Poganin Licinius suparnik Konstatina Velikog bio je gospodar nad istočnim teritorijem Rimskog carstva. Pod njegovom vlašću kod grada Sebaste četrdeset rimskih vojnika kršćana je mučenički pogubljeno. Zbog vjere bili su bačeni u ledenu vodu. Prema pobožnoj tradiciji mučenici su se ovako molili: Četrdesetorica nas je stupilo na bojište, četrdesetorica ćemo dobiti krunu vječnog života. Ova brojka je za poštovanje, koju si ti, Gospodine, blagoslovio prilikom Tvoga četrdesetodnevog posta. Ilija je četrdeset dana tražio Gospodina i dobio moć priviđenja.
Uoči blagdana četrdeset mučenika kazivali ovu predaju:
Jedna je žena tkala. Upozorena je da ne radi jer će jutrom osvanuti blagdan Četrdeset mučenika. Žena je nehajno odgovorila:
– Ne marim ja za to, neka se samo muče, dok ja ne prigotovim posao. Nakon toga u roku dvije nedjelje žena je naglo umrla.
Predaja vezuje se za 10. ožujka, naime žene su do tog dana trebale obaviti predenje i tkanje jer su ih očekivali proljetni radovi.
Na dan Četrdeset mučenika pažljivo prate vrijeme, naime vjeruju Kako je (vrime) na Četrdeset mučenika, tako je četrdeset dana.
Za vrijeme progonstva cara Licinija pohvatano je 40 kršćanskih vojnika te stavljeno pred izbor: ili umrijeti ili se odreći vjere. Svi odabraše smrt za vjeru. Kazna se sastojala od umiranja u vodi koja se ledila. Dok su se nalazili još u zatvoru, napisali su oporuku u kojoj traže da poslije smrti budu zajedno saahranjeniu Sareimu kod Zele, u selu danas poistovjećeno sa selom Kyrklar u Maloj Aziji, a koje znači upravo 40. Stoga su zamolili i vjernike da ne bi iz motiva pobožnosti razvukli njihove relikvije.
Mučeništvo se zbilo 9. ožujka 320. u dvorištu gimnazija, uz kupalište grada Sebeste u Maloj Armeniji, danas Siwas u Turskoj. Uz ledeno kupalište pripremljeno je i toplo da primami po kojega, koji će biti slab u mukama. Našao se jedan slabi pa je prešao u vruću vodu, ali je usljed nagle promjene temperature odmah poginuo. Na njegovo je mjesto stupio među mučenike sam čuvar skinuvši odjeću i priznavši se kršćaninom. Kad svi izginuše, tijeal im iznesoše izvan grada, spališe i pepeo prosuše u rijeku. Progonitelji su se bojali i mrtvih pa su željeli uništiti svaki spomen na njih. Vjernici su uspjeli nešto spasiti. Iako su ovi mučenici mučeni 9. ožujka, od vremena pape Inocenta X. njihov je spomendan 10. ožujka u Zapadnoj Crkvi.
Sveti četrdeset mučenika – ostavili su snažan dojam na kršćane jer je njihovo mučeništvo opisano i brojnim svjedočanstvima posvjedočeno.
Za vrijeme cara Licinija pohvatano je četrdeset vojnika kršćana od kojih je traženo da se odreknu kršćanske vjere. Oni su to dobili, pa su bačeni u vodu koja se smrzavala. Preminuli su 9. ožujka 320. godine u Armeniji, u kupalištu grada Sebaste. Njihova su tijela bila spaljena da se ne bi njihove relikvije raznosile među kršćane. Svi se časte kao važni svjedoci kršćanske vjere.
Blagdan 40 mučenika
