Od davnih vremena ostao je običaj da momak umakne ili odvede djevojku koja mu se sviđa.
To se baš činilo najviše na božičnim i i župskim dernecima. Čitavo vrijeme derneka usmjeren je cijeli puk u pravcu saznanja koliko će se djevojaka odvesti i koji će ih momci odvesti.
Što znači i zašto dolazi do umicanja djevojaka?
Ako se jedan momak nakanio oženiti nekom djevojkom, a ona ima dosta kandidata, on se boji redovnim putom ženiti, to jest da najprije isprose djevojku, odnese rakiju i prstenuje se, jer postoji mogućnost da tu isprošenu djevojku odvede po noći neki drugi njezin kandidat za kojega bi se ona rado udala. Da bi to potpuno predusreo i bio siguran, momak preskače redovni put prosidbe, te djevojku odvodi s derneka njegova družina i netko od rodbine. Odvedenu djevojku smjeste tobože u nečiju kuću u komšiluku i tamo je zatvore.
Momci i cure na tradicionalnim druženjima
Kad djevojku povedu, u derneku nastane trka i zagledavanje kako bi se što prije saznalo koja je cura odvedena. Za tili čas saznade se koji je momak umakao curu i narod se smiri, a pucnjevi iz oružja odjekuju iz onoga pravca kuda je odvedena djevojka.
Tako se na božičnom i župskim dernecima umakne desetak i više cura.
Tradicija djevojaka za ženidbu
Rijetko bi se odvela neka cura na silu, ali bi neka pošla s momkom i bez veze, samo da tako zainteresira svoga momka za ženidbu.
Dogodi se da jedna djevojka, koja je odvedena za jednoga momka odvede se ponovo. Tajno po noći djevojka se dogovori s momkom da će izići na neko mjesto, gdje je on dočeka i odvede, što je velika sramota za momka koji je ostao bez djevojke.
On se kasnije teže može oženiti i taj mu neuspjeh umanjuje vrijednost.
Moda umicanja djevojaka bila je naročito uzela maha u posljednjem razdoblju kraljevske Jugoslavije.
Crkvena vlast borila se protiv toga i zabranjivala umicanje djevojaka.
Svaki slučaj morao je riješavati biskup i davati dozvolu za zamku, što se plaćalo i tako stvaralo nepotrebne materijalne izdatke.
