Tradicijskom poljodjeljstvu pripadali) je l voćurstvo, Pojedinačna stabla voćaka rasla su u dvorištima, u vrtovima i u vinogradima, ali su kućanstva raspolagala i pravim voćnjacima. Osim konzumiranja u svježom stanju, voće bi prerađivali za zimu jednostavnim postupkom sušenja: no zraku i suncu, uz ognjište, na krušnim pećima ili posebnim pećima, namijenjenima baš toj svrsi. Pritom su voće slagali na podloge, pletene lješe ili oveće rešetke sastavljene od prutova. U primorskom su području na zraku i suncu sušili smokve te višnje maraske. U kontinentalnom su dijelu plodove šljiva te na ploške narezane jabuke i kruške sušili u krušnoj peći. Djeca su se zabavljala nizanjem ploški voća na konopac te sušenjem uz ognjište.
Svježe su voće mljevenjem i tiještenjem prerađivali i u sokove od kojih su najrašireniji bili sok od jabuka (jabukovača) ili krušaka (turšija). Osim toga, od voća su destiliranjem pravili rakiju. Iako su u tu svrhu uzimali kruške, trešnje, drenjine i si., najviše je u kontinentalnom području bila udomaćena rakija od šljiva. Voće, ostavljeno neko vrijeme da omekša u velikim kacama, destiliralo se u bakrenom kotlu. Nakon nekoliko sati pečenja dobivali su destilat različite kakvoće. Prvi je mlaz najžešći i zato rabljen samo kao lijek; rakija, dobivena u sredini procesa najbolja je za piće, a ona na samom kraju najslabija, pa su ju katkad miješali sa srednjom.
