Vinovu lozu kroz povijest na našim područjima.

Sadnju, uzgoj  i zaštitu tradicionalnih vinograda.

Berbu i proizvodnju vina na tradicionalni način na našim prostorima.

Sada na red dolazi vino.

Vino kao tradicionalna svakodnevnica u životu

Briga vinogradara za vinograd ne ogleda se samo u trudu koji je ulagao obrađujući ga i čuvajući već i u istaknutom mjestu koje vinograd i vino imaju u različitim narodnim običajima. Na Veliki petak je bilo uobičajeno da se obilno pije vina, jer se vjerovalo da se ono na taj dan u tijelu pretvara u krv.

Kraj godine, tj. razdoblje koje počinje pred Božić i traje do nakon Nove godine, nije samo vrijeme slavlja već i analiziranja rezultata protekle godine i brige za budućnost. Vino se ovdje pojavljuje u svojoj magičnoj i simboličnoj ulozi. Kod velikog dijela hrvatskog puka uobičajeno je npr. da domaćin na Badnjak obrednu svijeću gasi komadom kruha namočenim u vino, pa se prema tome na koga krene dim predviđa tko će iduće godine umrijeti. U nekim se krajevima na panj, koji se obredno pali na Badnjak, nakon unošenja u kuću stavi nešto od pripremljene hrane i polije ga se vinom. Od različitih gatanja kojima se nastoji saznati kakva će biti iduća godina poznato je i gatanje iz posuda ili orahovih ljuski s vinom. Drugdje umivanjem u vinu na Novu godinu ukućani žele postići da iduće godine budu rumeni poput njega (tj. zdravi).

Zajedničko ispijanje vina simboliziralo je potvrdu dogovora nakon obavljene trgovine, odavanja časti i potvrde dobrih želja prigodom zdravica, a u svadbama su uobičajena i zajednička ispijanja čaša mladenke i mladoženje. Jedan od važnih dijelova svadbenih običaja u nekim je vinogradarskim krajevima bio i odlazak u vinograd nakon svadbe. Negdje su muški svatovi odlazili treći dan nakon svadbe u vinograd, gdje su u vinogradarskoj zgradi nastavljali svadbeno veselje samo uz kruh i vino. Drugdje su mladenci u klijet mladenkina oca odlazili drugu nedjelju nakon svadbe, da bi odabrali zemljište za vlastiti vinograd. Iako se općenito vjeruje u ljekovitost vina, ono se samo rijetko uzimalo kao lijek. Jedna je od tih iznimaka vino blagoslovljeno u crkvi na dan sv. Ivana Apostola (27. prosinca) od kojeg se dio ulijevao u bačve da čuva vino od kvarenja, a drugi se ostavljao i pio u slučaju bolesti. Najčešće se vjerovalo da samo vino (posebno crno) jača krv i tijelu daje snagu, pa ga se davalo rodiljama i tjelesno slabima. Za liječenje su se s vinom pripravljali različiti preparati u kombinaciji s ljekovitim biljem, maslinovim uljem, terpentinom, sumporom i dr.

The post Vino u tradicionalnim narodni običajima appeared first on Narodni.NET.

Žrtva gradnji. Svaka novogradnja zahtijeva prinošenje žrtve. Postoje brojne predaje o uzidanim ljudima koje se vezuju za stare mostove i kule.Koliko je to vjerovanje i danas još živo u narodu vidi se iz podatka da su 1928. godine putnici nekog žutog automobila u blizini Sme-dereva bili optuženi za skupljanje djece koja su, navodno, trebala biti uzidana u veliki most od Beograda prema Pančevu, koji su tada gradili Nijemci. Općenito, pri gradnji nove kuće srpski seljak iznad kamena temeljca kolje janje ili pijetla kao kurban, “žrtvu”: glava životinje se uzida, a meso se pojede. Kršćanski oblik žrtve gradnji je polijevanje kamena temeljca blagoslovljenom vodom. Takvom žrtvom gradnji narod nastoji staviti kuću i njezine stanare pod zaštitu Boga te time osigurati sreću i zdravlje. Običaj je široko rasprostranjen i u ostalih naroda, i prvotno je dijelom bio pomirbena žrtva, a dijelom je trebao gradnji priskrbiti duha zaštitnika te kući podariti magičnu čvrstoću. Žrtve su kao magijska sredstva trebale djelomice odvratiti zlo i donijeti sreću.Mnogi vjeruju da građevinari rado uzidaju sjenu čovjeka u prolazu i metar kako bi se građevini podarila veća čvrstoća, a čovjek mora potom umrijeti. O duhovima tih ljudi vidjeti

Svečanost postavljanja krova. Kad je krovište postavljeno, obrtnici dobivaju na dar ručnike, košulje, čarape, rukavice i dr., koje uz glasnu hvalu vezuju na zelenu granu i učvršćuju na sljeme krova. Često takve darove donose i susjedi, koji ionako na sve načine pomažu tijekom gradnje, i izražavaju svoje želje za sreću. Domaćin skrbi o obilnom jelu i piću.

Posveta kuće i preseljenje. Puk se rado preseljava za punoga mjeseca kako bi kuća uvijek bila bogata i puna svega, a izbjegava se vrijeme posta. Tko si to u razumnoj mjeri može priuštiti, priređuje svečanu posvetu kuće, osvećenje kuće, sa svećenikom i gozbom za rodbinu i prijatelje, koji pak donose priloge za gozbu i posuđe za novi dom. Staro posuđe i stari lanac za ognjište ne valja seliti. Od domaćih životinja najprije se u novi dom dovodi pijetao, vjerojatno stoga što bi njegovo kukurijekanje trebalo otjerati demone. U Bosni je poznat običaj klanja pijetla na kućnom pragu, kao i zakapanje kokošje glave ispod mjesta za ognjište te konjske lubanje ispod kućnoga praga.Često se prva vatra na ognjištu pali kao nova vatra, kre-menom ili trenjem drva. Kada domaćica prvi put odlazi po vodu, susjede je ondje prskaju i izražavaju dobre želje: “Koliko kapljica, toliko sreće u novom domu!” (Homolje). U prvoj godini poslije preseljenja svaki kuće-domaćin bi trebao u svome dvorištu zasaditi jedno stablo voćke.

Sigurnost kuće. Za zaštitu od udara groma i tuče pri približavanju nevremena valja iznijeti posude za kuhanje iz kuće, tronožac postaviti naopako te noževe i bradve zataknuti u zemlju s oštricom okrenutom prema gore. Preporučuju se i određene čarobne formule i molitve, kao i pucanje u olujne oblake. Zaštitu kuće osiguravaju i vijenci obješeni na kućna vrata za Jurjevo i Ivanje, kao i za krov zataknuti križići od božičnoga panja (badnjaka) ili posvećena drva.

Ognjište i vatra na ognjištu. Ognjište je središte kuće i sjedište kućnih duhova zaštitnika, stoga ima posebno važnu ulogu u obiteljskom životu. Upućujem pritom na običaje vezane za Božić, rođenje, svadbu  i smrt . Brojni su predznaci, proricanja i zabrane vezane za kućno ognjište. Kad se posuda makne s vatre, mjesto na kojemu je stajala valja prekriti pepelom. Poslije zalaska sunca ne smije se davati vatra iz kuće, a nikako u predvečerje uoči petka (Kragujeva-čka Jasenica). Kao element za čišćenje i pročišćavanje vatra je vrlo važna u narodnoj medicini. Za obranu od vještica valja lanac s ognjišta svezati u čvor ili na njega objesiti kotao pun vode (zrcalno djelovanje).

Bunari. I pri kopanju bunara često se prinose žrtve gradnji (muško janje, puran). Prvu vodu trebale bi piti nerotkinje jer će ih ona blagosloviti djecom (Kragujevačka Jasenica).

Jelo i piće. Glavni obrok, ručak, objed, jede se u podne, često već i tijekom prijepodneva. Našem doručku odgovara srp. doručak, prekusak (Skopska Crna Gora), hrv. dijal. fruštik. Između glavnog obroka i večere jede se (j)užina (od užiti, “uživati”), otuda njem. Jause. Prije svakoga obroka se peru ruke, i to tako da djevojka iz kuće ili najmlađa snaha ukućanima lijeva vodu na ruke i dodaje ručnik. Na stol se najprije stavljaju kruh i sol. Prvi za stol sjeda domaćin, potom prema starosti muškarci i momci, a naposljetku žene i djeca. U velikim obiteljima žene su, osobito djevojke, običavale jesti stojeći. U svadbenom obredu odvojeno objedovanje muškaraca i žena održalo se do današnjih dana: u Bosni je običaj da u sobi sjede muškarci i poslužuje ih mladenka koja stoji u kutu, dok žene i djeca jedu u prostoriji u kojoj je ognjište. Domaćin započinje obrok molitvom ili tako da se prvi prekriži, a potom se prvi i poslužuje. Često je dužnost domaćina razrezati pečenje. Zabrane vezane uz jelo: tijekom jela psima se ne smiju bacati nikakvi otpaci jer će u protivnom u kući nastati prepirka i svađa (vjerovanje u analogiju). Pripadnice ženskog spola ne smiju jesti nikakve životinjske muške spolne žlijezde. Mnoga jela i plodovi se ne smiju jesti prije određenog datuma u kalendaru. Beskvasno tijesto, ocat i sirište ne valja posuđivati poslije zalaska sunca (Levač). Prije rezanja kruha, treba rukom načiniti znak križa iznad njega, a rezna površina mora biti okrenuta prema sredini stola. Mrvice što padnu valja pokupiti, očistiti i izgovoriti: “Bože prosti!” Prije nego što se s komadom kruha u ruci uđe u nepoznatu kuću, valja malo kruha baciti pred vrata, jer će se u protivnom u kuću unijeti svađa i prepirka (Bolje-vac). Od prvoga tijesta načinjenog od brašna nove žetve domaćica razma-že dio na vratima u obliku križa.Pastiri koji jedu vani, na otvorenom, običavaju ostaviti nešto kruha i sira pticama i mravima. Ubojice ližu krv žrtve kako ne bi bili progonjeni i otkriveni.

Rakija ili vino piju se iz jedne posude, a prvi pije najstariji muškarac. Svatko se prekriži i nazdravlja svom susjedu s desne strane, primjerice: “Da si živ i zdrav! ” Narod ima bogatu riznicu duhovitih zdravica, napitnica, koje se govore u svečanim prigodama, osobito na slavlju sveca zaštitnika kuće, a nazdravlja se u zdravlje domaćina i cijele njegove obitelji.

Odjeća i njega tijela. U čaranjima za izlječenje upotrebljavaju se košulje ispredene, istkane i sašivene tijekom jedne noći. Ako pri šivanju odjevnog predmeta ostane visjeti duga nit, naručitelj neće dugo poživjeti. Za zaštitu od prepada i zasjeda valja pri odijevanju nove košulje puštiti da kroz nju padne nož, i to tako da ostane zaboden u zemlju (Sabac). Pri punom mjesecu ne valja prati košulje jer će pucati. Da bi nova obuća dugo potrajala, u nju se postave šape mačka uz riječi: “Kad se po-deru mačkove cipele, nek’ se poderu i moje!” (Šabac). Ako netko oblači novu košulju ili blagdansko ruho, štipa se uz riječi: “Koliko žica, toliko godinica!”, jer će tada odjeća dugo trajati. Na odjeći i čarapama se uvečer vezuju čvorovi kako ih tijekom noći ne bi mogli odjenuti duhovi (Kragujevačka Jasenica). Tu se ubrajaju i običaji opisani u poglavljima o rođenju, svadbi i smrti. Nokti se u određene dane ne smiju rezati (Šabac: ne rezati nokte petkom, nedjeljom i utorkom). Odrezane nokte valja skriti, vjerojatno iz straha od štetnih čaranja. Kad se u proljeće začuje prvi uzvik kukavice, valja od stabla na kojemu sjedi ptica odlomiti jednu granu i zataknuti je u kosu jer će tada kosa dobro rasti (Stari Vlah).  Da se ruke ne bi znojile, djevojke u dlanove utrljaju odbačenu zmijsku kožu (Crna Gora). Prije nego što se djeca odvaže ući u rijeku i u njoj se okupati, svako dijete skupi sedam ili devet kamenčića te baca redom jedan u vodu, a jedan iza leđa uz uzvik: “Anđeo u vodu, zmija van!” (Samobor).

.Ženske poslove kao što su češljanje vune, bojenje pređe, šivanje rublja i odjeće valja započeti u ponedjeljak ili četvrtak, nikako u srijedu ili petak, a ni kad je pun mjesec. U petak poslije punog mjeseca izbjegavaju se ženski ručni radovi i pečenje kruha. Na strahu od uroka temelji se zabrana hvaljenja ženskih ručnih radova od nepoznatih osoba. Prve čarape koje je isplela djevojka valja baciti u vodu tekućicu, kako bi joj rad išao lako od ruke, kao što teče voda (dolina Nišave). Često se prvi ručni radovi bacaju u vatru.

Desna strana se smatra sretnom te stoga valja paziti da se ujutro ustaje na desnu nogu, da se najprije obuje desna cipela i obuče desni rukav. Isto vrijedi i za svlačenje (usp. preferiranje desne strane u blagdanskim običajima.

Računanje vremena. Srpski seoski puk razlikuje zimsku polovicu godine od Sv. Dimitrija do Sv. Đurđa, te ljetnu od Sv. Đurđa do Sv. Dimitrija (u Hrvata do Martinja). Ti datumi vrijede i kao rokovi plaćanja i razmjene sluga, za prvi i posljednji izgon na pašu i dr. Važan mjeritelj vremena je mjesec , čije se faze pažljivo promatraju. To odgovara pučkom vjerovanju u analogiju da debljanju mjeseca na nebu odgovara rast i razmnožavanje zemaljskih bića i stvari. Mladi mjesec, mladi mesec, također se smatra blagotvornim za zdravlje i stoga se radosno pozdravlja: Zdrav zdravljače, nov novljače! Pritom muškarci tresu svoje kese za spremanje novca, a žene svoj nakit, dukate. Tko pri pogledu na mladi mjesec nema uza se novca, mjesec dana neće imati novca ni sreće. U prvom tjednu poslije mladoga mjeseca valja započinjati važne poslove, kao što su putovanja, selidbe, sklapanje braka, sadnja drveća, sjetva, šišanje ovaca, klanje svinja i dr., dok pak, s druge strane, za žene vrijede određene zabrane rada: pranje, namakanje konoplje, bojenje pređe, izbjeljivanje, pranje kose, posudbe i pečenje kruha. Široko je rasprostranjeno vjerovanje u osobitu ljekovitu moć izvorske vode u petak i nedjelju tijekom tjedna mladog mjeseca.To je vrijeme prikladno za svakojaka čaranja. U prvom tjednu poslije punog mjeseca ne smije se sijati češnjak i konoplja, saditi drveće i dr.

U podjeli doba dana narod se ravna prema suncu i zvijezdama. Vrijeme od jedanaest sati uvečer do jedan u noći naziva se gluvo doba jer tada duhovi čine nepodopštine, a nestaju s prvim jutarnjim kukurijekanjem pijetla, prvi petli.

Izlazak i povratak kući. Tko na početku putovanja sretne čovjeka s praznim vrčevima za vodu ili svećenika (popa), ili komu zec pretrči preko puta, bolje da se vrati kući jer neće imati sreće. Onaj tko se vraća kući ne smije doći praznih ruku, stoga se svakomu gostu daje da nešto ponese, pa makar jedan orah.

The post Običaji i vjerovanja u svakidašnjem načinu života! appeared first on Narodni.NET.