Djevojke su pjevale mladićima:

»Študi, dragi, što ništa ne’madeš

Kad mi gangu zapivati znadeš.«

ili:

»Moj dragane, budi barabica

Neka ti je kuća slamarica.«

Idealna djevojka morala je biti kršna, razvijena i sposobna za svaki posao, a u licu bijela i prilivena svježim rumenilom, oči i kosa morali su se naročito isticati1 svojim čarima. Od duševnih osobina trebala je posjedovati: čednost, stid, razboritost, lijep govor i uvijek smiješak na usnama. Osim toga, morala je da ima smisla za urednost u odijevanju, ali se istodobno gledalo iz kakve je kuće i kakvi su joj roditelji.

Momci su pjevali djevojkama:

»Šesna cura, šesan korak baca

Naučila liska kod ovaca.«

ili:

»Najinka se cura na me smije,

A ja momak ozgar iz Bekije.«

Iako imovno stanje nije bilo nikada odlučujuće ni za momka ni za djevojku, rijetko se zagledao momak iz bogatije kuće u siromašnu djevojku, a isto tako i djevojka iz bogatije kuće malo je zadržavala svoj pogled na nekom siromašku.

The post Momci i djevojke nekadašnjih zaboravljenih vremena appeared first on Narodni.NET.

>> Poć ste došli, ča tražite?<<

Odgovor bi obično glasio:

>> Imamo sina za ženiti pa smo došli radi vaše ćeri ka se sviđa našem sinu i da li dozvoljavate njoj udaju za njega.<<

Ako bi domaćin pristal nakon toga u sobu se poziva djevojka koju otac upita:

>> Ako se tebi sviđa momak mi ti dajemo blagoslov, ali pazi, to nije za jedan dan već za čitav život, dok vas smrt ne rastavi.<<

Kad ona odgovori potvrdno, momak izlazi iz kuće na dvorište te pucanjem iz puške, pištolja ili delemitom (dinamitom), oglasuje da se ženi i da postaje oženja, odnosno da je zaručen. Potom se vraća u sobu i svojoj izabranici daje prsten a ona njemu maramicu, njegovoj majci rubac (marama) i jabuku. Nakon toga dijeli darove koji idu budućem svekru, svekrvi, diveru i zalvi, tj. zaovi. Zaručnik za uzvrat daruje zaručnicu novcem, stavljajući ga na tanjur. Na kraju se rastaju. Zaručnica sa sestrama i braćom ispraća zaručnika i njegovu pratnju i pritom zapjevaju:

>> Dosli si prosci iz daleka grada,
njima se oce nevista mlada!<<

Svake noći mladoženja bi dolazijo djevojci a domačini, najčešće buduća punica, častila bi ga za ono vrijeme boljim jelima, poput šunke, jaja i ostalog. Nakon toga bi mladenka, ako to nije napravila ranije, počela s pripremom i izradom darova za svatove. U tome su joj pomagale prijateljice i rodbina. Posla je bilo izuzetno puno, ali i potreba za financijskim sredstvima.

U sljedeću subotu odlaze zaručnici župniku na upis – napovid, pri čemu mu po običaju daruju kokoš. Svećenik za vrijeme naredne mise mora objaviti ovaj čin i da li postoji kakva zapreka za brak.

Pavenka (krunica)

Istoga popodneva dolazi mladoženja s nekoliko svojih prijatelja k mladenki na pavenku . Taj segment svadbenog običaja dobio je ime po istoimenoj zimzelenoj biljci s ljubičastim cvjetovima. nju sadi i njeguje u svom vrtu, obično u krugu oko neke voćke, svaka djevojka. Ona sa svojim prijateljima odlaze u vrt da beru pavenku. prije branja mladoženja puca iz pištolja ili baca dinamit preko srma pavenke koji se potom poškropi vinom. nato mlada spusti u pavenke jabuku koju otuda podiže muška ruka.
Mlada pjeva dok je mladoženja na berbu oglasio pucnjom.

“Oj pavenko kad te budem plela,
pazi dragi da te ne bi klela
Oj pavenko Majke Bozje cvece,
Tesko onoj ka te nosit nece.”
Trganje pavenke započenje mladoženja, u čemu sudjeluje i mlada, njene družice i mladoženjin prijatelji . Ubrana pavenka stavlja se u pripremljeno sito. Branje je dakako popraćeno pjesmom a oko pavenke povede se i kolo,što sve u dobru raspoloženju potraje duže vremena. Sito s ubranom pavenkom mladenka od nosi u kuću te se društvo potom raziđe.

Zanimljivo je spomenuti da biljku pavenku uzgajaju i Hrvati u Gradišću. U svojoj lirskoj pjesmi žalovita ugođaja s naslovom ” Naš cimitor . ” njihov je najveći pjesnik Mate Meršić Milo Radić ( 1850. – 1928. ) napisao i ove stihove:

Tamo hodim kleče molit,
Žalost gorku si utolit,
Grob objamim, nagnem glavu,
Med pavenke na zelenu travu.

Od rastanka malo prije spominjanog društva nije prošlo dugo, a ono se u nešto manjem broju u večer opet skupi. Naime, mladoženja s dvije sestra ili bliže rođakinje dolazi k mladenki na Krunicu, tj. pletenje vjenčića od pavenke. Mladenka stavlja sito s pavenkom na stol oko kojega uz posjetitelje posjedaju ona i njene družice. Najbliže situ Kruničarka , pletačica vjenčića, uz nju mladenka i mladoženja. Njih dvoje trebaju naći u hrpi ubranih pavenki po jedan cvijet sa četiri pera, tj. listića. Na traženje budno pazi kruničarka da netko od njih ne bi im podvalili biljčicu s manje listića. Ona usto zaziva Božju pomoć kod traženja. Za to vrijeme ostali sudionici pjevajući se vesele. Kad mladenka i mladenac konačno nađu tražene pavenke, kruničarka ih pregleda te utvrdivši da su prave, upravo njima započinje plesti krunicu, – tj.vjenčić. Te se biljčice smatraju početkom nove sreće koja treba pratiti mladi par. U pletenju djevojke biraju stapke pavenke te ih pružaju kruničarki, pod čijim vještim prstima nastaje vjenčić. kad je krunica, tj.vjenčić gotov, stavlja ga mladenka na tanjur gdje već stoji krupna rumena jabuka, koja se stavlja u krunicu, vjenčić. U nastavku kruničarke i njene pomagačice spletu od pavenke onoliki broj kitica koliko će na svadbi biti uzvanika. Kad se posao s pletenjem završi, uhvate se svi sudionici u kolo koje se povede uz svirku tambure. To veselje potraje do kasno u večer kad se svi raziđu, jer sutradan ih čeka novo, završno veselje – svadba.

Kad sam prije 7 godinam bila na Krunici i Kruničarka i Kuma bila, razmišljala sam i sjetila se teksta koji smo pjevali dok smo vjenac od pavenke pleli, taj tekst ovako glasi :

Pavenka

Oj pavenko zelena u travi,
lijepo ćeš mi stajati na glavi.

Lijepa cura vjenac plete,
od pavenke od zelenke,
i od vina crvenoga
i od smilja primorskoga.

Daruj majko svoju ćerku,
sutra će ti odlaziti, zanjom će ti žao biti
Majko ju je darovala na ćaću je red.

Daruj ćaća svoju ćerku,
sutra će ti odlaziti, za njom će ti žao biti.
Ćaća ju je darovao na sestri je red.

Daruj sestro svoju seku,
sutra će ti odlaziti, za njom će ti žao biti.
Sestra ju je darovala na brata je red.

Daruj brate svoju sestru,
sutra će ti odlaziti, za njom će ti žao biti.
Brat je sestru darovao na rodu je red.

Daruj rode svoju mladu,
sutra će vam odlaziti, za njom će vam žao biti.
Rod je mladu darovao na dragom je red

Daruj dragi svoju mladu,
sutra će ti dolaziti sa njom će ti lipo biti.

Svadba

1. dio
Svadba označuje kraj svih priprema, koje znaju biti i dugotrajne. I u jednoj i u drugoj kući spremljeno je jela i pila u izobilju, što naravno ovisi o mogućnostima kuća. Kod mladenke ima posla i više, jer je, uz drugo, trebalo pripremiti i svadbenih darova u čijoj su izradi uz ženski dio mladenkine obitelji sudjelovale najbliže rođakinje te susjede. O svemu tome, uključujući dakako i samu svadbu, kaže jedan uzrečica :

<<” Ili piruj , ili miruj !!”>>

Obaveza je mladenca da toga dana rano ustaju, tj. nipošto nije dopustivo da ustanu istodobno s izlaskom sunca ili ne daj Bože, kasnije.
Već oko 8 sati izjutra počinju se kod mladoženje skupljati svati, a počinju dolaziti i naručena svatovska kola. Skupljeni mladoženjini svati okrijepe se pićem te potom oko 11 sati posjedaju u kola i kreću k mladenki. Upregnuti konji su okićeni trobojnicama. Barjak je od rana jutra izvješen na kući da se zna da se tu piruje. Kad, dakle, stignu da mladenkine kuće, izlaze iz kola. Briga je barjaktara da svadbeni barjak usade u najbliži plot. Dok svati ulaze u mladenkinu kuću, a prvi su kum i mladoženja, domaćini ih časte vinom.

Do toga časa mladenka je već svečano obučena. Njoj je u tome pomagala kruničarka, koja joj je u kosu uplela i nekoliko stapki cvijetova pavenke, Na glavi joj je kuponi vijenac koji joj je viljuškom stavio na glavu brat i pri tome rekao :

<<” Sestro, Bog ti ga blagoslovio ! ” >>

Mladenkinu okićenu glavu, okrunjenu vijencem, autor toga opisa Nikola Šegan prispodobljuje s livadom u proljeće kad se po njoj ospe raznobojno cvijeće. Nakon toga mladenka mora popiti šalicu mlijeka i usto pojesti krišku bijelog kruha. Ovaj pomalo neobičan zahtjev tumači se time da joj budućnost neće škoditi nikakva hrana. Mladenka je obvezna pojesti sav kruh i popiti sve mlijeko.

2. dio

Pucanje je za mladenku, njene ukućane i svate znak da su mladoženjini svati blizu, našto se ona povlači u pokrajnju sobicu. Ušavši u kuću, pristigli svatovi sjedaju za stol u družinskoj sobi, našto ih jedan od ovdašnjih žena upita :

” Ča vam fali, ljudi ? ”

jedna od dvojice kumova, onaj koga zovu debelim kumom, kao u nevolji, počeše se za uhom te odgovara :

<<” Ono ča je naj glavnije, bez čega ne more biti ni svatova ni pira. Oženja je ovdje, a mlade ni. Kadi ste je sakrili ? ” >>

Nato domaćini dovode pred kuma sad jednu drugu djeverušu i pitaju je li to ona radi koje su došli. On odgovara niječno, a prisutne žene s mladenkine strane varajući ga govore :

<< Sakrila se sama. Valja više nima prave volje .>>

Da bi razjasnio nastalu situaciju, debeli kum se ustaje i polazi prema pokrajnjoj sobi u čemu ga sprečavaju domaće žene. To natezanje prekida svojim pojavljivanjem sama mladenka . Nato kum usklikne :

<< Tu tražimo ! Tu nam dajte ! ” >>

Kruničarka koja drži mladu za ruku, traži od kuma za mladenku otkupninu pa govori :

<< Nis celu noć ni oka stisnula a jutros ni ručala, sve radi nje. Tek sam u zoru s nikuliko kapljic očnoga vida rastukla san, i to mi je sva okrepa. Ako je oćete imat, žrtvujte ništo ! >>

Otkupivši ju novčanim prilogom, kum zadovoljan vodi mladenku u sobu među svate. Stupivši među njih, on govori kako ga je danas poslužila sreća jer je dobio veliko blago koje im evo u liku mladenke dovodi. Debeli kum, mladenka i njen izabranik sjedaju u pročelje stola. Tada počinje pjesma praćena svirkom tamburice. U sobu ulazi i druga mladež pa se vodi kolo, a mladoženja je u igri i u pauzama stalno uz mladenku.Potom započinju objedovati pri čemu mladenka tog dana dok je još u roditeljskoj kući ne smije uzimati mesa. To stoga da u kući u koju dolazi ne bi ugibalo blago. Debeli kum imenuje dva svata kruničarima a dva prstenarima . Potom na stol dolazi čist tanjur sa četiri rupčića, od kojih uzimaju po jedan kruničar i prstenar, za što prilože neku novčanu protuvrijednost koju spremi mladenka. Ona i mladoženja skidaju prstenje s ruku te ga stavljaju u tanjur nad kojim sebi, kao u rukovanju, stisnu desnice. Tako držeće njihove ruke kum polijeva vinom koje curi na tanjur. Kad je čaša ispražnjena, mlada oslobađa svoje desnicu, uzima tanjur, prinosi ga usima i pije vino iz njega. To naizmjence radi i mladoženja. U tome ima katkad i otimanja, jer da o pijenju ovisi buduća sreće. Reklo se tako popije više vina iz tanjura, taj će u braku gospodariti. Na kraju mladenka i mladoženja uzimaju svoje prstenove te ih stavljaju sebi na ruke. Poslije toga ustaju se od stola kruničari te krunicu tj. vjenčić spleten od pavenke —- s umetnutom jabukom — iznose, često u pratnji mladoženje napolje pa ga učvrste na vrh koplja barjaka, na što k njima dolazi mladenka te ovako ukrašenom barjaku dodaje i jedan ručnik, svezavši ga o jabuku.

3. dio

U međuvremenu, oko četiri sata poslije podne, dođe čas da mladenci praćeni svim svatovima pođu u crkvu na vjenčanje. Svakom svatu, dakako i mladencima, prišiven je na gornjem dijelu odjeće spijeća i hrvatskom trobojnicom. Sudionicama svadbe kosa je okićena raznobojnim cvijećem. Izlazeći iz dosadašnjeg mladenkinog doma. mladenci kleknu na kućnom pragu gdje ih mladenkin otac blagoslovi. Izašavši iz kuće, mlada žurno ode do najbližeg plota i prodrma njime, kako bi se njene družice u selu što prije poudavale. Potom se popne na prva kola i sjedne da debeloga kuma. Tako spremne svatove za pokret mladenkina majka pospe zrnjem kukuruza i pšenice, da bi, kako se vjerovalo, usjevi dali što više roda. Mladenka se prije odlaska iz rodne kuće još pozdravi s roditeljima i drugima ukućanima što dakako neprođe bez suza. Pred prva kola, odnosno konje, stane dječak, brat ili rođak mladenkin te odlučno prozbori :

<<Ne dam sestrice bez petice ! >>

Nato se debeli kum maši za novčanik, izvadi traženu otkupninu ili i više od toga te novac spusti u dječakovu šaku. Pošto se ispozdravljala s roditeljima, rodbinom i susjedima mladenka u kolima zapjeva :

Zbogom selo, zbogom zavičaju,
sretan bio ko je dolazio !

Njenu pjesmu prate svi svatovi, a konačni rastanak s rodom kućom najavljuje sljedeća njena pjesma :

Počelo je sunce zapadati,
ja se moram s majkom rastajati.

Potom svatovi, kola po kola krenu , a nad njima se i opet zavije trobojnica s krunicom i jabukom.

Na domaku svoga novog doma potekne iz mladenkinog grla nova pjesma:

Dobro večer moja stara majko,
evo tebi dobri gosti gredu,
dobri gosti – kićeni svatovi,a med njima lipota djevojka.

The post Običaji i pjesme na ženidbi appeared first on Narodni.NET.

Što djevojka više pjeva sve više i pokazuje sa misli na drugoga. Ako još i nema momka pjevat će ona sebi, svom umišlenom dragom, selu, momcima…Spominat će najprije što joj je na diku:

Ne diče me zidani kućari, već široki sa zlatom rukavi.
Što je kome za obraze moje, kad namaljam, bar mislim da valjam.
Pivat znadem i grlo imadem, pa se svakom u selu dopadem…

Je l’ još majka rodila divojku, je l’ još koja, k’o što mene moja.
Pletenico divojačka diko, dok te nosim s tobom se ponosim.
Kose moje al’ mi lipo stoje, čelo malo pa mi je pristalo.

Pomalo zadirkuju i u druge, hvali sebe i selo svoje, kudi svakoga koji se uznosi kao bolji:

Crne oči nisu sad u modi, već šarene k’o što su u mene.

U mene su sve dukati mali, nemam dike da minja velike.
Što su kome moje oči krive, kad su moje oči milostive.
Nisam frajla, nisam ni gospoja, kavu pijem na mašinu šijem.
Grlo moje što si malaksalo, k’o da te je vratilo deralo.

Ma i ne imala momka, pjevat će mu, kako je čula od drugih. Obično baš te prve pjesme koje se pjevaju nedužno, budu jako slobodne.

Alaj sam se navarala raca, naljubila medeni šokaca.

Grlo moje da si malo bolje, kad zagudiš diku da probudiš.
Oj kaka su sad izašla prava, smiješ s drugim živit nevinčana.
Derite se cipelice moje, dika ore, kupit će petore.
U mene je soba molovana, ‘ko sme reći da će u nju leći?

Ako joj je do sastanka, pozivlje ga, spominje mu i žali ovako:

Meni dika poslo plavi cv’jetak, poručuje da će doć u petak.
Da znaš diko kako srce boli, ti bi došo da ti kuća gori.
Svuda blato u kiljeru suvo, dojdi diko ma se ne izuvo.
Kiša pada što ćeš diko sada? S krova curi, k meni se požuri.
Znaš li diko što je sad u modi?, sad j’ u modi: za ruku pa vodi

O udaji sanjaju djevojke od malena:

Ide jesen ide Gospa mala, mila majko ja bi se udala.

Kako sam se rodila, nisam brigu vodila,
a sad mislim do po noći za koga ću poći.

Ako divojki ne brane mi roditelji, ni ukućani da si odabere momka kog oće, priučava ji ona da je našla momka, pa piva:

Sinoć sili naši na večeru, a ne vide diku na penđeru.
Sinoć naši dugo večeradu, oće diki noge da otpadu.
Diko tijo, ne lupaj kapijom, već polako da ne čuje dako.

Mila majko ja bi pila mlika, štuca mi se, spominje me dika.
Štuca mi se, spominje me dika, valda dika misli o menika.
Dojdi diko u avliju priko, pazi brate da te ne uvate.

Dojdi diko, k večeri sam sama.Kad si sama a di ti je mama?
moja mama pijana pa spava,zabubala, glavu u ponjavu.

Nema roda dok ne rodi mama,nema dike dok ne najdem sama.

Ako mater brani divojki momka a ona silom oće za njega, prkosi ona materi, pa joj spominje njezino mladovanje:

Smisli sebe mila mati, dok si bila mlada,
da ne ljubiš kog bi rada, pukla bi od jada!
Moja mama beda,na divan m neda; al’ ja znadem pa opet izajdem.
Dođi diko ma u koje doba, moja ti je otvorena soba.
Dođi diko makar u dva sata, moja su ti otvorena vrata.

A uzvisuje i dragoga pivajući o njemu:

Da znaš mamo kako dika ljubi i ti bi se privarila stara,
diki bi se poljubiti dala.

Ako nije istina ono što mater prigovara, odgovara joj divojka:

Nemoj mati svitu virovati dok ne vidiš zeta kod kreveta.

Ali ako mater ne viruje, nego vreba, uzjogune se mlade pa pivaju:

Moja mama stupicu zapela da uvati mene i švalera.
Uvatit će miša u duvaru, neće mene s dikom u kućaru.

Moja mama držala bećara,
a ja sedam, malo mi je jedan.

Ali tu se pokupe i zvani i nezvani pa paze na momka i djevojku, k’o što svjedoči ova pjesma di se djevojka čak na strica tuži:

Alaj bi se naljubila dike, da ni bilo na tarabi čike.

Ako se sama zavadi s momkom onda mu pjeva, kako misli o njemu:

Bilo vedro, sad se naoblači, bilo milo, sad se izopači.
Nešto mi se moja dika srdi,
što b’ činila bili ga molila,
il’ bi mu još gorje prkosila?

Ali žali za njim, pjeva mu još:

Otkako sam diku izgubila, još se nisam slatko poljubila.
Dika mami činio na volju, pa mislio da će naći bolju.
može naći ljepšu od meneka al’ miliju nigda ni do v’jeka.
Ljubila sam koji kruva nema,al ‘od sad ću koji prima plaću.
Rad me nije k’o se name smije,već k’o gledi, pa se samo jedi.
Stara dika izašla iz mode, kano riba iz malene vode.
Sinoć sam se zavadila s dikom,mal ga nisam udarila ciglom,
al’ doveče ni falit mu neće.
Stara diko, na starinu dođi,a ti nova idi do vragova.

Ako momak zalazi divojki pa je ostavi, nikad neće ona reći da ju je momak ostavio:

Nije mene ostavila dika već ja njega, našla sam boljega.

Ako koju divojku momak ostavi pa privoli drugu, prkosi druga onoj prvoj. Onoj što je ostavljena, sramota je pa govori da nije ostavljena i prkosi inoči i nevjerniku:

Oj inočo reci meni: fala, što sam tebi staru diku dala.
Nešto si se uznosit počela, da svit misli d si ga otela.
Nije tako! ja sam boljeg stekla, pa sam tebi: eno ti ga rekla!
Što j’ imao sve je meni dao, sad nek’ prosi pa nek’ tebi nosi
il’ nek’ krade, pa neka ti dade!

Dok još nema momka, pjeva svim momcima zajedno, ili pjeva momku o nečemu što nije ni bilo:
Oj vi momci đavoli, ko bi da vas zavoli,
kad varate cure mile, odnele vas vile!
Sinoć ja i moj mili pod tarabom sidili.
Oj moj mili grom te pali, što tarabu svali!

Sinoć ja i moj švaler, sili malo pod penđer;
ide tata psuje veru meni i švaleru!

Moja mati i tvoja posijala šeboja, a dragi je pogazio, kad je dolazio.

Onako mlade pripjevavaju već i švaleru:

Oj švalere kupi mi papuče, da ne odam bosa oko kuće.
Kada projdu sveci ovi, triba švaler novi.

Sedam šora, sedam švalerova, da mi svaki po jabuku dade,
meni rana za nedilju dana.
Stala dika na četir sokaka, baca glavu na koju će stranu,
il će k’ meni ili će k’ svojoj ženi.

Momci se ne umiljavaju mnogo djevojkama s pjesmama. Pjevaju gotovo iste pjesme kao i one a koji je nepostidan, izvaljuje koješta. Evo nekoliko:

Oj Marice malena curice, jesi mala al si puna đavla:
primamila bi popa od oltara, kamo l’ nebi iz šume svinjara.
Tako je da kako je. lipa j’ cura da šta joj je?
Kad je tako zašto bali, k’o da curi nešto fali?

Najvole se očešati o popove. Makar to što popu pjevali, nikad ne bude pošteno:

Visok penđer a ja jadna mala,pa ne mogu ljubit kapelana.
Ja sam prala noge na potoku,prkosila našemu paroku;
ja sam prala noge na kanalu,prkosila našem kapelanu.
U našega kapelana reverenda poderana,kad je bio u dubravi, ondi gaće zaboravi.
Volit ću te pope neka svi to znaja,makar zato ne bila u raju.

Ako neka djevojka stekne momka ili se samo zagleda u njega, odmah će mu u tako sitnim pjesmicama pjevati:
Ja sam đavo, moja dika lola,al’ će doći lola po đavola.
U dike mi jako sitni zubi,mili Bože kako ljubit može.
U dike mi crne oči, bile ruke mlade.kudgod ide, sav miriše od same pomade.

Da sam mala k’o zelena trava,ja bi diki u džepu stajala;
di bi stao tu bi me gledao,di bi sio tu bi me ljubio.

Neko piva a ja neznam ko je,sve bi rekla da je lane moje.

Više put samo one pocikuju momku, da se zna, da misle na njega. Obično djevojka misli na više momaka a to zato da ne ostane neudana. Zato, kako djevojka na više njih misli, ne možeš pravo pogoditi nakoga misli kada ove pjesme ređa. Ako joj se koji omili, poručuje mu ona potajno, pripiva mu u kolu, da samo on pozna komu se piva. Zamamljuje ga očima a to one dobro znadu, jer pivaju:

Dok sam bila u kolivki mala, još sam onda namignuti znala.

Kod tri dike osta neudana, za težaka, nij’ mi dala mama,
za čobana nisam tila sama, treći reče, ni gledat me neće.

Dođi diko al nemoj, ujist će te naš garov,
poderat će čižme male, a i gaće šlingovane.

Sedamdeset i sedamsvi su momci ko jedan,
danas curi krunu meće a sutra je neće.

Da nemamo u selu zvonara,ko bi moga budio volara?
Mili Bože što ću od obisti,kad me popa u Crkvi navisti.
Volim s milim spavat na iverju,već s nemilim na mekanu perju.
Ne pije se kava iz lonaca, ne ljubi se dika bez novaca.
Kad je već osigurana da je voli, spominje i to pjevajući:

Pletem kosu u sto deset strika,da me boljemoja voli dika.
Kod tolike moje gropadi, pa ja, diko tebi ne dosadi!

Ako se zbilja baš jako vole, pomalo ga i pecka:

Dika mlada nezna da se vlada,kad zagrli nezna da poljubi,
kad poljubi poznadu se zubi.

Nisam lipa ni bogata roda;što je diki da on za mnom oda?
Diko moja vatala te bo’ja, tebe bo’ja mene ruka tvoja.
Jutros mene moja dika pita: čij j’ oto modrica na licu?
Diko moja, modrica je tvoja, pijan bio kad si me ljubio.

Ako hoće da selu prkosi svojim momkom, onda pjeva:

Selom idem, selo viče na me, što me voli jedinak u mame.
Da ja pazim na seosku viku, neb’ ja nigda poljubila diku.

Svitu muka što dika fićuka, mene dika na fićuk izvika.
Imam diku k’o u čaši cvijeće, svaka mu se beštija nameće.
Dikin penđer u moj penđer gledi, diku ljubim inoča se jedi.

Ako želi pokazati da za seljaka ne mari, odaje se pivajući:

Privarit ću šokca u minutu, poljubit ću diku u kaputu.
A što će mi šokac poderani kad me prose momci odabrani.

Pjevajući zadirkuju u svakoga:

Druga drugu priko plota zvala: čuješ drugo da ti kažem ruglo,
nestalo mi čovikovi gaća, da je s plota neb’ bilo sramota,
već sa kraka, žalosna mu majka!

Oj baba babuskara a što si se natruskala;
koji ti je baba vrag pa ti didak nije drag?

Stari starče što će ti divojka?
al’ pusti neka mi je, nek’ mi malo leđa grije.

Djevojki je najmrža inoča, jer joj ona najviše smeta da ne dobije koga želi, zato joj i orešetaju u pjesmicama sve mane:

Inoča mi malena k’o pače, kad u kolo ko nevolja skače.
Gle inoče što nevolja radi,kako ide k’o da kupus sadi.
Inoča mi tanka pa visoka,samo joj je debela lalovka.
Oj inočo lalovka te ruži,sad si čula idi pa me tuži.

U inoče pare mirisave,kano pseto kad crkne u ljeto.
U inoče svileno odilo,sve badava kad zadiše tilo.
U inoče zubi ko lopari,a u men ko u miša mali.
U inoče same mazuljice,ko da su je klale komarice.
Na inoču navalile muve,to je stoga što j’ rđave duve.
Uzmi diko grančicu od rasta,pa joj tiraj mušice sakrasta.
Di bi dika inoču volila,digni skute, noge su joj žute.

Nisam lipa ko što ima svita,al sam bo’ja već inoča moja.
Gle inoče kako se namalja,ko krmača kada se ukalja.
Oj inočo ded poskoči,ispale ti crne oči,
uh kako si poskočila,živina te rastočila.
Ja ne pivam što ja pivat oću,samo želim natpivat inoču.

Nije krava vola nadorala,nit bi mene šuga natpjevala.
Nije krava nadorala bika,nećeš ni ti prkosit menika.
Oj inočo što ćeš radit’ kad čovika nemaš?a ti lezi ukraj peći na traljavoj vreći.
Inoča mi kaparu dobila,pa se fali da je dukat mali,laže Orka bila je četvorka.
Da ja mogu ko što dika more,tirali bi inoču da ore.
Oj inočo pukni na tri tala,ja ću s dikom kleknit kod oltara.
Oj inočo a što ćeš ti sada,moja dika, moja je i vlada.

The post Pjesma žena i divojki na Slavonskom selu appeared first on Narodni.NET.

Djevojka duge crne kose podvezane šarenom maramom zvanom lanetica iz punog grla bi zapjevala:

Lipo ti je u mom kolu Del divojko, đel dušice Đelema, meni na ruku!

Gromkim muškim glasom – basom odgovorio bi odvažni momak s druge strane kola, nakrivljene kape mice na desnu stranu, misleći da je njegov cijeli svijet:

Još je lipše oko kola,

Đel divojko, đel dušice,

Đelema, meni na ruku!

Potom bi druga djevojka, visoka kudrave plave kose i velikih zelenih očiju nastavila s pjesmom:

Vid u mene lipe seke,

Đel divojko, đel dušice,

Đelema, meni na ruku!

Zatim bi drugi momak uzvratio svojim promuklim baritonom, da ga se moglo dobro čuti. Znao je pjevač dobro da se po jačini glasa cijeni kakav je momak, jer su sve oči u kolu i oko kola u njega uprte. Dugo vremena poslije Božića bi žene u selu prepričavalo o momku koji je pjevao u kolu takvim gromkim glasom da si ga mogao čuti i do drugog sela. Ako bi taj momak bio još iz malo imućnije obitelji, imao je velikih šansi kod odabira cure za ženidbu. Tada bi nastavo s pjesmom:

Vid u mene i još lipšeg,

Del divojko, đel dušice,

Đelema meni na ruku!

Djevojka koja vodi pjesmu u kolu da ne zaostane za momkom koji je pjevao prije nje podigne svoj ženski alt da su joj sve žile na vratu natekle kao muški palac, moglo se čuti na daleko, pa nastavi s pjesmom:

Vid u mene lipa lica,

Đel divojko, đel dušice,

Đelema, meni na ruku!

Mladić još gromkijim glasom odgovara:

Ja ću ti ga poljubiti,

Đel divojko, đel dušice,

Đelema meni na ruku!

Djevojka uzvraća pjesmom, ali joj glas podrhtava, pa nastavi:

Ak’ uhitiš, ti poljubi,

Đel divojko, đel dušice,

Đelema meni na ruku!

Mladić se tada približava djevojci, hoteći da je poljubi, ali mu se djevojka otima, stidi se i neda daje poljubi.

Cijelo kolo tada skupa zapjeva:

Nit’ uhiti, nit’ poljubi, đel divojko, đel dušice,

Đelema meni na ruku!

Potom se cijelo kolo razilazi, a oko kola se čuje žamor i prepričava se kako je tko pjevao, čiji je bio najbolji muški, a koji ženski glas, te koja je cura najljepša i najkršnija među svim djevojkama u kolu.

Često se  pored ostalih narodnih pjesama čula i ova pjesma:

I rašeto srce ima,

Mara nam se sviđa svima.

‘Ajde, Maro biraj para,

Da vidimo da li valja?!

Opanke češ poderati,

Para nećeš izabrati,

U kolo iz kola,

‘Ajd poljubi medna usta,

Mare vragole!

Djevojka šeta unutar kola, prilazi momku koji joj se sviđa, hvata ga za ruku i nastavlja s njim šetnju.

Dok djevojka i momak šeću u kolu, ostala mladež koja igra kolo u sav glas nastavlja s pjesmom:

Sad se vidi, sad se zna,

Ko je koga odabra!

Refren se ponavlja ‘Ko je koga odabra!”

Na kraju se djevojka i mladić ljube a cijelo kolo povikuje u jedan glas: “Bravo, bravo!” i čuje se gromki aplauz. Poslije toga kolo nastavlja s drugom pjesmom i igrom.

httpv://youtube.com/watch?v=Ts2PAwwW-XQ

The post Kako se pjevala “Đel divojko đel dušice” appeared first on Narodni.NET.