U Islamu Latinskom kroz Veliku šetemanu provode se brojni crkveni i narodni običaji kojima se pobožni puk priprema za slavlje najvažnijeg kršćanskog blagdana, Uskrsa, Misa večere Gospodnje, Služba muke Gospodnje i Vazmeno bdjenje i obredi su kojima crkva podsjeća vjernike na najteže razdoblje Isusova života..
Župa Islam Latinski je samostojna rimokatolička župa, stara tri stoljeća. Pripadaju joj mjesta: Islam Latinski, Islam Grčki i Rupalj. Od najstarijih vremena ovaj je prostor pripadao Ninskoj nadbiskupiji, a nakon njena ukinuća 1828. god. Zadarskoj nadbiskupiji. Župa je ranije pripadala Ražanačkom dekanatu. Župna crkva sv. Nikole, građena u prvoj polovici 18. st., nalazi se u Islamu Latinskom. Današnji je Islam imao više imena u povijesti, ovisno o tome tko ga je osvajao, a jedno od najpoznatijih je Učitelja Vas. Naziv Islam potječe iz vremena kad Osmanlije na ovim prostorima ruše naselja i uspostavljaju jaku vojnu utvrdu na području današnjeg Islama Latinskog. Ta je utvrda bila druga po redu, odmah iza Udbine, i Turci su joj dali ime Sedd – ‘Islam (Bedem Islama). Islam je od 1993. godine dio općine Posedarje unutar Zadarske županije.
Uskrsni blagdani započinju Cvjetnicom i njima završava korizmeno vrijeme godine. Cvjetnica je nedjelja kojom započinje Veliki tjedan, tjedan Isusove muke i uskrsnuća. Dan prije Cvjetnice bere se proljetno cvijeće koje se navečer potapa u vodu, te se bere maslinova grančica. Na Cvjetnicu je običaj umivati se u cvijeću, a maslinova grančica i kite cvijeća nosile su se u crkvu gdje su se blagoslivljali. Svečanom procesijom s maslinovom grančicom i drugim , grančicama spominjemo se svečanog Isusovog ulaska u Jeruzalem gdje ga je čekala muka i smrt.
Takozvana “velika šetemana” (Veliki tjedan od Cvjetnice do Uskrsa) je bio ispunjen vjerničkom pobožnošću.
Veliki četvrtak je tzv. dan pred Vazam, pa se zato toga dana obavijaju pripreme za njega: posvećuju se sveta ulja za krštenje i potvrdu u vazmenoj noći te ulje za bolesnike. Posvećuje ih biskup. Na Veliki četvrtak odvijala se misa i procesija oko crkve. Ako se iz nekog razloga ne održava procesija oko crkve, ona se odvija u crkvi ispred slika svetog Križnog puta, te se iza svake postaje moli kitica iz pjesme Gospin plač. EuEanstijsko slavlje naziva se Misa Večere Gospodnje kada se slavi i obnavlja Isusova oproštajna večera. Dok se pjeva Slava, svečano zvone zvona, te zvonar nakon zvonjave u četvrtak najčešće sam vezuje zvona, a ponovno se zvoni tek na “slavu vičnju” u Veliku (Krsnu) subotu. Naime, kroz dane Isusove muke i smrti se ne zvoni.
Na Veliki petak se ne slavi euharistija, a oltar je posve gol: bez križa, bez svijećnjaka, bez svijeća, bez oltamika. Uvečer se u crkvi slavi spomen Kristove muke i to se slavlje naziva Služba muke Gospodnje. Običaj je klanjati se križu koji se postepeno otkriva, nakon što je tokom korizme bio prekriven, uz pjevanje“.. .Puče moj, što učinih tebi ili u čem ožalostih tebe? Odgovori meni!…” (Prijekori). Na Veliki petak također je običaj post i nemrs, čime se prisjećamo Kristove muke. .Velika Subota je dan kad je običaj peći pogače, odnosno “blagoslovnice” i druge slatke poslastice za Uskrs. Navečer se slatka blagoslovnica, jaja, luk i sol stavljaju u košare (sprtvice) i nose na blagoslov u crkvu. Misa koja se održava na Veliku subotu naziva se Vazmeno bdijenje. Na samom početku Euharistije održava se Služba svjetla, kada svećenik ulazi u crkvu pali svijeću uz izgovaranje riječi: “svjetlo Kristovo”, na što puk Odgovara: “Bogu hvala”. Zatim slijedi svečana “procesija ili ophod s uskrsnom svijećom i svijećama upaljenim na njezinu plamenu kroz crkvu. U trenutku pjevanja “Slave” zvonar razvezuje zvona i brzim udaranjem klatna na jednu stranu, tzv. “luncijanjem”, objavljuje Isusovo uskrsnuće. Poslije euharistije slijedi blagoslivljanje vode u kamenici crkve koju puk uzima na kraju službe i nosi kućama. Blagoslovljenom vodom se također blagoslivlja narod i košare s jelom.
U nedjelju poslije Velike, subote slavi se Uskrs dan Kristova uskrsnuća. Na ovaj dan se svečano održava euharistijsko slavlje. Kao i na Veliku subotu, i na Uskrs se zvoni za vrijeme pjevanja Slave. Dan Uskrsa prati veselje, kolači, obilje jela i pića, te druženje u selu. Nekada se igralo kolo, no taj se običaj s vremenom izgubio. Djeca se na Uskrs igraju jajima obojenim u korama luka i drugih trava, i to se naziva “tucanjem”. Za Uskrs je također običaj navečer paliti lumine, kao što se radi na Veliki petak.
Uskrsni običaji u Posedarju i Islamu Latinskom
Tekst napisala: Marina Kolčeg
