Razvoj narodnih nošnji na našim otocima.
Na Braču, Šolti i na Hvaru seljački se stil odijevanja posve izgubio u drugoj polovici 19. st., a nešto očuvanih primjeraka očituje vrlo jak utjecaj građanske odjeće. Žene na Korčuli nosile su nabrane košulje ovalna izreza, ukrašena bijelim vezom koji se ponavlja i na orukavlju, a suknja od tamnomodrog ili smeđeg sukna bila je tipa sa steznikom i širokim poramenicama. Za pojas od svile cvjetnoga uzorka zadijevali su bijelu maramicu. Gornji je haljetak s rukavima (haj) mogao biti od crnog sukna, a svečani od šarene svile ili damasta. Kao i drugdje u jadranskom području i Kor-čulanke su kosu dijelile središnjim razdjeljkom te plele u dvije pletenice koje su omotale oko glave. Za svečanije prilike djevojke su u pletenice upletale crvenu vrpcu (kurdela), vezanu na zatiljku u mašnu. Uobičajeno je bilo i nošenje šešira koje su domaće žene same plele od pšenične slame.
Slamnati je šešir krasio i stanovnice Orebića na poluotoku Pelješcu, mjesta istaknutih pomoraca. Njihova je odjeća upravo primjer kako se na staru odjevnu shemu, dugim vremenskim trajanjem stilski uravnoteženu, nacje-pljuju novi, posve strani dodaci kao što su lepeze, umjetno cvijeće, nojevo perje i si.
Povratak rustikalnoj odjeći čeka nas na otocima Lastovu i Mljetu, gdje opet prevladavaju naborane suknje od domaćeg modrog, crvenkastosmeđeg ili crnog sukna s uskim prsnim dijelom i poramenicama. Usto je mljetski ženski kostim poseban po kapici, predmetu što ga dosad nismo susreli među pokrivalima. Ta kapica (počelica ili škufija) od bijele tkanine ukrašena je sprijeda skromnim crvenim (za udanu ženu) ili crnim (za udovicu) vezom, a straga jednostavnom čipkom. Da bi dobila plastičniji izgled, pod kapicu su stavljale podložak od pamuka ušivena u platno. Kada su izlazile iz kuće, preko kapice su prebacile oveći bijeli platneni rubac, presavijen po dijagonali sa svilenom (crvenom, zelenom, crnom) kiticom na vršcima.
