Ondje gdje se bilje okupilo poput kraljeva na skupu liječnika zovu mudracem koji uništava zlo i sprječava bolesti.

Rgveda X.97 (Himna bilju)

1. Od listova birajte samo one zelene i sočne. Pomnjivo ih berite i odbacite sve one koji su uveli jer će pokvariti ostale. Šačica takvoga lišća vrijedi deset puta više nego ono koje kupite u trgovini.

2. Zapamtite na kojim mjestima bilje najradije raste i ondje ga i berite, budući da je betonika koja raste u hladu mnogo bolja od one koja raste na suncu jer ona voli hlad. Isto tako, biljke koje rado rastu pokraj vode treba i brati pokraj vode iako ih možda možete naći i na sušim mjestima.

3. Listovi biljaka koji odu u sjeme nisu tako dobri kada su u cvatu (osim nekoliko iznimaka, ali njihovi se listovi koriste rijetko ili nikada), pa ako ste na to zaboravili, bolje je uzeti vrh i cvijet nego list.

4. Ubiranje ljekovitog bilja nije preporučljivo u večernjim satima, jer biljke brane u to vrijeme imaju manju ljekovitu vrijednost.

The post Kako pravilno brati bilje u vrtu appeared first on Narodni.NET.

Narodni lijekovi iz davnine s upotrebon octa

Hipokrat je ocat preporučao za pročišćavanje dišnih organa i liječenje kašlja.

• Ružine latice natopljene u octu grčki su lijek koji se stavlja na opekline od sunca i osip od vrućine.

• Ocat se nekada, a i danas, koristi u oblozima za rane.

• Kao antiseptik kod tifusa, dizenterije i šarlaha, ocat se uzimao razrijeđen vodom. Pomiješan sa solju bio je odličan emetik (sredstvo za izazivanje povraćanja) kako bi se spriječila infekcija i brzo izbacili otrovi iz organizma.

Unutarnja uporaba octa za lječenje

Kiselost octa inhibira bakterije pa je on dobar antiseptik u crijevima kao i u mokraćnom sustavu u kojem se koristi protiv infekcija, npr. cistitisa. Pijuckate li čašu vode sa žličicom octa, rashladit će vas i smanjiti vrućicu, ublažiti infekcije, odčepiti katar u glavi i prsima, a možete ga i grgljati kod grlobolje i laringitisa. Jabučni ocat, kojega je prvotno slavnim učinio dr. Jarvis iz Vermonta u Sjedinjenim Američkim Državama, prepisuje se za čitav niz tegoba, uključujući probavne, astmu i peludnu groznicu, ospice, upalu sinusa i anksioznost. Jabuke su vrlo hranjive pa se taj ocat daje kako bi se nadoknadilo pomanjkanje minerala i kao svenamjenski tonik. Usto, on potiče razgradnju i apsorpciju kalcija pa se osobito preporučuje za jačanje zubi i nokata, za artritis i osteoporozu. Uzima li se s medom, jabučni je ocat koristan za čir na želucu, kolitis, povišen krvni tlak, infekcije crijeva i nesanicu.

Vanjska uporaba octa za lječenje

Ocat djeluje kao sredstvo za stezanje /adstringent/ pa zaustavlja krvarenje i ublažava upale i otekline. Može se primijeniti na ogrebotine, osipe, iščašenja i ubode insekata.

Kupajte se u kupki u koju ste dodali malo octa kako biste umirili iritaciju kože i stanja poput ekcema.

Ocat hladi te ublažava opekline od sunca i glavobolje povezane s vrućicom. Djeluje i protiv gljivica pa je dobar lijek za lišajeve, osobito na stopalima.

The post Ocat blaga i vrlo ljekovita kiselina, ljekovita svojstva octa appeared first on Narodni.NET.

Drugi nazivi: bosiljak obični, bašeljak, murtela, marjanec

Premda je podrijetlom iz južne Azije bosiljak se već odavno uzgaja u Europi kao začinska i ljekovita biljka. To je jednogodišnja biljka koja naraste do visine od 40 centimetara. Njezine bridaste stabljike i mekani listovi pokriveni su dlačicama i vrlo su aromatični. Cvjetovi su bijeli, grimizni ili višebojni i oblikuju pršljene na uspravnoj cvjetnoj stabljici.

Dijelovi za upotrebu Bosiljka

Listovi i cvijetovi

• Lisnate cvjetne stabljike ubiru se čim se pojave prvi cvjetovi, i to od ljeta pa do jeseni.

• Listovi i cvjetovi zatim se osuše i upotrebljavaju za uvarke ili oparke.

• Ekstrakti alkohola koji se uzimaju iz svježih cvjetova sastojak su masti koje se upotrebljavaju za liječenje rana.

Sastojci bosiljka

Bosiljak sadržava eterično ulje (do 7 ml na jedan kilogram) čiji se glavni sastojci razlikuju ovisno o tome gdje se biljka uzgaja. Eterično ulje varijeteta koji se uzgaja na otocima Indijskog oceana sadržava 65 do 85 posto estragola. Varijetet koji se uzgaja u južnoj Europi i Egiptu ima eterično ulje čiji je glavni sastojak linalool. Bosiljak također sadržava i trjeslovine.

Neven kao ljekovita biljka!

Medju domacim ljekovitim biljkama neven (Calendula officinalis) zauzima zavidno mjesto. Iza njega je bogata historija još od antickih vremena, a u zapadnoevropskoj biljnoj medicini predstavlja jednu od najpoznatijih biljaka. U terapijskom smislu koristili su ga još stari Egipcani, odakle je prenijet u Evropu. U svim antickim kulturama neven je bio... Opširnije

Upotreba bosiljka u liječenju

Bosiljak je najpoznatiji po svojem svojstvu otklanjanja grčeva, a osobito onih u trbuhu. Listovi djeluju na poboljšanje probave i potiču tek, a također se upotrebljavaju protiv vjetrova i naticanja trbuha.

U vanjskoj upotrebi, sposobnost stiskanja kod te biljke čini je pogodnim hladnim lijekom. U tekućini za ispiranje grla smiruje upaljeno grlo, a kao inhalator pomaže pročišćavanju sinusa i dišnih putova. Kao mast može pomoći u liječenju rana i posjekotina, a često se nalazi zajedno s metvicom i običnim kimom. Eterično ulje se uspješno bori protiv glista i mikroba. Indijski kemijski pokusi iz 1985. godine pokazali su da je ta biljka djelovala antibakterijski na kožu osoba koje pate od akni.

Uzgoj Bosiljka

Bosiljak treba uzgajati u bogatom i laganom te dobro dreniranom tlu. U vrtu mu je potrebno toplo sunčano mjesto, a može se uzgajati i u posudama na sunčanoj prozorskoj dasci.

Bosiljak za unutarnju upotrebu:

•  Pripravak od bosiljka za lječenje probavnih smetnji, gubitka teka, naticanja i vjetrova.

oparak: Stavite 4 do 6 grama sušenog lišća u 250 ml kipuće vode. Pokrijte i ostavite da odstoji 10 minuta pa procijedite. Pijte jednu šalicu na dan i nemojte dodavati šećer. U slučajevima kroničnog naticanja pijte 2 do 5 šalica na dan između obroka. Prekinite liječenje nakon tjedan dana pa ga nastavite jedan tjedan kasnije.

•  Pripravak bosiljka za upale grla.

uvarak: Stavite dvije čajne žličice sušenih listova u 250 ml vode te u pokrivenoj posudi kuhajte 10 do 15 minuta. Procijedite i ostavite da se ohladi. Tekućinu upotrijebite za ispiranje usta (grgljanje) dva do tri puta na dan.

Za vanjska upotreba bosiljka za rane i posjekotine:

• Mast od bosiljka:

Nanesite na oboljelo mjesto dva ili tri puta na dan.

Upozorenja kod korištenja bosiljka:

• Trudnice i dojilje trebaju izbjegavati liječenje bosiljkom.

• Bosiljak se ne smije propisivati dojenčadi ili maloj djeci.

• Ne uzimajte lijekove na osnovi bosiljka dulje vrijeme bez prekida.

The post Bosiljak ili murtela iznimno ljekoviti začin appeared first on Narodni.NET.

Narodni lijekovi iz davnine s kardamonom

Sjeme kardamona potječe iz Indije gdje ga u ajurvedskoj medicini iznimno cijene jer potiče smireno, meditativno stanje duha.

• Tonične osobine karadamona učinile su ga važnim sastojkom europskih ljubavnih napitaka. Kada se tradicionalno koristio u receptima za afrodizijake, obično se miješao s cimetom, muskatnim orahom, paprikama i lukom.

• Dame su u Engleskoj u 19. stoljeću u džepu nosile sjemenje kardamona. Žvakale su ga radi djelovanja na probavu i da bi imale ugodniji dah.

Želite li pripraviti izvrstan čaj koji će vas zagrijati, stavite 4 mahune kardamona, 4 zrna crnoga papra, 4 klinčića, 1 štapić cimeta i nekoliko kriški svježega đumbira u 600 ml vode. Zagrijavajte pola sata, ali pazite da ne provrije.

Procijedite. Pijte vruće s malo mlijeka ili meda dvaput na dan kako biste spriječili kašalj i prehladu.

Unutarnja uporaba i ljekovitost kardamona

Sjeme kardamona aromatsko je i zagrijavajuće, te oživljava želudac i crijeva. Potiče tek i poboljšava probavu. Vruć čaj pripravljen namakanjem pomaže kod kolike, nadutosti, vjetrova, mučnine, povraćanja, dispepsije i kiselosti želuca. Osobito je dragocjena njegova sposobnost suzbijanja sluzi. Možete ga dodati mliječnim proizvodima i pudinzima kako bi djelovao kao protuteža sklonosti mlijeka da potiče stvaranje sluzi i pridonese dispepsiji. Sjeme kardamona može se žvakati nakon obroka kako bi se poboljšala probava i zasladio dah, a pomaže i pri suzbijanju zadaha češnjaka i luka. Budući da djeluje kao ekspektorans, pomaže izbacivanju sluzi iz dišnih organa kod bronhijalnih bolesti, a čisti i začepljeni nos ili sinuse. Općenito je poznat kao zagrijavajući tonik, vraća snagu i sprječava učinke zimske hladnoće i vlage. Pomaže jačanju tijela, poboljšanju raspoloženja, smirenju anksioznosti te suzbijanju letargije i tjeskobe. Kao tonik djeluje i na bubrege: dobar je lijek za inkontinenciju i mokrenje u postelju kod djece.

Vanjska uporaba kardamona

Uporabite razrijeđeno kardamonovo ulje za ogrebotine, istegnuća, rane od krhotina i kao sredstvo protiv otrova pri ugrizima i ubodima insekata.

The post Ljekovitost kardamona i ljekovita primjena kardamona appeared first on Narodni.NET.

Začini i mirodije poboljšavaju jelo. čine ga ukusnijim, a djeluju veoma povoljno i na probavu. Rekosmo da je izbor začina i mirodija veoma važan, jer svaki začin i svaka mirodija ne pristaju svakome jelu. Ima, doduše, slučajeva da neki narodi upotrebljavaju neke začine i mirodije za pripremanje istog jela, a drugi ih narodi ne uzimaju Hi uzimaju nešto drugo. To je, dakle, pitanje okusa i tradicije. Mi, na primjer, začinjamo zelenu salatu solju, octom i uljem. Prema austrijskoj kuhinji dodaje se još malo šećera ili vlasca. Englezi začinjaju zelenu salatu vrlo malo (nešto octa i soli) ili uopće nikako.

Začini i mirodije dijele se na domaće i strane. Prema okusu mogu biti blagi ili oštri (ljuti), a prema mirisu jače ili manje aromatični. Začini i mirodije ponajviše nisu hranjivi, sadrže aromatične tvari i daju jelima karakterističan okus i miris. Nećemo pogriješiti ako kažemo da je sol najvažniji i najmasovniji začin. Bez soli bi nam teško prijali meso, kruh, povrće. Sol se, osim toga, u velikim količinama upotrebljava i kao sredstvo za konzerviranje mesa, kupusa, repe, riba, a isto tako i u industriji. Drugi je važan začin ocat. Najbolji je i najzdraviji vinski ocat, a zatim slijedi voćni.

Luk

Luk ide u red najpoznatijih domaćih začina u kuharstvu. Ima mnogo vrsta i razlikuju se po obliku, boji i oštrini (ljutosti). Upotrebljava se u kuhanju juha, mesnih jela, priloga, salata, marinada, umaka, variva itd. Mladi se luk jede uz odojak, janjetinu, ražnjiće, ćevapčiće, sir i vrhnje i dr.

Češnjak

Češnjak se upotrebljava u manjim količinama zbog svog oštrog mirisa i okusa. Češnjak je zdrav. Upotrebljava se u kuharstvu kod kuhanja nekih juha, nekih pečenja, morskih riba, nekih variva i salata.

Peršun (peršin)

Peršun  ima široku upotrebu u kuhanju juha, mesa, riba, variva i salata. Upotrebljavaju se lišće i korijen peršuna. Peršunovo lišće služi također kao ukras za neka jela.

Celer

Celer  ima sličnu upotrebu kao peršun, pa se koristi za prigotavljanja nekih juha, mesnih jela, a kuhan daje odličnu salatu.

Vlasac

Vlasac ima intenzivniji miris od peršuna i naginje mirisu luka. Upotrebljavaju se stabljike za juhe, za salate, variva, jela od jaja, za paštete i dr.

K u m i n

K u m i n  je dragocjena mirodija, jer se upotrebljava u kuhar-stvu (za začinjanje juha, mesnih jela, salata, variva i dr.), u pekarstvu (kruh s kuminom) i u proizvodnji likera (Kiimmel).

Mažuran (ružmarin)

Mažuran se upotrebljava za začinjanje nekih juha, variva 1 umaka, te u kobasičarstvu.

Lovor

Lovor sadrži prijatnu gorčinu, pa se upotrebljava za neke juhe, tamne umake, marinade, neka variva, neka riblja jela i dr.

Borovica

Borovica je gorka okusa, a upotrebljava se za začinjanje nekih mesnih jela te u proizvodnji nekih žestokih pića (borovička, gin).

Senf ili gorušica

Senf ili gorušica (slačica) jest industrijski začin. Na tržište se isporučuje u različitim varijantama, već prema tomu je li više ili manje ljut, odnosno sadrži li još neke dodatke. Upotrebljava se za začinjanje nekih umaka, kao dodatak nekim kobasicama i mesnim jelima.

Kopar

Kopar je aromatičan i upotrebljava se za konzerviranje krastavaca, zatim za prigotavljanje nekih umaka, salata, variva i dr.

Estragon

Estragon ima okus poput pelina i upotrebljava se za konzerviranje krastavaca, u kuharstvu za razne umake i neka mesna jela.

Timijan (majčina dušica)

Timijan (majčina dušica)  jest traženi začin za začinjanje, nekih juha, umaka, jela od rajčice, mesnih i ribljih jela.

Paprika

Paprika je jedna od najčešćih mirodija u našoj kuhinji. Njezina je upotreba veoma široka. Samljeven prah ploda paprike može biti više ili manje ljut, pa prema tome postoji pet vrsta paprike u prahu (od jedne do pet zvijezda na omotu). Upotrebljava se za začinjanje nekih mesnih jela, jela od peradi, juha, variva, salata, zatim u kobasičarstvu i sirarstvu.

Komorač

Komorač je mirodija nalik kopru. Daje jelu prijatan okus. Mnogo se upotrebljava u talijanskoj kuhinji.

Šafran

Šafran  ima ponešto gorak okus, pa se upotrebljava uz druge dodatke za prigotavljanje nekih umaka, mesnih jela, variva itd.

Kapre

Kapre su odličan dodatak jelima, a služe i kao ukras u kuharstvu. Upotrebljava se kod prigotavljanja nekih pikantnih umaka, ribljih jela itd.

Limun

Limun  je uobičajen začin za mnoga jela, primjerice za umake, neka mesna jela, riblja jela, salate, variva, u slastičarstvu za miješana pića. Upotrebljavaju se limunov sok i naribana kora.

A n i s

A n i s je mirodija sladunjava mirisa i okusa. Upotrebljava se mnogo u slastičarstvu, u proizvodnji likera a nekih vrsta peciva •i kruha. Ands uspijeva u južnoj Evropi, a neka posebna vrst (zvjezdoliki anis) u zemljama Dalekog istoka.

Muškatov orah

Muškatov orah upotrebljava se nariban za slatka jela, za neke krem juhe i neke umake. Muškatov orah ima intenzivan i ugodan miris. Dolazi iz tropskih krajeva Amerike i s Dalekog istoka.

Ingver (đumbir)

Ingver (đumbir) je osušen i konzerviran korijen. Upotrebljava se u slastičarstvu. Dolazi na naše tržište iz tropskih krajeva (Jamaika, Daleki istok).

Vanilija

Vanilija  ide u red najtraženijih mirodija u slastičarstvu. Ima veoma ugodan miris i prijatan okus. U promet dolazi kao osušena mahuna ili u obliku praha pomiješanog sa šećerom. Upotrebljava se također u proizvodnji sladoleda.

Klinčić

Klinčić dolazi na naše tržište iz istočne Afrike i s otoka Indijskog oceana. Klinčić sadrži mnogo aromatičnog ulja, pa se upotrebljava za kuhanje kompota, kuhanog vina i slatkih jela.

Cimet

Cimet  dolazi na tržište u obliku kore i praha. Najbolji cimet dolazi s otoka Šri Lanka, a slabije vrste iz Indonezije, Indije i Južne Kine. Upotrebljava se mnogo za prigotavljanje slatkih jela, kuhanog vina i dr.

Papar

Papar potječe iz Indije. Ima ljut okus i miris. Papar je jedna od najpoznatijih mirodija u kuharstvu. Upotrebljava se kao zrno (crni i bijeli papar) i kao prah. Njime se začdnjaju juhe, umaci, variva i mesna jela; štoviše, ima i kolača koji se začinjavaju paprom (paprenjaci i dr.)

Piment

Piment dolazi iz Centralne Amerike. Taj se začin upotrebljava osobito u proizvodnji kobasica. Veoma je aromatičan poput klinčića i ljut gotovo kao papar.

Osim nabrojenih začina i mirodija imamo priličan broj industrijskih začina, pa ih i naša prehrambena industrija proizvodi, npr. vegeta i slični proizvodi.

The post Raznolikost prirodnih začina i upotreba začina u kuhinji appeared first on Narodni.NET.

Narodni lijekovi iz davnine s peršinom

Ovome začinu vjerojatno najčešće korištenom u kuhanju još od vremena starih Grka i Rimljana pripisuju različite čarobne moći. Posvećen Prozerpini, Hadovoj ženi i vladarici podzemlja, jeo se na pogrebnim gozbama i polagao na nadgrobne spomenike kako bi pokojniku donio sreću.

• Rimljani su peršin stavljali u svoje toge radi zaštite, a gladijatori su ga jeli kako bi ojačali.

• U ranoj europskoj tradiciji peršinov se korijen koristio u liječenju žutice, malarije i vodene bolesti.

• Peršinovo sjeme nekoć se smatralo lijekom protiv kuge.

Žvakanjem svježeg peršinova lišća uklanja se zadah luka i češnjaka.

Unutarnja ljekovitost peršina

Sirovi peršin koristan je u liječenju slabokrvnosti zbog pomanjkanja željeza, jer vitamin C koji sadrži, olakšava apsorpciju željeza. Potiče tek tako što pojačava aktivnost i izlučivanje želuca te poboljšava probavu i apsorpciju pa je odličan tonik, posebice tijekom oporavka. Njegovo opuštajuče djelovanje u probavnom sustavu olakšava nadutost, koliku i dispepsiju. Kao dijuretik liječi zadržavanje tekućine i ubrzava izlučivanje otrovnih tvari iz organizma pa je stoga odličan lijek za artritis i giht. Čaj od sjemenja, pripravljen ukuhavanjem, opušta glatke mišiće u cijelome tijelu i olakšava glavobolje, migrene, astmu, grčeve u trbuhu, iritaciju mjehura i dispepsiju. Potiče krvotok i dobro djeluje na živčani sustav, te ublažava letargiju i anksioznost. Premda peršin može biti koristan nakon poroda jer pomaže normalizaciji maternice i pojačava stvaranje mlijeka, on stimulativno djeluje na mišiće maternice pa tijekom trudnoće treba izbjegavati sve dijelove biljke.

Vanjska uporaba i ljekovitost peršina

Zdrobljeno svježe lišće stavljeno na dojke tijekom laktacije, ublažava oticanje i sprječava apscese. Usto peršin ublažava nadražaje od uboda insekata i dobar je antiseptički oblog za posjekotine i rane. Sok od svježeg peršina može se rabiti lokalno protiv zubobolje i protiv ušiju te za sjajniju kosu.

The post Ljekovitost peršina i ljekovita upotreba peršina appeared first on Narodni.NET.

Narodni lijekovi iz davnine s paprom

Papar se koristio kao lijek protiv infekcija kakve su šarlah, dizenterija, tifus, kolera, velike boginje i žljezdana kuga, te za ublažavanje boli i otečenosti artritičnih zglobova.

• Papar se smatrao toliko dragocjenim da je Atila među ostalim kao otkupninu za Rim tražio više od tone crnoga papra.

• U srednjem je vijeku papar doslovce stajao onoliko zlata koliko je sam težio.

• Japanci su kajenski papar dodavali lijekovima protiv neplodnosti, a Indonezijci su ga koristili kao narodni lijek za poticanje pobačaja.

• Stari grčki i rimski liječnici kajenski su papar rabili – a i mi ga danas koristimo – kao »vrući« lijek za »hladne« bolesti, kakve su zamor, letargija, prehlada, katar, loša probava i sklonost infekcijama.

• Kajenski su papar nekada stavljali u vunene čarape kako bi za hladnoće zagrijao noge.

Unutarnja uporaba papra za lječenje

Sve su tri vrste topla, ljuta okusa te potiču krvotok i imunitetni sustav. Jačanjem znojenja i mokrenja pomažu eliminiranju otrova i snižavaju temperaturu. Jačaju probavni sustav, poboljšavaju tek i probavu, a time što potpaljuju probavnu »vatru«, omogućuju tijelu potpunije iskorištavanje hranjivih tvari, kao i zdravo oslobađanje toksina kroz stolicu. Crni i bijeli papar sadrže piperin, koji je po sastavu sličan morfiju i stoga ublažava bol. Kajenski papar je ljut jer sadrži alkaloid kapsaicin. Odličan je kao ekspektorans za pluća, a pomaže kod začepljenja i katara u glavi i sinusima. Istraživanja pokazuju da kajenski papar smanjuje sklonost krvi zgrušavanju i snižava kolesterol. Kao tonik zagrijava i jača pa se koristi protiv zamora, nervozne malaksalosti i prehlada. Pečenje koje izaziva na jeziku mozgu poručuje da mora izlučiti endorfine (prirodne opijate) koji otklanjaju bol i stvaraju osjećaj ugodnosti, katkada čak euforije.

Vanjska uporaba papra za lječnje

Sve tri vrste izazivaju rumenilo lica i djeluju kao protuiritansi, upale izvlače na površinu i olakšavaju bol. Mogu se dodati u ulja za masažu kod boli od ukliještenih živaca i bolnih zglobova, te u tekućinu za grgljanje kod grlobolje, ili se pak mogu koristiti kao antiseptična sredstva na posjekotinama i ranama.

Zanimljivo:

Crni i bijeli papar potječu s iste vrste grma, višegodišnje penjačice iz Indije i Kariba. Crni se papar proizvodi od suhih, nezrelih zrna, a bijeli od zrelih, koja su namakana i uklonjena im je tamna vanjska kora. Čuvajte cjelovita
zrna, a meljite ih samo prema potrebi jer papar brzo gubi Ijutinu. Kajenski papar potječe iz Francuske Gijane, Zanzibara, Meksika i Južne Amerike, a danas se uzgaja u većini zemalja tropskoga pojasa

The post Papar kao prirodni ljek za organizam appeared first on Narodni.NET.

Narodni lijekovi iz davnine s klinčićem

Najstarija zabilježena uporaba klinčića kao lijeka potječe iz Kine, gdje se on koristio za mnogo bolesti, uključujući proljev i herniju još 240. godine prije Krista. Na kineskom dvoru koristio se za ugodniji dah. Bilo je uobičajeno držati klinčić u ustima tijekom audijencije kod cara.

• U elizabetinskom dobu izrađivale su se mirisave kuglice tako da su se klinčići zabili u naranču. Kada se osušila, objesili bi je na vrpci u ormarima radi ugodna mirisa i da bi otjerala moljce, ili bi je nosili sa sobom kako bi ublažila neugodne mirise i otjerala prijenosnike bolesti.

Poslije obilna obroka radi poboljšanja probave popijte čaj od klinčića, cimeta i đumbira koje ste 15 minuta kuhali na laganoj vatri.

Unutarnja ljekovitost i uporaba klinčića

Prehlađeni će se zagrijati kada popiju čaj ili vino s klinčićem. Odličan je lijek za živčani sustav, smanjuje napetost, otklanja anksioznost i tjeskobu. U dišnom sustavu služi kao ekspektorans koji čisti od sluzi i pomaže pri sprječavanju prehlada i drugih infekcija, a njegova toplina potiče znojenje i može pomoći protiv vrućice. Oni koji pate od peludne groznice i rinitisa imat će koristi od antihistaminskoga djelovanja čaja od klinčića. Kao sredstvo koje poboljšava probavu, klinčić ublažava spazme i nadutost, te poboljšava apsorpciju, dok adstringentne osobine tanina pomažu kod proljeva. Kada se uzima nekoliko tjedana prije poroda, klinčić priprema maternicu za trudove, a ulje od klinčića koristi se za masažu kod slabih trudova tijekom poroda.

Vanjska uporaba i ljekovitost klinčića

Ako vas boli glava, pokušajte udisati ulje od klinčića ili ga utrljati na sljepoočnice. Njegovo anestetičko djelovanje umirit će i zubobolju – jednostavno stavite komadić vate natopljen uljem na bolno mjesto. Stavljanjem klinčića u razrijeđeni alkohol pripravit ćete ulje za masažu koje ublažava bol u mišićima i artritis. Dobar je i za dezinfekciju posjekotina i rana, te za liječenje lišajeva.

The post Ljekovita svojstva klinčića i upotreba klinčića u prirodnom lječenju appeared first on Narodni.NET.

Za Rimljane je lovor bio simbol pobjede, ali i – smatrali su – djelotvorna zaštita od oluje i grmljavine. U Neronovo doba rimski su vojnici svoje zakrvavljene mačeve nakon pobjeda čistili lovorovim lišćem, a vjerovanje da je sušenje lovorovog stabla najava velikoga zla, održalo se do Shakespeareovih dana.

Ljubitelji stripova s potpisima Goschinnyja i Uderza zacijelo pamte epizodu s Asterixom i Obelixom koji su stigli u Rim po Cezarov pobjednički vijenac kojim je – zbog oklade – njihov galski poglavica kanio začiniti svoj zečji gulaš. Ništa čudno jer je gastronomska uporaba lovora na Sredozemlju zacijelo stara koliko i sama mediteranska civilizacija. Lovorov list, svjež ili sušen, zbog svoje je naglašene arome i blage gorčine gotovo neizostavan začin u svakome „nacionalnom“ ogranku mediteranske kuhinje.

Grci su ga i kao uostalom i domaći dalmatinski živalj na otocima i uz obalu – upotrebljavali kao aromatski dodatak suhim smokvama i malim suhim kolačićima od bajama i oraha. Neizbježan je i u juhama i a posebice u onoj od leće i u marinadama, brodetima, složencima od povrća ili mesa. Bez lovorovog lista nezamisliva je i dalmatinska pašticada, ali i spomenuti zečji gulaš, tako omiljen ne samo u francuskoj već i u grčkoj i turskoj obalnoj kuhinji.

Lovor daje presudnu aromu i ukiseljenu povrću – pa tako i Ijutikama 1 a na Kreti i Grčkoj uvijek ćete ga naći i kod serviranja usoljene ribe – poput slanih inćuna obilato zalivenih maslinovim uljem. I pileći temeljac kojim se koriste mnoge mediteranske kuhinje – a najviše one s afričke obale na Bliskom istoku – uz piletinu, selen, mrkvu, peršin, prstohvat timijana i kapulu -uključuje i tri-četiri lovorova lista koji mu daju prepoznatljivu aromu.

Lovor raste svuda po Mediteranu, a njegov se list koristi i svjež – tad je nešto jače arome – i sušen. Suši se kao i sve mediteransko začinsko i aromatično bilje: što dalje od sunca i vlage.

The post LOVOR – Najpoznatiji mediteranski začin appeared first on Narodni.NET.