Djevojke su pjevale mladićima:

»Študi, dragi, što ništa ne’madeš

Kad mi gangu zapivati znadeš.«

ili:

»Moj dragane, budi barabica

Neka ti je kuća slamarica.«

Idealna djevojka morala je biti kršna, razvijena i sposobna za svaki posao, a u licu bijela i prilivena svježim rumenilom, oči i kosa morali su se naročito isticati1 svojim čarima. Od duševnih osobina trebala je posjedovati: čednost, stid, razboritost, lijep govor i uvijek smiješak na usnama. Osim toga, morala je da ima smisla za urednost u odijevanju, ali se istodobno gledalo iz kakve je kuće i kakvi su joj roditelji.

Momci su pjevali djevojkama:

»Šesna cura, šesan korak baca

Naučila liska kod ovaca.«

ili:

»Najinka se cura na me smije,

A ja momak ozgar iz Bekije.«

Iako imovno stanje nije bilo nikada odlučujuće ni za momka ni za djevojku, rijetko se zagledao momak iz bogatije kuće u siromašnu djevojku, a isto tako i djevojka iz bogatije kuće malo je zadržavala svoj pogled na nekom siromašku.

The post Momci i djevojke nekadašnjih zaboravljenih vremena appeared first on Narodni.NET.

Djevojka duge crne kose podvezane šarenom maramom zvanom lanetica iz punog grla bi zapjevala:

Lipo ti je u mom kolu Del divojko, đel dušice Đelema, meni na ruku!

Gromkim muškim glasom – basom odgovorio bi odvažni momak s druge strane kola, nakrivljene kape mice na desnu stranu, misleći da je njegov cijeli svijet:

Još je lipše oko kola,

Đel divojko, đel dušice,

Đelema, meni na ruku!

Potom bi druga djevojka, visoka kudrave plave kose i velikih zelenih očiju nastavila s pjesmom:

Vid u mene lipe seke,

Đel divojko, đel dušice,

Đelema, meni na ruku!

Zatim bi drugi momak uzvratio svojim promuklim baritonom, da ga se moglo dobro čuti. Znao je pjevač dobro da se po jačini glasa cijeni kakav je momak, jer su sve oči u kolu i oko kola u njega uprte. Dugo vremena poslije Božića bi žene u selu prepričavalo o momku koji je pjevao u kolu takvim gromkim glasom da si ga mogao čuti i do drugog sela. Ako bi taj momak bio još iz malo imućnije obitelji, imao je velikih šansi kod odabira cure za ženidbu. Tada bi nastavo s pjesmom:

Vid u mene i još lipšeg,

Del divojko, đel dušice,

Đelema meni na ruku!

Djevojka koja vodi pjesmu u kolu da ne zaostane za momkom koji je pjevao prije nje podigne svoj ženski alt da su joj sve žile na vratu natekle kao muški palac, moglo se čuti na daleko, pa nastavi s pjesmom:

Vid u mene lipa lica,

Đel divojko, đel dušice,

Đelema, meni na ruku!

Mladić još gromkijim glasom odgovara:

Ja ću ti ga poljubiti,

Đel divojko, đel dušice,

Đelema meni na ruku!

Djevojka uzvraća pjesmom, ali joj glas podrhtava, pa nastavi:

Ak’ uhitiš, ti poljubi,

Đel divojko, đel dušice,

Đelema meni na ruku!

Mladić se tada približava djevojci, hoteći da je poljubi, ali mu se djevojka otima, stidi se i neda daje poljubi.

Cijelo kolo tada skupa zapjeva:

Nit’ uhiti, nit’ poljubi, đel divojko, đel dušice,

Đelema meni na ruku!

Potom se cijelo kolo razilazi, a oko kola se čuje žamor i prepričava se kako je tko pjevao, čiji je bio najbolji muški, a koji ženski glas, te koja je cura najljepša i najkršnija među svim djevojkama u kolu.

Često se  pored ostalih narodnih pjesama čula i ova pjesma:

I rašeto srce ima,

Mara nam se sviđa svima.

‘Ajde, Maro biraj para,

Da vidimo da li valja?!

Opanke češ poderati,

Para nećeš izabrati,

U kolo iz kola,

‘Ajd poljubi medna usta,

Mare vragole!

Djevojka šeta unutar kola, prilazi momku koji joj se sviđa, hvata ga za ruku i nastavlja s njim šetnju.

Dok djevojka i momak šeću u kolu, ostala mladež koja igra kolo u sav glas nastavlja s pjesmom:

Sad se vidi, sad se zna,

Ko je koga odabra!

Refren se ponavlja ‘Ko je koga odabra!”

Na kraju se djevojka i mladić ljube a cijelo kolo povikuje u jedan glas: “Bravo, bravo!” i čuje se gromki aplauz. Poslije toga kolo nastavlja s drugom pjesmom i igrom.

httpv://youtube.com/watch?v=Ts2PAwwW-XQ

The post Kako se pjevala “Đel divojko đel dušice” appeared first on Narodni.NET.