Evo sjajne ideje kako ćete za Uskrs vrlo jednostavno napraviti originalne etno poklone.
Zamirišite vašu kuhinju i srca vaših najbližih duhom prošlih vremena, kada je jedan komad suhog, tvrdog kolača bez okusa značio više od današnjeg skupog poklona.
Kako se nekada u seoskoj siromašnoj svakodnevnoj prehrani koristilo uglavnom raženo ili kukuruzno brašno, perec je bio simbol obilja, iako bez šećera, ‘ukuvan’ samo od bijelog prosijanog pšeničnog brašna i jaja. Posebnom oblikom pratio je pojedine prigode, a da njegove simbolike i prenesenih značenja seljaci nisu bili niti svjesni. Možda su zato upravo obredni kruhovi i peciva raj za etnologe, koji pronalazeći odgovor na pitanja njihova podrijetla, pokušavaju otkriti najskrivenije zakutke prošlosti postojanja nekog naroda.
Tradicionalni Uskrsni perec
Sastojci za uskrsni perec (za 2 veća pereca):
- 3 cijela jaja
- Pšenično oštro brašno koliko popiju jaja
- Prstohvat soli
Priprema Uskrsnog pereca
1. Jaja odvojiti od ljuski, te miješanjem pjenjačom sjediniti bjelanjak i žumanjak
2. Posoliti
3. Dodavati brašno i rukama umijesiti glatko polutvrdo tijesto
4. Razdijeliti ga na dva djela
5. Svaki dio razvaljati u pravokutnik, i razrezati na užim krajevima
6. Jednu dužu stranu narezati na trakice
7. Pravokutnik tijesta posuti brašnom i po dužini presaviti na pola
8. Saviti, te uže razrezane krajeve spojiti sa bjeljanjkom
9. Peći u unaprijed jako zagrijanoj pećnici dok se ne dignu izrezane trakice poput krijeste
Do kraja pečenja gornji dio se rascvate (podigne), baš poput velikog nareckanog pereca. Iako imaju u sredini rupu, na vrh im se onako vrućima stavlja tvrdo izlupani snijeg od jednog bjelanjka koji se spljošti utiskivanjem u šećer i vraća natrag u pećnicu na sušenje.
Na prvi pogled, onakav žut, od domaćih jaja, raširenih, podignutih latica s rupom okruglom poput tučka, perec podsjeća na cvijet, maslačak ili ivančicu. Seljanke će u njegovom krugu pronaći simboliku Kristove trnove krune, a etnolozi komparacijama sa sličnim predkršćanskim pojavama kod Južnih Slavena, ali i u Europi, sunce ili simbol plodnosti.
Slični ‘suvi kolači,’ pečeni u tepsiji od boljeg brašna i jaja, pojavljuju se u brojnim običajima. Ivo Čakalić ih spominje na nekoliko mjesta u opisima svatovskih običaja svoga djetinjstva u Doljanovcima pod Papukom početkom 20. stoljeća. Perece, upravo ovog našeg oblika, nosila je ženikova majka u prošnju sa čuturom vina i rakije. Jednako tako, nosila je buduća svekrva snahi svake nedjelje kroz tri godine, koliko su trajale zaruke, ‘veliki šuplji divojački kolač‘ i na njemu komad mesa. Isti takav, ‘divojački kolač, polak šupalj, nakićen pantljikama sa četiri strane, razrezan učetvero’, prelomio se nad glavom prve buduće udavače, i podjelio djevojkama koje su plele ‘vince’ za svatove. Suvi kolač se obavezno nalazio u ‘prinosu’ kuma ili starog svata trećeg dana svadbe.
Grana je naziv plosnatog, polureljefnog suhog kolača, kružnog oblika sa rupom u sredini, koji se nosio u babinje, i sličan je onome koji je Čakalićev čauš nosio u svatovima na vrpci oko vrata.
Svim ovim kolačima, za koje malo tko zna čak i od naših kazivača, zajednički je okrugao oblik i rupa u sredini, ista vrsta tijesta od bijelog brašna i jaja, te nekadašnja simbolička prisutnost u svim važnim životnim običajima. No, brži tempo života, dolazak bijelog kruha i šećera u svaku kuću poslije Drugog svjetskog rata, nemilosrdno su iz požeškog kraja izbrisali obredne kolače. Obzirom da smo ipak naišli na natruhe nekoliko različitih načina izrade ove vrsta kolača, opravdana je potreba da im pokušamo rekonstruirati oblik, ako ne i točnu namjenu.
Teks preuzet sa : muzejuloncu.com
