S korizmom u selu Pridraga prestaju narodna veselja i puk se polako priprema za najvažniji kršćanski blagdan, Uskrs. Mještani se na Cvjetnicu umivaju u cvijeću. Pošto je crkva dosta udaljena od sela Križni put se održava samo na Veliki petak, a prije ulaska u crkvu cvrči se čvrčaljikama. Tijekom muke Gospodinove vjernici udaraju barabanima po klupama. Na Veliku subotu se blagoslivlje hrana.
Selo Pridraga nalazi se u Zadarskoj županiji, ima dugu kršćansku tradiciju i diči se crkvom svetog Martina koja potječe još iz VI. stoljeća.
Uskršnje vrijeme započinje početkom korizme, kada se prestaju održavati kola i pjevanje pjesama – dakle, prestaje se s narodnim veseljima.
Na Cvjetnu nedjelju ujutro bi se umivalo vodom u kojoj je cijelu noć stajalo cvijeće koje su djeca dan ranije ubrala samo za tu prigodu. Svaki petak tokom korizmenog razdoblja nije se mrsilo, niti su se sklapali brakovi – ti su običaji vezani uz crkvena pravila te vrijede još i danas, Crkveni obred križnog puta održavao se jedino na Veliki petak zbog toga što je crkva svetog Martina bila dosta udaljena od sela.
Na sam Veliki petak prije dolaska u crkvu čvrčilo se cvrcaljikama – drvenim instrumentima domaće izrade (nešto slično danas koriste navijači na raznim sportskim priredbama).
Tradicionalna drvena čegrtaljka
Za vrijeme muke Gospodinove tuklo se barabanima po klupama. Kad je bilo ljubljenje Isusa, vjernici su se pred crkvom izuvali te na koljenima puzali do oltara i ljubili križ. Na Veliki petak kovači nisu radili, a bili su i obustavljeni svi radovi u polju, a na Veliku subotu u crkvu se na blagoslov nosila domaća hrana namijenjena za uskrsni doručak: pogača, jaja, ljutika, sol, kukuruz i vino.
Uskrsni običaji u Pridrazi kraj Zadra
Tekst napisao: Mate Čačić
