Japrak od raštike je tradicionalno jelo koje se najviše priprema u južnim djelovima Hrvatske, a umjesto raštike koristi se i list od mlade loze.

Sastojci za tradicionalni japrak od raštike:

• 1 kg mlade raštike, ali većih listova,
• 70 dag mljevenog mesa od junećeg ili telećeg buta,
• 15 dag riže,
• 1 do 2 glavice crvenog luka,
• 4 dl kiselog mlijeka,
• sol,
• papar,
• čista juha od kostiju,
• 1 rajčica
• malo ulja

Kako pripremiti tradicionalni japrak od raštike:

Mljeveno meso pomiješati s malo luka, soli, papra i riže te fino izmiješati.

Kasnije dodajte malo ulja kako bi japrak bio razabraniji.

Od listova raštike odstraniti korijen, staviti ih u kipuću posoljenu vodu 1 do 2 minute, potom u hladnu te ih ocijediti.

Na svaki list staviti mali nadjev. Paziti da ne bude previše. Zaviti list, uvrnuti krajeve lista prema unutra kao kod sarme.

Složiti japrake u lonac i zaliti vodom ili juhom te staviti kuhati.

Tijekom kuhanja dolijevati juhu ili vodu, a može se dodati i rajčica da pusti sok radi umaka.

Tradicionalne narodne rimske tikvice

Izvorno podrijetlo tikvica nije točno određeno. Neke su vrste tikvica podrijetlom iz Indije dok su neke iz Amerike, a ima ih u raznovrsnim veličinama, oblicima i bojama. Tikvice koje se u našem podneblju najčešće koriste su duguljastog i cilindričnog oblikaza, zelene boje i tanke naborane kože. Meso im je mekano i blijedo zelenkasto. Cvjetovi su […] Opširnije

Tradicionalna priprema telećeg turbana

Kada naručujete teletinu za pečenje, uzmite 300 g više kako bi vam dio ostao za sutradan da pripravite turban. Skuhajte u slanoj vodi 125 g makarona, ostavite ih u toploj vodi da nabubre, ali pripazite da ostanu čvrsti. Stavite da se ocijede, a zatim ih u zdjeli pomiješajte s ribanim grojerom ili parmezanom. Izrežite vrlo […] Opširnije

The post Recept za tradicionalni Dalmatinski japrak appeared first on Narodni.NET.

Donosimo Vam jedan poznati orginalni recept pripreme zdrave rašćike iz Imotske krajne.

Sastojci za pripremu raštike sa suhim mesom:

• 2 kg raštike,
• 700 g krumpira,
• 400 g suhog mesa,
• 200 g pancete,
• telećeg buta po želji (pečeni odresci serviraju se u raštici)

Kako pripremiti raštiku, rašćiku, sa suhim mesom:

Suho meso i pancetu staviti kuhati, ako je preslano, prokuhati i ocijediti. Uz suho meso slobodno možete dodati komd sušenene domaće kobasice.

Staviti ponovo kuhati.

Raštiku očistiti, narezati na sitnije komade, oprati i staviti kuhati u uzavrelu vodu da kratko prokuha, da se obari.

Procijediti.

Raštiku staviti u lonac s mesom i slaninom, pustiti da kuha. Kasnije dodati krumpir.

Posoliti po želji.

Ovo jelo može se ponuditi s pečenim telećim odrescima, koji se ‘utope’ u raštici.

Crna juha ili jetrena juha s žličnjacima

Crna juha kako je neki od davnima nazivaju je jednostavna juha od goveđih kostiju i teleće jetrice. Spoj ove dvije izvaredne stvari vam garantiraju okus za pamćenje. Jetrica kao zdrava i ukusna namirnica te goveđe kosti od kojih dobivamo najbolju juhu garantiraju izvarednu juhu. Pripremite ovu jednostavnu i vrlo ukusnu juhu! Sastojci za pripremu crne […] Opširnije

Tradicionalni stari recept za guščja jetra

Vratit ćemo se malo u vrijeme naših baka i njihovog načina života pripremanja jela. Recepti za jela su tradicionalni starohrvatski po kojima su brojne generacije pripremale svoja jela. Tekst je pisan starohrvatskim dijalektom od prije nekih 150 godina.   Guščja jetra operi i zasoli, pa ih stavi u šerpnju, a pod njih 9 do 10 […] Opširnije

The post Najbolja raštika (rašćika) sa suhim mesom appeared first on Narodni.NET.

“U koštradinu su se nekada stavljali uškopljeni stari ovnovi i jarci. I zato je to znalo prismrdit. Sad u koštradinu idu jarčići od maksimalno 12 miseci”

A prva su se vrata otvorila u Josipovoj šušari, dakle ne sušari, već po triljski šušari, kakve, kazuje nam, od davnina ima svaka ovdašnja familija. Tu u crnoj, napaljenoj dimnoj kužini, na kukama visi suho mesno blago, buti, plećkice, slabine, rebra, koštradina jarčića stasalih do nekih 10, maksimalno 12 mjeseci. Dobro je prosušena, spremna na susret s raščikom. Može i s kiselim kupusom, fažolom, purom, pa kako se kome sviđa.

Josipa su njegovi naučili, a njih oni još stariji, kad je bura, tura se suši pet dana. S jugom, koštradina na kukama čeka i do sedam. Ova je taman za “branje”. A onda i za degustaciju i kako to već ide u pratećem slijedu, ono sitno glođanje koščica u čemu ljubitelji koštradine najviše uživaju.

– Uvik je to u Zagori tako bilo, zimi koštradina, s prolićem puži. S litom žabe i jegulje, cetinske ribe lipljani, klenovi, koravice i uklije. I riječni rak dok ga je još bilo. Šta je bilo, to se skupljalo, ko je ima svinju, ovcu, kozu, šta kokošiju, bija je sritan čovik. Bogatiji su imali i krave. Ništa se bacalo nije, niti meso stare živine. Veliki, stari ovnovi i jarci tako su završavali u koštradini. Tada nije bilo hladnjaka pa su se duže sušili, a bogme i duže kuvali – veli.

Kažu u Dalmatinskoj zagori kako goreg smrada od onog što ga za sobom ostavlja prč jarac nema. To je jarčevina spremna za parenje, koja u vrijeme rasploda toliko smrdi da satima nakon što prođe osjećaš da je tuda hodao. Možda zato nosnice nekih finijih vrijeđa miris koštradine, kojoj se kod pripreme prva voda obvezno baca. S njom tada izađe ona njena najgora žestina.

– Ma di će prč jarac u koštradinu?! Nema toga ko bi mužjaka za rasplod, to mlado meso bacija na suvo. Nije se kod naših starih tako rasipalo, tada je bilo puno sirotinje, od ničega se čovik nije olako odvaja. U koštradinu su se nekada stavljali uškopljeni stari, veliki ovnovi i jarci. I zato je to znalo prismrdit onako žešće. Ipak se u to meso uvalila s godinama žestina. Ali toga nema više. Sad u koštradinu idu jarčići od maksimalno 12 miseci. To je miris božji, nema tu žestine ni neugode. Kakav prč jarac, ni slučajno. Je li vidite vezu, ovamo kastrirani jarac, ovamo koštradina. Ili kaštradina kako je isto zovu. Tako je to meso dobilo ime – kaže Josip.

U njima se ćuti sve blago triljskih polja

Tamo gdje je vladalo siromaštvo, puno fineca oko kuhanja nije bilo. Ručak se spremao u jednom bronzinu, jednostavno, malo mesa, više zelenila s polja. A u triljskom kraju, makar je raskoš po tom pitanju vladala, ipak su tu tri rijeke, Cetina, Ruda i Grab, dovoljno vlage za svakojaku vegetaciju. Maslačak je tako završavao u salati. Divlje zelje, kostriš, loboda, štir i tušt su se s malo krumpira kuhali a la blitva. Kišna proljeća su odvajkada u Zagori još jednu poslasticu donosila. Spuže.

– Nekad sirotinjska hrana, danas vrhunska delicija. Najbolji su brdsko-planinski, jer su veći od poljskih. Ti brdski su zaštićeni tako da se mogu kupit samo iz uzgoja. Za njih vridi pravilo da izlaze kada su proljetne kišice, rosice. Od sunca biže. A puno su zdravi. Kažu stari ljudi da je za žgaravicu najbolje progutat jednog živog velikog puža. Je, izvuče se iz kućice i odma direkt u usta.

Ma je, grubo je i čut, ali govore da mu ona njegova slina legne unutra na organe i odma pomogne, bolje od bilo kojeg lijeka. Ja ih tako proba nisam, triba se s tim suočit, nije to lako progutat. Možda ga narizat na carpaccio, pa dodat malo soli, kojeg začina, možda bi lakše nekako išlo. Ali zato ih volim na ražnju, žeri, na tavi s ljutikom, jajima, na maslo. I na brujet su za prste lizat – niže Josip.

Evo i ovdašnjeg brzinskog recepta za spuže kako su ih nekada pastiri, dok su brdima šetali, kao energetsku prirodnu bombu pripravljali. Puži se u kućicama bace na vatru, pa kad su napola gotovi maknu se sa strane. Kućica im se skida na način da se pritisne od dolje, sa stopala, kako bi im meso ostalo čitavo.

Onda se posole i zapeku do kraja. Kažu stariji iz ovoga kraja da se u njima tada čuti sve blago triljskih polja.
A kada smo već kod slastica, vrijeme je da se dotaknemo i onoga u čemu uživa i staro i mlado.

Brzi recept za izvrsne puževe

Spuž se kuha u kipućoj vodi,vadi iz vode i čisti. Čišćenje podrazumjeva  vađenje mesa iz kućice,odvajanje crijeva da dobijemo čisto  meso.

Jedan veći spuž se reže na nekoliko komadića a ako je malen, netreba ga uopće, komadati.
Čisto meso spuža  se prži  u tavi na ulju i kada spuži dobiju  lijepu boju, stavljamo  narezanu zelenu kapulu ili kako mi kažemo,  zelenu ljutiku.

Nastavimo sve zajedno pržiti nekoliko minuta, odnosno  dok zelena ljutika  ne dobije žutkastu boju. Za kraj, sve zalijemo sa tri ižbačena jaja, posolimo i pržimo još otprilike minut dok se sve ne poveže u jednu cjelinu.

Sirotinjske palačinke

Triljskih uštipaka. Mogu se jesti kao predjelo, tada im se doda mladi sir. Mogu se jesti i kao slatko, a onda uz njih najbolje ide domaća marmelada. Uz napomenu, jedu se vrući. Kada se ohlade, nije to više to.

– To je bila naša sirotinjska palačinka. Slatkiš za dicu. Bija je i jeftin, zamiša bi se od malo brašna i vode, a dica su ih obožavala. Eto s vrimenom je i to postala delicija – kaže Josip, kojeg smo zaustavili kada je počeo priču o divokozi i svinjetini na gulaš, arambašićima od govedine, divljači na pašticadu, jarebicama, prepelicama, fazanima i ostaloj ptičjoj eskadrili, koja se odvajkada u ovom kraju kuhala na rižot, ili bi završavala na ražnju. Treba nešto ostaviti i za drugi put.

Izvor: Slobodna Dalmacija

PIŠE: TANJA ŠIMUNDIĆ BENDIĆ
SNIMIO: TOM DUBRAVEC

The post Domaća koštradina – zaboravljena delicija Dalmatinske zagore – appeared first on Narodni.NET.

Hercegovačka vina Žilavka i Blatina spadaju među najkvalitetnija vina na svijetu, najviše zahvaljujući hercegovačkoj mediteranskoj klimi i reljefu.

Zbog svega toga vinogradarstvo ovdje ima tisućljetnu tradiciju. O tome svjedoče mnogi povijesni arheološki spomenici još iz rimskog doba na kojima nalazimo uklesane listove vinove loze i grozdova. Prve zapise o hercegovačkim vinima nalazimo u srednjem vijeku u Povelji bosanskog kralja Tvrtka iz 1353. godine, koji kazuje kako je sa svojom pratnjom pio u Suhoj – danas Čitluku, izvrsno hercegovačko vino.

Posebno treba istaknuti zanimljivu neobičnost i jedinstvenu pojavu u svijetu: poznato Kameno vino. Ime je dobilo jer cijela plantaža vinograda niče iz čistog kamena, s minijaturnim primjesima zemlje. Na taj način ova neobično otporna loza crpi vodu kap po kap iz kamena. Ovakav odnos sorti i položaj vinograda koji je neprestano izložen toplom hercegovačkom suncu, bili su temelj za nebrojene nagrade Kamenom vinu. Kameno vino je svijetložuto-zelene boje, kristalne bistroće s 12% alkohola i ubraja se među vina najvišeg ranga. Ohlađeno na 10°C izvrsno prija uz jela od ribe, jela od pečenog i kuhanog mesa, kao i uz razne nareske i paprikaše.
Najznačajnija tradicionalna jela Hercegovine:

* Pura s kiselinom (palenta gusto ukuhana, kiselo mlijeko ponekad obogaćeno istopljenim maslom i bijelim lukom, tzv. lučinica)

* Raštika (gusta čorba od raštike, suhog mesa, geršla ili riže i krumpira)

* Divlje zelje (divlje zelje, sprema se na isti način kao raštika)

* Janjetina ispod sača (peke) ili s ražnja

* Japrak i dolma

* Riblji brudet (riječna riba, morska riba, služi se uz puru)

* Uštipci (Hercegovački uštipci se prave od gustog tijesta, i duguljasti se lijevaju na vruće ulje. Trebaju izgledati kao stopala i ne smiju se napuhati kao peksimeti, već moraju biti tanki i hrskavi. Tajna je u dodavanju rakije u tijesto, a služe se uz pršut i sir.)

* Kuke (divlje povijene šparoge, spremaju se svježe nasjeckane na salatu ili kao omlet s jajima. Važno je da se ne kuhaju jer tako gube vitamine. Prave šparoge nisu omiljene u Hercegovini i nazivaju se “Zmijske kuke”.)

* Izlivač (uzljevača, izljevač itd… krumpir, luk i smjesa brašna i vode, papar i sol… izlijeva se u veću tepsiju kako bi bio tanak i hrskav. Služi se s kiselim mlijekom, mlaćenicom ili jogurtom)

* Starinski žuti kolač (recepti variraju, ali je jako bitno da se pravi od domaćih jaja i posipa šećerom u prahu, ponekad se dodaju grožđice, orasi ili suhe smokve).

Izvor: Hrecegovina.info

The post Tradicionalni okusi stare Hercegovine appeared first on Narodni.NET.