Licitar – svjetska nematerijalna kulturna baština

Još je 2010. godine tradicija izrade licitarskih srca te ostalih slatkiša od licitara uvrštena u UNESCO-v popis nematerijalne svjetske kulturne baštine u Europi. Ovaj se ukras tradicionalno proizvodi u središnjim i nizinskim dijelovima Hrvatske. Licitar je naziv za kolač od slatkog tijesta, najčešće u obliku srca mada postoji i u drugim oblicima, a ujedno je i naziv za čovjeka koji ga izrađuje.

Licitar ili medičar osoba je koja izrađuje ovaj slatkiš, a uz to i ostale vrste slatkiša te napitke od meda (gvirc, medica) te svijeće od voska i prodaje ih na raznim sjamovima i proštenjima. U prošlosti se tijesto za licitare utiskivalo u drvene kalupe, a danas se radi s limenim kalupima, boji se voćnim bojama, a najčešće se radi o žarko crvenim, žutim i zelenim te bijelim bojama. Uz ovo licitar se ukrašava i ogledalcima te šećernom smjesom, a uz srce popularni oblici su gljive, konji, vijenci, potkove, trešnje i ptice.

Već je u Srednjem vijeku postojala tradicija izrade licitara, a u 16. i 17, stoljeću u mnogim su europskim samostanima izrađivali kolače, najviše medenjake u drvenim kalupima. Na području istočnih Alpa sve je vrlo brzo preraslo u unosan obrt koji se proširio južno od Alpa i Srednjom Europom i paninskim dijelom Hrvatske. U 18. i 19. stoljeću licitari su bili ugledni obrtnici, a posebice su razvijeni bili u Karlovcu, Varaždinu, Samoboru, Zagrebu te Koprivnici. Njihove su proizvode obožavali pripadnici svih staleža.

U prošlosti je postojao običaj da se božićna drvca ukrašavaju licitarskim slatkišima, a također je duboko ukorijenjen i običaj da mladić djevojci koja mu se sviđa daruje licitarsko srce.  Ovaj je stari običaj opisan i u baletu ‘Licitarsko srce’ Krešimira Baranovića iz 1924. godine. Opisuje se tu događaj kada momak s prijateljima druguje pred crkvom, a tu je i glazba te puno ljudi. Dolazi i djevojka s prijateljicama, ali kada joj se momak želi približiti, ona u crkvu odlazi s prijateljicama. Momak joj tada odlazi kupiti licitarsko srce. Djevojka izlazi iz crkve te pleše u kolu zajedno s momkom koji joj daje to licitarsko srce. Kasnije, dok momak i djevojka spavaju, licitarske figure oživljavaju i plešu. Nakon toga na trgu djevojka momku uzvraća naklonost i poklanja mu licitarsko srce, svi su veseli i plešu kolo.

Srećom, izrada licitara ni danas nije zamrla te su je hrvatski obrtnici prenosili s generacije na generaciju pa je tako licitar, posebice licitarsko srce jedan od nacionalnih simbola i tradicionalni je i autohtoni hrvatski suvenir.

Licitar se pravi od medenog tijesta, a tradicija izrade se čuva u krugu obiteljskog obrta medičara središnje i nizinske Hrvatske. U cijelosti se ovaj slatkiš sprema od jestivih sastojaka, no ipak ga mnogi čuvaju kao suvenir jer je ponajprije radost za oči. Tradicionalno se boji u žarko crvenim bojama, iako manji broj koristi i druge boje.

Slatkiša kakvi su licitari može se naći diljem srednje Europe, pa i šire. U Austriji i Njemačkoj ti se kolači nazivaju Lebkuchen ili Lebzelter (otud i hrvatska riječ licitar), u Češkoj je to perník, Slovačkoj medovník, Sloveniji lect.