naprži se više i čuva u galonu ili kutiji) se stavljalo u pošećereno kuvano mlijeko i time se hranila djeca na flašicu. Tek kasnije je došao obični kes (bez maslaca!) koji je zamijenio brašno, a o današnjem bogatom izboru dječje hrane nije bilo ni govora. Flašice nisu bile nikakve specijalne, vatrostalne, nego polovke od piva ili flašice od soka ili kokte. Problem je bio i za dude, pa su djeca obično kada porastu po avlijama vukla gumene cucle na kojima je visila prazna flašica. Često su znali cuclu pregristi i progutati, a presretni roditelji bi je tek sutradan pronašli… Mlijeko se kupovalo na satljik (četvrt litra), kako su djeca odrastala siromašniji nisu kupovali više mlijeka nego razrjeđivali sa više vode, a ono koji su imali svoju kravu, nisu se takođe razbacivali jer je to često bio vrlo važan izvor prihoda, nositi mlijeko, sir i kajmak na pijacu i prodavati.

Krumpir na polutke

Opran neoguljen krumpir isjeći na polutke i peći na pleju u reni. Na svaku pečenu polutku staviti malo maslaca ili masti i jesti toplo. Pravi gurmani jedu sve, uključivo ljusku!

Patka pečena u blatu

Stari čobanski recept: patku (obično se nije znalo čija je, nego koja se uhvati) komplet sa perjem (ali bez iznutrice!) uvaljati u debeli sloj blata, najbolje od zemlje bjeluše. Zapaliti vatru da se napravi žar. Ubaciti patku u žar, prekriti je i još doložiti. Nakon sat i pol do dva sata, patka se izvadi, odvoji se blato sa kožom, posoli i jede.

Pečene jabuke i trnine

Tvrde zimske jabuke peku se na tablji šporeta da omekšaju. Jedu se vruće (paziti da se ne oprži vrelim ljepljivim sadržajem). Slično se mogu propržiti i jesti trnine ili čekati jednostavno da zimi smrznu i tako omekšaju.

Dudovi

Dudovi bjelci (sitniji) ili morgaši (mesnatiji i veći), bili su omiljena dječja hrana. Jeli su se brsteći, nas licu mjesta, sa ili bez patrljice. Bili su vrlo “siti”. Dudova nema više kao nekada, ali se mogu pronaći. Ranije su, kao po nekoj naredbi, obi najbolji bili pored putova, bez asfalta, prašnjavih… pa su i dudovi bili takvi, ali ukusni. Ne rijetko i crvavi, tada nismo znali, ali danas znamo da tamo gdje je crv, to je zdrava hrana. A i crvi su čisti proteini. Jedno se mora dobro paziti – ne prejesti se! Jer, dudova se prejesti, to je već pravo kino!

Gloginje (glogovi)

Crveni sitni plodovi sa vlaknastom jezgrom bili su izazov, jer su rasli obično po živikama, teško dostupni, valja se dobro izbosti i izgrebati berući ih. Ali su prava posavska poslastica.

Bostan

Kratko i jasno – ubjedljivo najslađi je onaj bostan koji se ukrade! Nije lijepo kazati, niti ikoga, ne daj Bože, želim podgovarati, ali je tako.

Bagremov cvijet

To mnogi vjerojatno ne znaju, ali je prava poslastica jesti sočne tučkove iz bagremovog cvijeta!

Med

O medu se nema što kazivati. Želim samo napisati da je najslađe med sisati iz komadića saća (ostaju pru vrcanju), a oni najodvažniji su znali umakati prste i lizati med iz divljih čelaca u trulim ili sasušenim vrbama. Hrabro, nema što! Takvi smo ti mi Posavci.

Navijenite maline

U sezoni malina (takođe kupina) skupljaju se maline po živikama i trnjacima. Djeca su maline obično “vijenila” na dugačke travke i tako donosila kući. Dovijalo se na sve moguće načine da se dođe do hrane i organizam unesu sve potrebne materije (vitamini) za život.

MESARA

Kuljen

Pravi se od najboljeg mesa (od buta) bez masnoće, ljute i slatke mljevene paprike i soli. Omjer začina iskustvom „od oka“, sa vrlo malo ili bez bijelog luka. Miješati rukama u naćvama ili vangli na suvo bez dodavanja tople vode, sve dok se masa ne počne razvlačiti kao slama. Smjesu oblikovati i pažljivo umotati u već pripremljene, oguljene, očišćene, obrađene i nasoljene „krpe“ (tanke providne opne sa potrbušine sa koje se odstrani salo), uvezati i poslije „zrenja“ sušiti. Idealna težina je oko 3 kg.

Kuljenova seka

Puni se smjesom kao i kuljen.

Kobasice

U kobasice idu i ostali dijelovi, malo masnijeg mesa, a može se dodati i malo slanine. Ide nešto više bijelog luka nego u kuljen. zamiješa se sa nešto tople vode (potrebna je ređa smjesa radi djevenja). Doda se malo ljute paprike. Tom smjesom se pune svježe oprana i ošlajmana tanka crijeva.

Krvavice

Zgrušana krv, obarine (obrezani komadi mesa koji su ostali krvavi, koža, glavuša, meso oko krupnih kostiju, bijela džigera i preostale iznutrice, noge – pogledaj sliku gore!), ljuta i slatka paprika, biber, sol. U obarine, dok se kuvaju (a ne u krvavice) ide prema želji samo malo bijelog luka, crveni luk, biber u zrnu, lovorov list, peršin. Bolje je obarine sitno isjeckati i prstima iskrtiti nego mljeti mašinom! Tom smjesom se pune oprana u luku i vodi odležana i usoljena debela crijeva. Pažljivo obariti i držati pod presom dok ne ohlade. Treba ih vrlo malo prodimiti.

Čvarci

U araniju odmah ususti malo vode i pola litre mlijeka. Skinuti araniju prije nego čvarci skroz porumene, jer nadolaze i dok se cijede. Dobro prešati prilikom cijeđenja masti. Rasprostrti da imaju zraka pri hlađenju i postanu hrskavi. Vruće posoliti. Stari način konzerviranja čvaraka je da se sloće u staklenie galone i zaliju rastopljenom mašču koja kasnije stisne i hermetički zatvori čvarke koji tako drže do proljeća i prvog mladog luka, a takvi čvarci, domaći kruv i mladi luk, e to je uživancija!

Pačice

Praktične su u Bosanskoj Posavini sa vlažnim zrakom zbog jednostavnijeg i sigurnijeg sušenja. Prave se “kvarenjem” šunke (buta), odnosno odvajanjem, rastavljanjem üunke na prirodno oblikovane komade mesa – pačice. Obrade se, stavljaju u najlon-čarape i tako suše. Time se izbjegavalo da se u nepostojećim sušnicama (koristili su se tavani kuća u te svrhe) dobiju üunke koje iznutra nisu bile suve i vrlo lako se pokvare. takav naöin suenja mesa na motkama u tavanima imao je još jednusporednu, predivnu pojavu, sa takvih kuća i krovova su se pravile najveće i najljepše ledenice koje su dosezale sve do zemlje. Meso se ne suši više u tavanima pa nema niti takvih ledenica.

Bijela peka

Vrlo oštrim nožem razdvojiti meso (filet) od kosti (kičme).Očistiti od žilica i masnoće. Prosušiti.

Jela za mesaru

Do doručka:
Suhovina od prethodne godine, rakija i friška peka sa žara ispod aranije.

Mesarski doručak:
U većoj šerpi uz vrlo malo vode dinstati krupnije isječene komade svježeg mesa, iznutrice, malo friške debele slanine, te dosta crvenog i bijelog luka. Pred kraj dinstanja dodati začine (biber, sol, vegeta, ljuta i slatka paprika, lovorov list, peršin, malo brašna). Pravio se kao obavezno jelo na mesarama, a dok ne bude gotovo, pod kazan za pečenje masti stavljali su se ražnjići sa komadićima mesa.

Doručak:
Pošto nema ručka, doručak se priprema nešto kasnije nego što je uobičajeno. Domaći kruv, prova, „mesarski doručak“, kisele prokole, prekuvani sir, kisele paprike, kisele paprike punjene kupusom, kiseli zeleni paradajz, salenjaci, modlice, oblatne, vanilin kiflice, „meki“ kolači.

Do večere:
Pržene kobasice i smjesa za kuljenove (proba!), obarine i friški čvarci.

Pirjan:
U nešto više vode dinstati krupne komade svježeg mesa sa kostima (rebra, kičma, rep), malo iznutrica, vrat, malo slanine, sitnije meso od obrade komada za sušenje. Dodati začine kao za mesarski doručak. Pirjan mora imati dosta safta. Dinstati dok se meso ne počne kašiti. Pripremao se obično kao obavezno jelo za večere na mesarama, a služio uz prokuvani sir i prokole.

Večera:
Salate i kolači kao za doručak, domaći kruv i prova, sarma (pola svinjetina, pola junetina) pirjan, kiselo mlijeko sa provom. I kao slatko, salenjaci, lisnato tijesto od brašna i sala, oblikovano kao krosan, odnosno kifle. Malo je danas onih koji još znaju napraviti prave salenjake .

Recepte sakupio, zabilježio, obradio
i svaki osobno isprobao,
sam pripremio i jeo:
Perica Mišić

The post Narodni recepti Bosanske posavine II appeared first on Narodni.NET.