Istovremeno s poticanjem građana na održavanje čistoće, Splitska je općina nastojala poboljšati vlastitu službu javne čistoće. Radi čišćenja javnih površina općina je i prije zapošljavala smetlare. Godine 1919. bilo ih je devetnaest. Oni su skupljali smeće po gradu, ali zadatak im nije bio odvoz smeća iz grada. Gradsko se smeće prema uvriježenom običaju predavalo težacima da ga prenesu u polja i na periferiju. No, događalo se da ga težaci ostave po svojim đubrištima ili da ga bacaju uz ceste na periferiji. Nemar u tom pogledu osobito se proširio tijekom ratnih godina. Nakon rata općinska je uprava postrožila kontrolu i postupno reformirala službu javne čistoće. Godine 1920. služba javne čistoće napustila je kao neprimjerene dotadašnje prostorije u Sinjskoj ulici jer je to mjesto već postalo dio gradskog središta. Odjel javne čistoće tada je preseljen u no-voizgrađene prostorije na Gorici. Zatim je napušten običaj predavanja smeća težacima, a umjesto toga određeno je da ga općinski smetlari prenose daleko izvan grada i polažu u duboke jame. Planirana je i izgradnja peći za spaljivanje smeća. Građanima je strogo zabranjeno držanje đubrišta, gnojišta i svinjaca po prijašnjim predgrađima. Tu zabranu težaci nisu lako prihvatili pa je Redarstveno povjereništvo imalo mnogo posla dok ih je prisilnim mjerama navelo daje prihvate. S rastom grada Općina je povećavala broj zaposlenih smetlara, a povećavana je i modernizirana i potrebna oprema za čišćenje ulica. Godine 1919. bilo je zaposleno 23 pometača, a 1930. godine 52. Godine 1919. služba javne čistoće imala je 13 kolica i troje teretnik kola koje je vukao konj. Godine 1930. imala je 35 kolica i 7 teretnih kola te dva autopoljevača za pranje širih gradskih ulica.

Opis odvoza i skupljanja smeća u međuratnom Splitu zapisao je po sjećanju M. A. Tomić. Njega su se prizori vezani uz skupljanje smeća dojmili pri posjetima prijatelju iz školskih dana, Ivi Purišiću, čiji je otac bio nadzornik gradske čistoće. Obitelj njegova prijatelja stanovala je u dotrajaloj općinskoj jednokatnici na Manušu, iznad željezničkog usjeka. Prozori stana gledali su na prostrano dvorište «u koje su pristizali sivi željezni furgoni s upregnutim konjem. Radnici bi otvorili stražnja vratašca na kolima, pa bi lopatom izvlačili smeće što bi ga skupili svakoga dana zastajkujući sa zapregom pred svakom kućom, gotovo uvijek u isti sat. Zvonili bi tresući mjedeno zvonce pa bi se onda žene spuštale na ulicu i istresale iz sićeva kućne otpatke u smetlarska kola tukući i zveckajući svojim sudom po rubu kara. A onda bi konj, već uvježban, bez kočijaševa znaka, koji je za to vrijeme stajao pored pušeći iz glinene lule, povukao nekoliko metara dalje i zaustavio bi se pred slijedećom kućom.»Svi su se ti otpatci zatim sakupljali u dvorištu općinske jednokatnice na Manušu, prije nego što bi bili odvezeni dalje izvan grada. U istom dvorištu bili su i kavezi za pse lutalice, koje su živoderi (macakani) hvatali po gradu.

The post Razvoj kulture čistoće i uređenje grada Splita appeared first on Narodni.NET.

Odgovori su pri dnu stranice!

1. Samo malo
Boja mi je slična zlatu,
Vama trebam za salatu.
Trošite me samo malo
Da ne odem baš u salo.
_ _ _

2. Čarobnjak
Ja vam služim za spajanje,
Zato mrzim razdvajanje.
Papir, kožu, tekstil, lim,
Spajam redom sve sa svim.
_ _ _ _ _ _

3. Pomagač
Protiv vode, protiv znoja,
Važna ti je pomoć moja.
Čiste ruke, lice, tijelo
– sve je to i moje djelo!
_ _ _ _ _ _

4. Čuvar
Vino pljusne, kruh se mrvi,
Ja nastradam uvijek prvi.
Svakom stolu čuvam lice,
Mene vole domaćice.
_ _ _ _ _ _ _

5. Čistoća
Kada ruke nisu čiste,
Mene zovu i koriste.
Nečistoća odmah ode,
Al’ ne radim ja bez vode.
_ _ _ _ _

6. Pustite me
Nakon sna i svakog jela,
Ja bih vama pomoć htjela.
Uvijek volim zdrave zube,
Pustite me van iz tube.
_ _ _ _ _
_ _
_ _ _ _

7. Mene ima
Mene ima ptica, pčela,
Nogometna momčad cijela.
Da l’ mirujem ili mašem,
Ja letaču svakom pašem.
_ _ _ _ _

8. Pogodite
Pogodite tko sam ja?
Mene svako dijete zna.
Igralištem skačem često,
U golu je meni mjesto!
_ _ _ _ _

9. Vrhunac slave
Ja sam kriv za đačke brige,
Od mene se prave knjige.
Vrhunac je moje slave,
Kad od mene novce prave.
_ _ _ _ _

10. Pročitane
Mnoge tajne su nam znane,
Pa nas traže na sve strane.
Neše tajne kratko traju,
Svi nas brzo pročitaju.
_ _ _ _ _ _

11. Sretna
Za mene se bori, gine,
Svi me dižu u visine.
Ja sam sretna, nasmiješena,
Samo kad sam obješena.
_ _ _ _ _ _ _

12. Dugovrati
Ja sam visok, bijela vrata,
Mogu imat čet’ri sata.
U nebo gledam svaki dan,
Imam križ i gromobran.
_ _ _ _ _ _ _
_ _ _ _ _

Rješenje:
1. ULJE
2. LJEPILO
3. RUČNIK
4. STOLNJAK
5. SAPUN
6. PASTA ZA ZUBE
7. KRILO
8. LOPTA
9. PAPIR
10. NOVINE
11. ZASTAVA
12. CRKVENI TORANJ

The post Zagonetke i mozgalice za najmlađe appeared first on Narodni.NET.

Jeste za malu dozu razmišljanja?

Odgovori se nalaze na dnu stranice!

1. Sjajni pomagač
Mene svuda možeš sresti
I u sobi i na cesti.
Pomagat ti stalno hoću,
A trebaš me uglavnom noću.
_ _ _ _ _ _ _ _ _

2. Zaključak
Čuvate me poput zlata,
Ja otvaram vaša vrata.
Bez mene je teško ući,
A tko sam ja? Sad zaključi.
_ _ _ _

3. Odmah planem
U kutiji obitavam,
Odmaram se, mirno spavam.
Ali ako radit stanem,
Razljutim se – odmah planem!
_ _ _ _ _ _

4. Sluga
Hrana mi je drvena,
Jezika sam crvena.
U peći se čujem često,
Kuham ručak, pečem tijesto.
_ _ _ _ _

5. Ukras
Ja se borim svaki dan,
Za ljepši zid i ljepši stan.
U okviru obitavam,
Pa ti sobu ukrašavam.
_ _ _ _ _

6. Ako gledaš
Ako gledaš sa ulice,
Često vidiš moje lice.
Kada dođeš u svoj stan
Ti kroz mene gledaš van.
_ _ _ _ _ _

7. Pazi dobro …
Tijelo mi je kao mijeh,
Volim pjesmu volim smijeh.
Kada moje tipke diraš,
Pazi dobro kako sviraš.
_ _ _ _ _ _ _ _ _

8. Ja ti trebam
Za školu i za stan,
Ja ti trebam svaki dan.
Želiš učiti il’ jesti,
Na me moraš uvijek sjesti.
_ _ _ _ _ _

9. Sreća
Za me nema veće sreće,
Nego čuvat tuđe smeće.
Najveća je uvijek sreća,
Kada ima puno smeća.
_ _ _
_ _
_ _ _ _ _

10. Drvoljubac
Kad ugledam pilovinu,
Moji zubi slute slinu.
Lijevo – desno odmah letim,
Čim se kakve klade sjetim.
_ _ _ _ ili _ _ _ _

Rješenje:
1. SVJETILJKA
2. KLJUČ
3. (ŽIGICA) ŠIBICA
4. VATRA
5. SLIKA
6. PROZOR
7. HARMONIKA
8. STOLAC
9. KOŠ ZA SMEĆE
10. PILA ili ŽAGA (?)

The post Razmišljajmo uz tradicionalne narodne zagonetke appeared first on Narodni.NET.

Dalmatinski krš

S druge strane Dalmatinska zagora kao naziv je postao poznat i „službeni“ naziv jednog područja koji se koristi u mnoge svrhe uključujući i turističke propagandne materijale. Uvođenjem naziva Dalmatinska zagora, obuhvatilo se područje koje je zaostajalo razvojem za ostalim krajevima, tako da je taj naziv implicirao na siromaštvo i zaostalost u razvoju cijelog kopnenog dijela Dalmacije a neki će tvrditi i graničnih područja BiH. Dok se priobalje iza II. sv. rata razvijalo industrijski i turistički, kopneni dio Dalmacije koji je teritorijalno definiran kao Dalmatinska zagora, neopravdano je ignoriran od tadašnje države.

Danas se kroz sve cjeline Dalmatinske zagore mogu vidjeti posljedice takve politike, od vrlo niske naseljenosti tih područja (depopulacije) do zapuštenosti kulturnih, poljoprivrednih i gospodarskih dobara. Iako se današnja država trudi oživjeti i podignuti na noge Dalmatinsku zagoru, te se vide pomaci, ipak će biti vrlo teško vratiti raseljeno stanovništvo, napuniti škole djecom, osigurati radna mjesta da bi Dalmatinska zagora zasjala u punom sjaju i ljepoti kakvu zaslužuje i teritorijalno i povijesno.

Nažalost, i dan-danas je za pojedince iz ostatka Hrvatske, Dalmatinska zagora ili Zagora sinonim za siromaštvo, zaostalost i nerazvijenost te se prema njoj odnose oholo, podcjenjivački pa čak i s uvredama. Veliku ulogu pri uvođenju pojma Dalmatinske zagore kao siromašnog kraja  imaju mediji.

Govor Dalmatinske zagore je štokavsko-ikavski koji se proteže i na susjednu BiH. U današnje vrijeme stanovništvo Dalmatinske zagore odlično poznaje književni jezik ali se i dalje služi svojim dijalektima. U Dalmatinskoj zagori ima više dijalekata koji se razlikuju od područja do područja. Zbog uvriježenog i rasprostranjenog shvaćanja Dalmatinske zagore kao kulturno, gospodarsko i povijesno zaostalog, pasivnog, neukog i siromašnog područja bivše Jugoslavije koje je pripadalo Hrvatskoj vremenom se počeo forsirati dijalekt razvijenijih i urbanijih područja kojima je kako-koji dio gravitirao. Preuzimanjem tuđeg dijalekta (npr. splitskog) bilo je rasprostranjeno iako spontano. Mijenjanjem dijalekta mladi ljudi su pokušavali i na taj način skriti pripadnost Dalmatinskoj zagori, odnosno izbjeći predrasude o siromašnom, nepismenom i zaostalom podrijetlu. Proračunatom politikom području i stanovništvu kopnene Dalmacije iza II. sv. rata, učinjena je velika materijalna, gospodarska, tradicijska, kulturna i socijalna šteta. Generacije mladih naraštaja su osjetile „politiku – Dalmatinska zagora“ te je veliki broj napustio svoje domove i zauvijek otišao iz Dalmatinske zagore. Danas zahvaljujući samostalnoj Hrvatskoj stanovništvo se u potpunosti vratilo svom dijalektu te se opet može čuti izvorni govor ovih područja.

Za ljude u Dalmatinskoj zagori može se kazati da imaju dinarski mentalitet. Iako ne treba generalizirati u tom dinarskom mentalitetu živi i hajdučki element. Kao glavno mjerilo vrijednosti u dinaraca je junaštvo. Krški kraj i surov život čovjeka Dalmatinske zagore učinio je različitim od žitelja primorskih krajeva. Dinarske obitelji su tradicionalno bile patrijarhalne.

 Kultura

Dalmatinska zagora obiluje kulturnim događanjima i proslavama od kojih je u Hrvatskoj i diljem svijeta najpoznatija Sinjska alka koja se već stoljećima održava svakog kolovoza u Sinju. Slijede: Imotska sila, S Tinom u Vrgorcu, Glumci u Zagvozdu, itd. Najpoznatiji folklor Dalmatinske zagore je ojkavica, rera, ganga i šijavica.

Dalmatinska zagora danas

Do prolaska i otvaranja autoceste Zagreb – Split – Dubrovnik, dijelom Dalmatinske zagore glavna prometnica je bila stara Napoleonova cesta ( građena 1808.godine ), tako da možemo govoriti i o prometnoj izoliranosti mjesta na tim prostorima pa i na taj način dočarati nekadašnju politiku prema kopnenoj Dalmaciji.

Veći dio Dalmatinske zagore je tek nakon osamostaljenja Republike Hrvatske i završetka Domovinskog rata dobio vodovodnu mrežu. Do tada su krški krajevi oskudijevali vodom za piće i higijenu a voda za natapanje bila je luksuz.

Stočarstvo u Dalmatinskoj zagori kao privredna grana je izumrlo, što je opet posljedica iseljavanja stanovništva.

Bez obzira na prerasude koje su ih pratile ne tako davno, stanovništvo Dalmatinske zagore samo svojom upornošću i voljom od nepismenih i neukih ljudi postali su mahom pismeni, školovani, a mnogi od njih su i priznati stručnjaci u cijelom svijetu.

Značajnijim ulaganjima i naporima kako Hrvatske države, raznih udruga i društava tako i pojedinaca, danas Dalmatinska zagora pokušava izići iz gospodarske zaostalosti.

Nažalost, i danas je činjenica da će mnogi prozivati u prvom redu državne vlasti za ulaganja u Dalmatinsku zagoru, s kritikom o uzaludnom bacanju „para“ u ništa.

Jedan od najvećih muzeoloških projekata u Hrvatskoj bio je „Dalmatinska zagora – nepoznata zemlja“ na kojem je izloženo oko 3000 eksponata iz svih razdoblja života Dalmatinske zagore od prapovijesti do danas. Izložbom je obuhvaćeno područje od Krke i Zrmanje do Neretve. Oko 90% izloženih eksponata potpuno je nepoznato javnosti pa i stručnjacima. “Izložba ispravlja pogrešne predodžbe da je Dalmatinska zagora povijesno i kulturno zaostalo, jalovo, krševito, pasivno i siromašno područje Hrvatske, tek s folklornim identitetom, nešto potpuno različito od urbane dinamike susjednih razvijenih primorskih gradova”.

The post Dalmatinska zagora appeared first on Narodni.NET.