Slanine : potrbušina, podgrljina, sapunjara (debela)
Slanine se dosta ostavljalo za salamurenje i sušenje da se ima za cijelu godinu – nositi za na njivu. Ona daje snagu za naporne poslove, a nije ni pokvarljiva.
Nosili su je i pastiri sa sobom u torbi i pekli na ražnju. Sva ostavljena slanina izreže se u kockice i istopi u čvarce, a mast nalje u kante za trošiti u jelo i mastiti po kruhu koji se pospe sitnom paprikom.
Meso od glave i kosti se skuha, meso odvoji, samelje i naprave se krvavice.
Noge i uši idu u salamuru za lučevine, koje se kuhaju za jelo preko zime. Slanina u salamuri stoji dva tjedna, plečke 4-6 a šunke 6-8 tjedana, zavisi o veličini. Zatim sve ide u ođak na sušenje (dimljenje): krvavice, slanine, kobasice — kraće — a plečke i šunke duže.
U pušnicu i smočnicu nije ,,išo rezat kako ko oće.“ Kuće gazda je bio taj koji je rezao i donašao za jelo i trošenje i vodio računa kad se šta troši i koliko, da bi bilo do novog!
Prvo se troše čvarci i krvavica, zatim rebra i kobasica, koje mora ostati do Uskrsa. Slanina se rasporedi od poklada do nove svinjokolje.
Iza Uskrsa ponekad se načima pokulenac, (koji se kuša na ,,mareno“ prodinstan). Plečke se pođu načimat preko ljeta kad su teški poslovi: žetva i dr., a šunke i kuleni, osim na Uskrs kuhani u ,,svetenju“, ne diraju se do jeseni, dok ne popljesneve (osim u nuždi).
Kako je u seljačkim kućama uvijek bivalo pretežno puno čeljadi u kući, nije se jelo „kad ko oče i kolko oče“ bar kad je suho meso u pitanju. Kad reduša metne jelo na siniju, svi se okupe za stol i obavezno prije jela: zajednička.molitva! Nakon toga, kuće gazda prekriži kruh nožem po dnu, nareže svima — i prvi uzima iz zajedničke rajlike, zatim svi redom.
Djeca su obično imala svoju malu sinijicu pored velike, gdje su oni jeli. Reduša ili gazdarica sjeda zadnja, kad je poslužila sve ukućane za stolom, a svaka mama služi svoju djecu za malim stolom.
Kad je prženje u pitanju, koje se prvo troši iza svinjokolje, nedjeljom i blagdanom za doručak, ali i u pokladne dane, isprži se u rajliki za svakog člana po jedan komadić: slanine, kobasice, krvavice ijedno rebro. Svako uzme svoj komadić i ako mu je malo, masti kruha u toj ,,moči“ gdje se meso dinstalo. (Tako da su posude ostajale čiste za pranje.)
To je samo jedan od primjera kako se o svemu vodilo računa. Na svinjokolje se išlo jedni drugima drugima jer tako zahtjevne poslove, nitko nije mogao obaviti sam.
Tradicionalna slanina
